Danas slavimo Sve svete (latinski Sollemnitas Omnium Sanctorum, pučki Sisveti i Sisvete), svetkovinu kojom Crkva slavi sve svece, znane i neznane, one koji su već kanonizirani, dakle proglašeni svetima, ali i one koji to još nisu.
Ta svetkovina počela se slaviti kao spomen na mučenike na Istoku od IV. stoljeća, a prvi tragovi slavlja Svih Svetih zabilježeni su najprije u Antiohiji, u nedjelju nakon Duhova.
Svi sveti blagdan je koji hrvatski narod rado zove malim Božićem. Taj zajednički blagdan svih svetaca, i onih što nisu službeno od Crkve proglašeni svetima, razlogom je za radost svima koji su kršteni.
Svetkovina Svih svetih u početku se odnosila na mučenike
Taj običaj spomenut je i u jednoj homiliji svetog Ivana Zlatoustog iz godine 407. U zapadnoj Crkvi njegovi su korijeni u posvećenju rimskog Pantheona u čast Blažene Djevice Marije i svih mučenika, od strane pape Bonifacija IV., 13. svibnja 608. ili 609. Papa Grgur III. (731.-741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga, po svoj prilici na zahtjev irskih redovnika, kako bi se poklopio s proslavom keltske Nove godine.
Svetkovina Svih Svetih u početku se, dakle, odnosila na mučenike, a tijekom vremena obuhvaća sve svete, sve Kristove otkupljenike iz svih vremena i prostora koji će biti spašeni i sjedinjeni s Kristom – i kanonizirane i nekanonizirane koje ne poznajemo imenom. Sveti Igancije Antiohijski, učenik apostola Ivana, stoga piše: “Stoga su svi sveti bili spašeni po Kristu, nadajući se u Njemu i čekajući na Njega; kroz Njega postigoše spasenje”.
U biti, svi sveti su svi – spašeni i otkupljeni Kristovom krvlju.
Mnoštvo svih svetih je veliko, kako to svjedoči i sveti Ivan u svom Otkrivenju: »Vidjeh: evo velikog mnoštva, što ga nitko ne mogaše izbrojiti, iz svakoga naroda gdje stoji pred prijestoljem.«
Sve to silno, neprebrojivo mnoštvo u radosti stoji »pred licem Jaganjca«. Gospodin je u svome govoru na gori svečano obećao i zajamčio blaženstvo svima siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, krotkima, onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, milosrdnima, onima koji su čista srca, tolikima u povijesti progonjenima zbog pravde, tolikima potlačenima, obespravljenima, oklevetanima.
U tom se mnoštvu nalaze i mnogu sinovi i kćeri iz našega, hrvatskoga naroda, među njima, vjerujemo, i zagrebački pomoćni biskup, sluga Božji Josip Lang (1857.-1924.), omiljeni propovjednik i prijatelj siromaha, koji je umro baš na današnji dan.
Prekrasni gregorijanski napjev Litanija Svih Svetih:
Molimo za naše pokojne, ali i za njihovu duhovnu pomoć!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
