Hrvatska udruga Benedikt u ponedjeljak, 23. svibnja 2022.g. u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu s početkom u 20 sati organizira prikazivanje dokumentarno-igranog filma “Bogdanovci između zvijezda”
Film je nastao u produkciji Amico studija prema scenariju i priči zadnjeg zapovjednika obrane Bogdanovaca, umirovljenog pukovnika HV-a Vinka Žanića Goge, a u filmu svjedoči 25 branitelja Bogdanovaca. Redatelj i producent filma je Stipe Majić-Pipe koji je i sam branitelj Vukovara.
Mještani legli pod gusjenice
Kako su objasnili autori, simboličko i stvarno značenje naslova filma prikaz je dviju strana: pod znakom zvijezde su nas napadali i životno ugrožavali, da bi nam na kraju zvijezde pokazale pravi put iz pakla rata uništenih Bogdanovaca, piše Radio Imotski.
Između zvijezda dokumentarni je film sa igrano-filmskim elementima koji opisuje stanje u selu Bogdanovci u vrijeme Domovinskog rata za neovisnost Republike Hrvatske. Bogdanovci su općina u Vukovarsko-srijemskoj županiji u kojoj je 1991. godine stanovništvo bilo gotovo 100% hrvatsko. Nakon kratkog opisa predratnog stanja, film detaljno pokriva otpor srpskoj agresiji u gotovo nemogućim uvjetima. Početkom rata JNA je htjela zauzeti poziciju Bogdanovci-Lužac-Vukovar, te 5. svibnja tenkovima žele proći kroz selo. Tamo ih zaustavljaju mještani i ne dozvoljavaju prolaz unatoč oružanim prijetnjama zapovjednika JNA. Kroz intervjue sa braniteljima Bogdanovaca opisuje se kako su mještani legli pod gusjenice i tako blokirali prolaz tenkovima kroz mjesto i otjeral ih skupa s vojskom, izjava: „Možete kud hoćete, ali nećete kroz Bogdanovce!“.
Kukuruzni put
Za vrijeme rata, strateški je od velike važnosti bio tzv. Kukuruzni Put – jedina veza Vukovara sa svijetom. Put koji je preko Bogdanovaca vodio za Vinkovce. Arhivskim snimkama i izjavama prikazuje se kako su branitelji osiguravali put kojim su mještani sklanjali djecu i starije osobe na sigurno, među kojima je bilo i Srba. 1. listopada je neprijatelj okupirao Marince, a Bogdanovci postaju jedina „oaza“ u Vukovaskoj općini koja (uz Vukovar) pruža otpor osvajaču. Zapovjednik Vukovara „Jastreb“ nakon što sazna da će JA napasti Bogdanovce šalje šest pripradnika HOS-a u Bogdanovce sa protuoklopnim sredstvima. Istu večer na sastanku za zapovjednika zbog svojih organizacijskih sposobnosti izabran je Vinko Žanić-Gogo. Jedini sanitet organizira se u podrumu kuće gdje su se zbrinjavali, koliko je to bilo moguće, ranjeni branitelji.
Briga o ranjenicima
Jedini sanitet kojem je na čelu bila dr. Suzana Pejnović s njom su bili još dva pripadnika HOS-a studenti medicine, koji su obradili preko 120 ranjenih branitelja. Samo jedan branitelj je umro jer mu se nije moglo pomoći. Specifičnost je da je uvijek jedan brat išao u akcije i pružao pomoć na terenu. Bilo je 12 kreveta i sedam žena koje su neprekidno vodile računa o ranjenicima, hrani i higijeni. Tijekom opsade, Bogdanovci su doživjeli pet velikih napada. Već nakon prvog, mnogi su pomislili da je selo okupirano te odlaze u proboje za Vinkovce. Nadljuskim naporima branitelji uspjevaju obraniti selo. Neprijatelj je za sobom ostavio jako puno naoružanja, zolja, mitraljeza, ručnih bombi, škorpiona. Nakon pogiblje zapovjednika, nekolicina pripadnika policije napuštaju Bogdanovce – od njih petnaest, pet ih pogiba u proboju prema Vinkovcima.
Poginulo puno civila
Poginulo je jako puno civila od bombi koje su neprijateljski vojnici bacali u podrume, dok su pljačakli njihove domove. Poginuli su zamatani u bijele plahte, dok bi im se u usta stavljala plastična bočica od vegete sa papirom na kojem su osobni podatci radi identifikacije. Bogdanovčane bi pokapali u vlastita dvorišta, a ostale na školskoj zemlji dok granate neumoljivo padaju. Zbog mogućnosti da se neprijatelji u civilu uvuku u selo, branitelji smještaju sve civile u podrum u centru sela radi sigurnosti. Također, razgovara se s obiteljima koje su tim putem izlazile iz ratne zone kroz kišu metaka i granata. Lajtmotiv dokumentarnog filma su igrane scene koje prikazuju nekolicinu branitelja kako noću, po hladnoći odlaze u proboj u velikom strahu od mina, granata i rafala. Osim toga, igranim scenama dočarava se određene ratne akcije te generalno prikazaje konfuznost cijele situacije u kojoj se čovjek mora boriti iako se cilj i pobjeda čine sve više nemogućim.
Proboj
Posljednji napad bio je iz svih smjerova i obraniti se nije moglo. Desetkovani branitelji prisiljeni su predati se pred agresorskom vojskom i četničkim para postrojbama koji ulaze s više od 1500 ljudi. Mnogi branitelji su zarobljeni, odvedeni u logore, mnogi su ubijeni. Veći dio branitelja zajedno sa civilima u sumrak napuštaju selo i odlaze u proboj prema Vinkovcima. Osim branitelja, policajaca i civila iz Bogdanovaca, iskaze za film dali su i stručnjaci – od povjesničara, političara i novinara. Tako je film ispričan ne samo kroz perspektivu „iznutra“, već i „izvana“.
