Krist nas svakodnevno poziva na obraćenje koje mi prvi moramo doživjeti kako bi mogli drugima pomoći doći do spasenja. Za to je nužan odnos s Bogom, kroz euharistiju, Sveto pismo i neke vrste pobožnosti. Sveti Timotej i Tit primjer su kako prvo trebamo graditi taj odnos s Bogom, da bi svi drugi odnosi onda bili građeni na ispravnim temeljima.
Ta dva velikana prvih kršćanskih vremena bili su najvjerniji pomoćnici sv. Pavla koji se mogao na njih uvijek osloniti. Tako će Pavao u poslanici Filipljanima za Timoteja reći: „Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo“ (Fil 2,20). Ono što o Timoteju znamo saznajemo iz Pavlovih poslanica, a to je da se rodio u Listri od majke Židovke i oca poganina. Poznavao je Pisma, vjernici su ga cijenili te ga Pavao uzima za svoga pratitelja na putovanjima. Prema Euzebiju Cezarejskom, Timotej je postao prvi biskup u Efezu.
Tit je porijeklom Grk poganin što saznajemo iz poslanice Galaćanima (2,3). Znamo da ga Pavao vodi sa sobom na sabor u Jeruzalem te ga šalje na pojedina mjesta gdje bi trebalo utvrditi pojedinu zajednicu te je potaknuti na vjerniji život u Kristu. Znamo da je bio biskup Krete (usp. Tit 1,5) te da prati Pavla na nekim putovanjima, a da je stigao i do Dalmacije.
Pavlove poslanice i sveti Timotej i Tit
Ako ćemo čitati Pavlove poslanice, moći ćemo pobliže upoznati ova dva sveca i uvidjeti da ih je Pavao izabrao kao svoje suradnike. Jednostavno nije mogao sam sve stići i bila mu je potrebna pomoć. Njih dvojica su bili spremni ići za njim i od njega učiti o Kristu te su bili spremni nakon toga obavljati različite zadatke na koje bi ih Pavao slao. Njihova spremnost se očituje u tome da su išli obavljati nimalo lake zadatke. Prvenstveno samo naviještanje Evanđelja nije lak zadatak. Zatim su često išli „popravljati“ već ustanovljene zajednice koje su negdje na svome putu skrenule te ih je trebalo vratiti natrag. To svakako nije lako, ali oni su bili spremni izvršiti sve ono što je Bog stavio pred njih. U tome se očituje njihova spremnost za Krista, za širenje njegove riječi po svim krajevima svijeta.
Što mi možemo učiti od njih danas je to da nije važno da mi moramo biti negdje istaknuti ili da moramo nešto predvoditi i biti poznati. Sveti Timotej i Tit, ljudski gledano, u sjeni su sv. Pavla. Opet, tolika su velika djela učinili za Crkvu prvih vremena. Oni nisu nametali vlastita imena da bi morala biti poznata ili nešto slično. Oni su bili spremni učiti od sv. Pavla te, kada je bilo potrebno, djelovati. Bilo to zgodno ili nezgodno, „popravljali“ su zajednice kojima bijahu poslani (usp. 2 Tim 4, 1-2).
To je pouka i za nas danas – dajmo se poučiti od Učitelja kako bi mogli djelovati u zajednicama kojima smo poslani, od naše obitelji do naše župne zajednice. Ne zato jer smo mi bolji ili svetiji od drugih nego zato jer smo pozvani na to. Ono što je potrebno u današnjem svijetu jesu pastiri poput sv. Timoteja i Tita. Stoga ne zaboravimo moliti Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju (usp. Lk 10, 2)! Na tom putu neka nas sve prati zagovor sv. Timoteja i Tita.
