Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja obilježava početak Velikog tjedna u kojem se slavi najveća tajna kršćanstva: Isusova muka, smrt, pokop i na kraju slavno uskrsnuće.
Vjernici se saberu pred crkvom. Svećenik blagoslovi maslinove ili druge grančice koje prisutni drže u rukama te navijesti evanđelje koje govori o Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem. Vjernici zatim u procesiji krenu u crkvu.
Misno evanđelje je opis Isusove muke. Pjeva se tako da Isusove riječi pjeva svećenik, a ostale uloge, već prema tekstu, pjevači, odnosno zbor. Ako nema pjevača muka se može čitati.
Običaj je da se grančice ponesu kući i stave za križ na zidu, a dio odnese u staju i polja.
Spomendan Isusova slavnog ulaska u Jeruzalem posebno se obilježavao u hrvatskim obiteljima. Djeca i djevojke bi se ujutro umivale vodom u koju bi se stavile latice cvijeća, naročito ljubičica, pa se taj čin po tome nazivao ‘cvjetanje’.
U crkvu na misu bi se ponijele maslinove grančice na posvetu i za procesiju oko crkve. Ako iz neke kuće, zbog udaljenosti, nitko nije išao na misu i posvetu grančica, dao je svome susjedu da ih odnese i posvećene vrati. Posvećene grančice bi se zadijevale na prikladnom mjestu, najčešće za rog kuće, i držale bi se preko cijele godine.
Kada bi zaprijetilo kakvo nevrijeme, domaćica bi te grančice uzimala i stavljala na žar na maši i iznosila na kućni prag, te okrenuvši se na onu stranu na kojoj su munje sijevale i odakle je dolazila grmljavina i prijetilo nevrijeme, molila da nevremena ne bude, ili da ono prestane.
Molilo se Vjerovanje i ‘preporuke’ da Bog očuva ljude od tuče, poplave, općenito od zla vremena.
Također su se posvećene grančice stavljale u rascijepljeni štap koji se zabadao na njivama u zasijano žito, za obranu od vremenskih nepogoda i svih mogućih šteta.
Hrvati slave svečano svake godine Cvjetnicu u Međugorju – prekrasni snimci iz drona:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
