Za sve katolike od 18 do 60 godina obavezan je post na ovaj dan, a za sve katolike starije od 14 godina obavezan i nemrs. Post za katolika znači uzeti samo jedan puni obrok u danu, dok nemrs znači redovito jesti, ali ne jesti masno.
Na Veliki petak nema svete mise, već se obredima Velikog petka spominjemo Kristove muke. Pratimo Krista na njegovu putu poniženja, trpljenja, patnje i smrti. Pokora, post, žalost i ozbiljnost daju pečat tome danu. Toga dana Crkva ne slavi euharistiju, već promišlja o smrti puna žalosti i skrušenosti.
- služba riječi
- klanjanje križu i
- sveta pričest.
Priznavajući grijehe, izražavamo svoju spremnost na žrtvu pokajnicu
Na početku obreda svi obavljaju pokajnički čin u šutnji, klečeći, a svećenici se prostiru u najdubljoj poniznosti pred oltar. Tada priznajemo Bogu sve svoje osobne grijehe, ali i grijehe čitavoga svijeta zbog kojih je Krist podnio muku i smrt na križu. Priznavajući grijehe, izražavamo svoju spremnost na žrtvu pokajnicu, ali i duboku i čvrstu nadu koju crpimo iz Božje riječi.
Zato nakon zborne molitve i čitanja biblijskih tekstova sluša se izvještaj o muci Isusa Krista kako ju je zapisao evanđelist Ivan. Nakon homilije u kojoj se objašnjava smisao Kristove žrtve i smrti na križu za naše spasenje, slijedi sveopća molitva. U toj molitvi zajedno s čitavom Crkvom, moli se za sve potrebe svijeta i Crkve, osobito za one koji svojim trpljenjem nastavljaju Isusovu muku i za one koji još ne poznaju neizrecivu Božju ljubav, koju nam je Otac posvjedočio u svome Sinu koji je došao svojom smrću i uskrsnućem spasiti čitav svijet.
Nakon službe riječi slijedi klanjanje križu. Svećenik razotkriva i pokazuje križ, sredstvo mučenja i smrti. Poslušnošću i predanjem u Očevu volju Isus to sredstvo preobražava u sredstvo našega spasenja. Križ, dakle, postaje simbolom spasenja, života i nade. Iskazujući poklon križu, zahvaljujemo Kristu za njegovu neizmjernu ljubav prema nama.
Bogoslužje Velikog petka završava pričešću.
Pozvani smo sjediniti se s Kristom blagujući euharistijski kruh, posvećen na misi Velikog četvrtka. Toga se dana bolje razumije da blagovanje Kristova tijela u svetoj pričesti znači uzeti udjela u njegovoj žrtvi, prihvatiti trpljenje iz ljubavi prema braći i sestrama, te tako s Kristom širiti život u svijetu.
Obredi muke Gospodnje završavaju molitvom nad narodom, a nakon toga vjernici u tišini, bez pjesme, napuštaju crkvu.
