(VIDEO) 14. rujna 1993. Uzdol – u maskaru Armije BiH ubijana djeca, žene i starci, a Haag oslobodio Bošnjake zapovjedne odgovornosti!

Foto: kupreskiradio.com

Hrvatska i svjetska javnost jako malo zna o zločinima Armije BiH nad Hrvatima, koji su bili višestruko brojniji nego zločini HVO-a. Jedan od njih je strašnji pokolj u Uzdolu, u blizini Prozora. Najmlađe žrtve pokolja Armije BiH u Uzdolu bili su djeca: Stjepan Zelić (10) i njegova sestra Marija Zelić (13) koji su ubijeni s majkom Ružom na kućnom pragu.

Ubijena je i djevojčica Jadranka Zelenika (12).

Najstarija ubijena osoba je baka Luca Zelenika koja je imala je 87 godina.

Između 29 ubijenih civila je čak 21 osoba bila ženskog spola, od kojih dvoje djevojčica.

Hrvatska i svjetska javnost jako malo zna o zločinima Armije BiH nad Hrvatima, koji su bili višestruko brojniji nego zločini HVO-a. Samo u dolini Neretve počinjeno je više zločina nad Hrvatima, nego ukupno na drugoj strani. Haški sud i mediji su godinama stvarali drugačiji dojam od ratne stvarnosti u cilju političke stigmatizacije Hrvata i Hrvatske, a amnestije Bošnjaka i Armije BiH čiji su zločini i etničko čišćenje višetruko veći od onih koje je počinio HVO.

Na današnji dan  14. rujna 1993. pripadnici “Prozorskog bataljuna”, uz sudjelovanje još nekoliko postrojbi Armije BiH u ranim jutarnjim satima upadaju u hrvatsko selo Uzdol i pri tome počinili nezapamćen zločin. Ubijaju i masakriraju sve što su stigli. Pljačkaju i pale sve što im dolazi pod ruku. Ubijaju starce od osamdeset godina, ali i djecu od samo desetak godina.

U svom krvavom piru ubili su 41 Hrvata, 29 civila i 12 vojnika HVO-a.

Osnovna škola na Uzdolu bila je pretvorena u vojarnu HVO-a, i kao takva, bila je jedan od glavnih ciljeva muslimanske vojske. Na putu do nje trebalo je proći kroz uzdolske zaseoke u kojima su u to jutro napada živjeli civili koje je Armija BiH pobila, da bi kasnije imali obraza tvrditi kako je te iste civile topništvom pobio HVO.

Ono što se taj dan moglo vidjeti na Uzdolu bila je jedino smrt na svakom koraku. Većina kuća i gospodarskih objekata spaljena je, poluizgorjeli leševi na pragovima kuća i u kućama, leševi djece i staraca po putu…

Iako je svima poznato tko je sudjelovao u ovome zločinu i tko je predvodio napad na Uzdol, Haški sud oslobodio je zapovjedne odgovornosti generala Armije BiH Sefera Halilovića.  Potpuno suprotno presudama Haškog suda generalu Praljku i drugim hrvatskim zapovjednicima.

Za ovakav odnos prema uzdolskim žrtvama krivi su i hrvatski političari, koji godinama šute. Ne zanima ih Uzdol ni ono što se tada dogodilo, niti im je u interesu da se počinitelji kazne.

Postoji čitav niz dokumenata od strane HVO-a, ali i Armije BiH koji jasno govore što se 14. rujna 1993. godine događalo u Uzdolu, tko je bio glavni zapovjednik operacije, ali i tko je na terenu bio izravni izvršitelj.

Jedno od izvješća o događajima na Uzdolu, zapovjedništvu 6. Korpusa Armije BiH, poslao je Enver Buza, zapovjednik “Prozorskog bataljona” i vođa akcije “Handžar” (njegovo viđenje, koje je daleko od stvarnih događaja, zapazite podcrtani dio i opravdanje za likvidaciju djece, žena i staraca: bili su naoružani, kaže zapovjednik Armije BiH i ratni zločinac Enver Buza).

 

U povodu godišnjice zločina na Uzdolu donosimo necenzurirani videomaterijal koji je snimljen 14. rujna 1993. godine (upozoravamo na prikaze mučnih scena ubijenih civila i djece):

 

Popis civilnih žrtava Uzdola (sa stranice poskok.info.)

1. Domin Raic (September 21, 1936);
2. Ivka Raic (April 16, 1934);
3. Zorka Glibo (October 10, 1938);
4. Mato Ljubic (October 6, 1923);
5. Kata Ljubic (September 10, 1948);
6. Kata Perkovic (September 24, 1922);
7. Luca Zelenika (April 25, 1906);
8. Janja Zelenika (August 28, 1931);
9. Dragica Zelenika (April 25, 1934);
10. Ivan Zelenika (June 1, 1930);
11. Ruza Zelenika (April 14, 1931);
12. Jadranka Zelenika (January 8, 1981);
13. Ruza Zelic (December 25, 1943);
14. Marija Zelic (September 12, 1980);
15. Stjepan Zelic (January 2, 1983);
16. Ante Stojanovic (March 5, 1920);
17. Anica Stojanovic (November 4, 1949);
18. Franjo Stojanovic (January 6, 1916);
19. Stanko Raic (May 20, 1927);
20. Lucija Raic (September 26, 1933);
21. Sima Raic (July 6, 1914);
22. Mara Raic (November 26, 1938);
23. Mijo Raic (September 12, 1924);
24. Ivka Raic (April 29, 1921);
25. Serafina Stojanovic (February 12, 1922);
26. Mara Grubesa (elderly, birth date unknown);
27. Martin Ratkic (elderly, birth date unknown);
28. Kata Ratkic (elderly, birth date unknown);
29. Jela Dzalto (elderly, birth date unknown).

Dodatak: 

U hrvatskoj javnosti, a pogotovo u svjetskoj, nikada zločin u Uzdolu, kao i drugi brojni zločini nad Hrvatima, nije dobio pozornost . Armija BiH je u sukobu s HVO-om počinila daleko više zločina nad Hrvatima, nego HVO nad Bošnjacima, što hrvatskoj vojsci i narodu ide na ponos.

Uvijek su u bošnjačko-hrvatskom sukobu isticana i naglašava dva zločina koje su napravile postrojbe HVO: Ahmići i Stupni Do.  Kontroverzna uloga Engleza oko sukoba Armije BiH i HVO-a u Ahmićima i danas postavlja opravdana pitanja što se tamo zaista događalo i koja je pozadina tog strašnog zločina nad bošnjačkim civilima.

Sama činjenica da je u 47 općina koje je nadzirala između dva popisa stanvništva bošnjačka Armija BiH protjerano čak 126.725 Hrvata, dok u 27 općina koje je kontrolirao hrvatski HVO protjerano tek 17.476 Bošnjaka, više nego dovoljno govori o tome što se događalo u sukobu Armije BiH i HVO-a.

Kao i skrivanje masakra Hrvata u Uzdolu i u drugim mjestima.

Sramotno je da dan-danas nisu osuđeni nalogodavci i izvršitelji zločina nad Hrvatima u Uzdolu, Grabovici, Doljanima, Križančevu Selu i drugim stratištima hrvatskog naroda u BiH. 

Sramotno je da se Bošnjake prikazuje kao jedine žrtve u ratu s Hrvatima, dok je stvarnost bila takava da su stradanja hrvatskog naroda od Bošnjaka bila višestruko veća. Sama činjenica da su Bošnjaci držali u okruženju nekoliko hrvatskih enklava, dok obrnutih primjera nema, govori i više nego dovoljno.

Izvor: narod.hr