Danas se, po prvi put nakon čak pet godina, ponovno održava Susret hrvatske katoličke mladeži. Domaćin ovog susreta je Bjelovarsko-križevačka biskupija, a u Bjelovar su već pristigli mladi iz svih krajeva Lijepe naše.
> Najavljen Susret hrvatske katoličke mladeži u subotu: U Bjelovar dolazi oko 7200 mladih
> Danas Susret hrvatske katoličke mladeži u Bjelovaru: Koji su bili dosadašnji susreti?
Uoči susreta razgovarali smo s povjerenikom za pastoral mladih Bjelovarsko-križevačke biskupije, vlč. Zoranom Grgićem.
Narod.hr: Povjerenik ste za pastoral mladih Bjelovarsko-križevačke biskupije. Možete li nam se ukratko predstaviti?
Vlč. Zoran Grgić: Srdačan pozdrav Vama i Vašim čitateljima! Ja sam Zoran Grgić, povjerenik sam za pastoral mladih naše biskupije i župnik sam u Vrbovcu i u Gradecu. Službu povjerenika za mlade u našoj biskupiji vršim već 8-9 godina. Najviše radim na formaciji mladih animatora koji kasnije brinu o novim mladim ljudima učeći ih kako će raditi s mladima i kako će biti na korist našim svećenicima na terenu.
Susreti hrvatske katoličke mladeži održavaju se svake dvije godine, a on je, iznimno, zbog pandemije i potresa, bio odgođen i nije ga nije bilo 5 godina. Pa evo, mi smo u našoj biskupiji prihvatili da se taj susret nastavi, da bude u tom smislu neki novi početak. Mnogi mladi ni ne znaju ili gotovo da nisu ni znali za taj oblik susretanja na razini cijele Lijepe naše.
Narod.hr: Kako su izgledali pripreme za susret?
Vlč. Zoran Grgić: Prihvatili smo da se susret održi kod nas, najprije smo s animatorima odredili geslo, a zatim i krenuli s pripremama. Prvo smo napravili neku opću organizaciju, a onda smo sve to spustili na razinu dekanata, gdje uvijek imamo predstavnike, uvijek je tu neki svećenik s određenim zadatkom na razini dekanata.
Svaka biskupija je napravljena da ima dekanate, više župa u jednoj jedinici, da se lakše određene stvari odrađuju. Tako smo i mi to počeli spuštati na određenu razinu, pa smo počeli raditi s volonterima, tražiti ih, pa se susretati s njima.
Imali smo susret mladih u Novoj Rači, svake godine imamo taj susret u tom našem biskupijskom svetištu, pa su i mladi imali prilike upoznati se, susresti se, imati malu duhovnu obnovu i, zajedno s nama, Gospi predati sve one koji će doći u Bjelovar.
Narod.hr: Kako izgleda program susreta?
Vlč. Zoran Grgić: Najprije su svi sudionici došli u pojedinu župu naše biskupije. Svaka župa primila je barem 50-ak mladih. Nakon toga se po župama održao kratki molitveni sadržaj i skatch motivacija za ispovijed koja će se kasnije održavati na stadionu. Zatim će biti ručak koji će imati kod domaćina.
Mladi se upućuju prema Bjelovaru. Ovdje ih čekaju redovnici, redovnice koje će govoriti o zvanjima, izdavačke kuće koje će danas nuditi izdanja po pristupačnijim cijenama, tu će biti i slikarica Eva Vukina – slikarica, koja će animirati mlade. Posebno je bitna ta promocija duhovnih zvanja, na današnji dan molimo za svećenička i redovnička zvanja, zato smo zamolili svećenike, redovnike i redovnice da dođu i ovom prilikom govore mladim o zvanjima. Ja kao mladić nisam to imao, ali htjeli smo omogućiti da oni koji dođu na ovaj susret to imaju.
Nakon toga, u 15.15 počinje procesija prema stadionu. Tamo će biti meditativno-duhovni sadržaj i molitva – priprema za samu svetu misu.
Nakon pripreme bit će nekoliko minuta šutnje koja će biti spomen na susret mladih s papom Benediktom na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, kako bismo i na taj način produbili molitveno zajedništvo i poslali poruku koliko mladi mogu biti udubljeni i usredotočeni na samu sv. misu i Presveto.
