Foto: Snimka zaslona

Centralno mjesto u konstituciji jedne lijeve stranke treba biti pitanje kulture, znanosti i obrazovanja. Gledajući na imperativ promjena koje treba izvršiti, u prvom je planu kurikularna reforma. Danas svijet možete mijenjati kroz kurikularnu reformu zato što je upravo u njoj ta sposobnost za dubinsku promjenu.”, tvrdi u intervjuu za Jutarnji list Vjeran Zuppa, ugledni dramaturg i bivši član Predsjedništva SDP-a i Akcije Socijaldemokrata.

Da socijala plus demokracija više nije u fokusu tzv. socijaldemokraciju potvrđuju Zuppine riječi:

„Bernardić stalno nešto govori o radničkoj klasi, radnicima, seljacima i poštenoj inteligenciji, ali nije stvar u tome, jer radnička klasa nije više snaga koja može pokrenuti velike društvene promjene”. Doj Bernardića smatra velikim problemom i tvrdi da je “prema Zoranu Milanoviću doista sam imao vrlo kritičan stav. Napravio je masu stvari čije posljedice i danas vidimo, od kadrovskih nadalje, ali Davor Bernardić prema Milanoviću nije ni slika slike, niti sjena sjene. Možemo o Milanoviću razgovarati koliko god hoćete, ali s Bernardićevim dolaskom na čelo SDP-a nijedna nova riječ ili ideja nije stavljena u pogon. Dok je Bernardića i njegovih ljudi, SDP će biti u velikim problemima.“

Ovakvi otvoreni i jasni stavovi jednog od vodećih intelektualaca ljevice Vjerana Zuppe više ne ostavljaju dilemu što je cilj samoproklamirane socijaldemokracije na čelu s SDP-om. Nije to „radnička“ ljevica. Ne radnici, ne sindikati, ne mirovine, ne socijalna prava – nego vladanje društvom kroz kulturu, obrazovanje i znanost!

Takvi stavovi više nego jasno objašnjavaju recentna događanja u Hrvatskoj i iznimno glasno i nasilno angažiranje ljevice u pitanjima kurikularne reforme, rodne ideologije, dominacije u kulturi, neviđene hajke na ministra kulture Hasanbegovića, pokušaja uvođenja seksualnog odgoja u škole, promicanje promiskuiteta, LGTB ideologije, napade na kršćanstvo i Crkvu, ekstremističke i dogmatske stavove u tumačenju povijesti, pokušaje zabrana znanstvenog pristupa povijesti pod krinkom revizionizma i dr.

Još samo naivni danas misle da se ljevica (još uvijek) bavi pitanjima radničkih prava, sindikatima i boljim plaćama zaposlenih. Onaj tko je do sada i vjerovao, Vjeran Zuppa mu je više nego jasno objasnio – naše područje interesa je kultura, znanost i obrazovanje, briga nas ljevičare za vas radnike i vaše plaće!

Zato se u Hrvatskoj mogu događati slučajevi demoniziranja vrhunskih znanstvenika i pisaca kao Paar, Pečarić ili Aralica na jednoj strani, a ideološko veličanje Đikića ili Frljića na drugoj strani. To je ipak tek samo vanjski odsjaj “unutrašnje borbe” kojom tzv. ljevica želi zadržati dominantne pozicije u današnjem društvu, prvenstveno kroz dominaciju u području kulture, obrazovanja i znanosti.

Svaki iskorak bilo koga protiv tog uspostavljenog modaliteta znak je za opću opasnost i angažiranje svih mogućih „pozitivnih društvenih snaga“ kao medija, političara, civilnih udruga, poznatih “zvijezda” i dr.

Nije to nikakva novost, samo je do sada vješto skrivana, pa su je donedavno znali detaljnije samo oni koji su malo više „grebali ispod površine“. Talijanski marksistički intelektualac Antonio Gramsci i ugledni član „frankfurtske skupine“ odavno je prije gotovo 100 godina definirao stvari.

Gramscijev recept ljevičarima i marksistima za osvajanje političke vlasti ukratko bi se mogao definirati ovako: potrebno je osvojiti kulturnu sferu, a vlast će vam nakon toga „pasti u ruke kao zrelo voće“!

A za osvajanje kulture, koju je Gramsci tumačio vrlo ekstenzivno, potreban je dugotrajan „marš kroz institucije“ kao što su sveučilište, mediji, film, kazalište itd. Gramsci je kao jednu od najvažnijih institucija u koju je potrebno „umarširati“ označio sveučilište, tj. u širem smislu cijeli školsko-obrazovni sustav.

U međuvremenu je uz bok kulturi i odgojno-obrazovnom sustavu ljevica dodala i znanost. Nimalo slučajno jer upravo znanost daje ton ideološko-rodnoj revoluciji koja prateći dostignuća znanosti ideološki monopolizira te dosege za mijenjanje slike i identiteta čovjeka. Osjetio je to na svojoj koži i ministar Šustar kada je stidljivo napomenuo da postoji mogućnost da svijet nije nastao iz ničega i slučajno, već iz Inteligencije koju kršćanska civilizacija poznaje pod riječju Bog. Odmah je bio medijski izrugivan i demoniziran.

Što ostaje sada kada se isitna o ljevici zna? Dosta toga, a prije svega zagovornicima demokracije i ljudskih prava ostaje da se aktivno uključe u borbu protiv ovakvih prljavih (polu)skrivenih namjera kojim se želi dominirati cjelokupnim društvom, tj. čovjekom, od jasličke dobi preko školske do staračke mirovinske dobi.

Kako se popularno kaže: od kolijevke pa do groba, želi nas voditi ljevičarsko doba.

 

Izvor: narod.hr/jutarnji.hr