Crkva je često optuživana kao neprijatelj znanja, no povijesne činjenice pokazuju da to nipošto nije tako. Ako niste, prvi dio feljtona pročitajte ovdje:
Uloga katoličke crkve u razvoju obrazovanja, (1/5): Rani kršćanski autori
Promjena strukture stanovništva – uzrok civilizacijskog pada
Uloga Crkve u obrazovanju počela se ozbiljnije zahuktavati tek u Srednjem vijeku čije se rano razdoblje danas još popularno naziva i ‘mračnim’ no pitanje je koliko taj naziv doista ima smisla. Po raspadu Zapadnog Rimskog Carstva (476.) na njegovo područje doseljavaju se novi narodi poput Burgunda, Franaka, Ostrogota i Vizigota u 5. stoljeću te Avara, Langobarda i Slavena u 6., čime dolazi do značajnih promjena u etničkoj slici Starog kontinenta. Za razliku od nekadašnjih žitelja Carstva, spomenute pridošlice su bile jedva pismene. To je dovelo do slabljenja državnih institucija, što je pak dovelo do urušavanja razine obrazovanja, a tome se u to doba mogla suprotstaviti jedino Crkva.
Jedna od temeljnih djelatnosti koje su se razvile bilo je prepisivanje knjiga, kojim su se bavili redovnici u samostanima. Sustav obrazovanja u samostanima temeljio se na antičkom, a obuhvaćao je astronomiju, geometriju, glazbu, gramatiku, logiku, matematiku i retoriku. Ovdje treba spomenuti da antička metoda prepisivanja nije obuhvaćala interpunkcijske znakove već bi cijeli tekst bio spojen što ga je činilo prilično nepreglednim i teškim za čitanje. Redovnici koji su bavili prepisivanjem u samostanima brzo su uočili taj problem pa su počeli odvajati rečenice i logičke cjeline u tekstovima pomoću interpunkcijskih znakova koje su izmislili. Sve do dovelo je do povećanja kvalitete pisanja.
Karolinška revolucija
Važnost obrazovanja s vremenom su počeli shvaćati i vladari. Tako je osnivač Karolinškog carstva, Karlo Veliki (742.-814.) shvatio ubrzo po dolasku na prijestolje kako je za opstanak njegovog carstva nužan dostatan broj obrazovanih ljudi. Kako bi ostvario taj cilj za pomoć se obratio Crkvi. Dekretom je određeno kako će katedrale i samostani preuzeti na sebe zadatak osnivanja škola u kojima će se besplatno moći obrazovati svaki dječak za kojeg se procijeni da je dovoljno inteligentan za praćenje nastavnog programa. Podučavalo ih se gramatiku, retoriku, logiku, astronomiju, filozofiju, matematiku i latinski kao temeljne predmete, a kasnije su im se pridružile prirodne znanosti poput fizike i kemije. Treba reći da mnoge stvari koje su tadašnji učenici tada učili iz današnje perspektive zvuče smiješno – na primjer ona da hijene mogu promijeniti spol snagom volje ili da se slonovi boje zmajeva – no unatoč tome važno je opaziti prepoznavanje važnosti obrazovanja koje je potaknula upravo Crkva.
Naučeno teoretsko znanje do punog izražaja dolazi kada se praktično primjenjuje, a toga su bili svjesni i naši srednjovjekovni preci. Tako, na primjer, kroz izgradnju ranosrednjovjekovnih crkvi do izražaja dolazi tadašnje poznavanje matematike i fizike te djelomično astronomije. Dobar primjer arhitekture koja je sagrađena u skladu s astronomskim spoznajama o kretanju nebeskih tijela i njihovom međusobnom odnosu pomoću kojih se onda definiraju datumi pojedinih crkvenih blagdana predstavlja crkva sv. Križa u Ninu izgrađena u 9. stoljeću, poznata još i kao ‘najmanja katedrala na svijetu.’
Negdje krajem 10. stoljeća okončana je ranije spomenuta seoba naroda i prestali su vikinški pohodi na europsku sjevernu obalu. Zavladalo je mirnije razdoblje pa je to pogodovalo razvoju novih tehnologija u poljoprivredi. Na taj način ljudi su mogli proizvesti veće količine hrane, što je neizravno pogodovalo demografskoj obnovi. Također se počela razvijati obrtnička djelatnost što je posljedično dovelo do razvoja trgovine, a sve je to, naravno, pratio određen stupanj razvoja obrazovanja.
Katedralne škole i povratak antičke filozofije
Pod pokroviteljstvom Crkve počinju se graditi katedralne škole u sklopu katedrala, a najpoznatija obrazovna ustanova ovog tipa javlja se 850. godine u francuskom gradu Laonu. Nakon Francuske, svoje katedralne škole dobile su i Engleska, u istom stoljeću, te oko stoljeće kasnije, Norveška. Mada se radilo o crkvenim organizacijama, u njima su također, za razliku od samostanskih, bili zaposleni i laici. Upravo po uzoru na njih razvit će se, tijekom 11. stoljeća, prve sekularne škole, koje će tako biti preteča modernim sveučilištima.
Temeljno obilježje novonastalih škola je snažno stavljanje naglaska na razum i logiku, a njihov program naslanja se na onaj iz samostana, uz posebno isticanje Platonove filozofske misli.
Paralelno s nastankom gore spomenutih škola, razvija se i prevodilačka djelatnost. Proučavanje Gerberta od Aurillaca (955.-1033.) o razini znanja matematike u islamskom svijetu označava prijelomni trenutak koji je kršćanskim intelektualcima dala do znanja kako vrijedi prevoditi njihova djela, uz ona starogrčka pa se tako tijekom naredna dva stoljeća razvio golem prevodilački pokret u sklopu kojeg su prevedena brojna vrijedna djela s arapskog i starogrčkog na latinski. Kako je prevodilački posao zahtijevao visoku posvećenost, prevoditelji se nisu mogli baviti ničim drugom što bi im osiguralo egzistenciju pa se pojavila potreba za sponzorima.
(nastavit će se)
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