Nakon toga počinje sveta misa, u 17 sati. Na toj misi bit će i primopredaja križa kojeg će mladi Bjelovarsko-križevačke biskupije predati biskupiji-domaćinu sljedećeg SHKM-a, a koja će tada biti proglašena.
Poslije slijedi gesta – „Neka posjedaju po travi“, dok se zajednica Božja pobjeda, koja će predvoditi zahvalno slavljenje, pripremi. Kad Božja pobjeda završi sa slavljenjem, bit će kratko euharistijsko klanjanje koje će predvoditi don Damir Stojić, a nakon toga slijede naše riječi zahvale, pozdravi i odlazak kućama.
Narod.hr Već u četvrtak je bilo najavljeno oko 7.200 mladih – mnogi, pogotovo mlađe generacije, nemaju iskustvo tih susreta, s obzirom da je posljednji bio prije 5 godina. Koju biste poruku poslali tim mladima uoči ovog događaja i što biste izdvojili kao ono najbitnije, što je srž cijelog tog susreta?
Vlč. Zoran Grgić: Srž svakog ovog susreta mladih je, ne toliko da nas prebroje koliko nas ima, nego je srž to naše javno svjedočenje za Krista Gospodina, molitva, želja mladih da se susreću… Pozvani smo da se, nakon ovih nekoliko godina pandemijskih mjera i „distance“, da se prepoznamo kao zajednica vjernika koji se ne srame svoje vjere i koji ju žele svima posvjedočiti. Cilj je da se u toj jednostavnosti susreta, molitve, pjesme, radosti, doživi Božja blizina i Njegova milost, koja se ostvaruje posebno u svetoj misi u Katoličkoj crkvi.
Želja je da i oni mladi koji nisu ovdje mogu to osjetiti i da vide da, i ako sada nisu, mogu doći za dvije godine, kada će to biti u nekoj drugoj biskupiji, da se mogu pripremiti za to i sudjelovati u toj radosti i tom zajedništvu.
Narod.hr: Geslo Susreta je „Gore srca“. To su riječi koje svećenik izgovara u svetoj misi, tj. euharistiji. U najavi susreta bilo je napomenuto kako je u ideji susreta da se mladi što bolje upoznaju sa svetom misom. Možete li nam ukratko objasniti to geslo i značaj euharistije u životu mladih?
Vlč. Zoran Grgić: Vrlo jednostavno, sama euharistija je izvor snage. Mnogi mladi su upravo u tim susretima, kroz svete mise, osjetili dubinu i snagu tog zajedništva koje proizlazi iz euharistije. „Gore srca“ je trajni poziv svećenika u svetoj misi da se svi nekako podignemo iz ove „suzne doline“ i da ne brojimo više te suze, da ne brojimo križeve nego da, prihvaćajući od Gospodina snagu, shvatimo da ne trebamo biti pokunjeni, pesimisti.
Da znamo da smo mi nebesnici! Da je naše srce, u starohvatskom „serdce“ – sredina, središte našeg bića, točka koja karakterizira čitavog čovjeka. Oni koji daju srce na terenu, ti su uvijek cijenjeni, oni koji daju srce za obitelj, koji se znaju žrtvovati – njih ljudi prepoznaju…
Kad svećenik upućuje poziv „Gore srca“ – to je poziv da se dignemo – i u našem pastoralu, i u radu na poslu, u našim susretima. Da sve bude blagoslovljeno. Da stavimo to u središte Božjeg srca, jer on je za nas dao svoje srce. Srce iz kojega je istekla krv i voda, iz čega je nastala Crkva u koju nas Gospodin poziva.
Tu snagu crpimo upravo iz euharistije. Tako je i taj poziv „Gore srca“ zapravo poziv da se dignemo, da budemo usredotočeni na ono što nas čeka. Ako se čovjek previše bavi prijetnjama i strahovima i vidi samo crno, onda mu se crno i piše.
Naravno da bi se trebali se boriti i da se ne smijemo predati, a euharistija nam daje još snažniji poticaj za to. Ona nam pokazuje koja ljubav nam se daje preko Božjeg sina i daje nam motivaciju za dalje – Služiti Gospodinu u veselju i radosti.
Evo, prijete nam i na ovom susretu kišom. A ja mislim da ćemo mi to svojom vedrinom sve nadići. Kada je 2014. bio susret u Dubrovniku, nitko se nije obazirao na kišu. Bili smo mokri, ali smo i dalje stajali i molili.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
