Šokantni poraz hrvatske rukometne reprezentacije od Slovenije u borbi za 3. mjesto na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj i dalje je predmet brojnih medijskih analiza, uglavnom mnogi pate od amnezije, dobar dio hrvatskih medija i sportskih analitičara te komentatora posebno. Naime, čak dva šokantna poraza hrvatske rukometne reprezentacije u samo dva dana, protiv Norveške u polufinala, a onda i protiv Slovenije dan kasnije, sasvim sigurno su uzdrmali sportske temelje ove nacije, što se vidi po komentarima i načinu na koji se raspravlja u medijima. Traže se krivci, zahtjeva se “glava” izbornika Željka Babića, pritom se neke stvari zaboravljaju, strasti su uzburkane, malo je u svemu tome racionalnog razmišljanja.
“Primarni cilj je, to uvijek ponavljamo, što veća i bolja selekcija igrača za Europsko prvenstvo 2018. u Hrvatskoj. Minimalni cilj u Francuskoj je četvrtfinale. To je ono što moramo. Ne trebamo stvarati nikakve pritiske i opterećenja, osobito u ovom stanju u kojem jesmo” rekao je izbornik Željko Babić na posljednjoj konferenciji za medije održanoj u Zagrebu dan prije odlaska u Francusku. Dakle, izbornik je bio jasan, nitko se tada nije pretjerano bunio.
Što su mediji i pojedini bivši rukometaši očekivali od reprezentacije uoči Svjetskog prvenstva, što su dobili i zašto je polufinale danas katastrofa, zašto je debakl, ako je prije dva tjedna to bio san svih snova?
“Svaka borba za bilo koju medalju bila bi sjajna stvar. Moramo biti iskreni prema sebi, nismo više ono što smo bili prije sedam, osam godina. Došlo je do smjene generacija, neki su igrači otpisani za ovu akciju, a bili su nositelji reprezentacije još lani u Poljskoj. Imamo talentiranih igrača, dobrih igrača, ali trebat će nam se posložiti dosta stvari na pravi način za nešto više. Ja sam uvjeren da ovi dečki to mogu”, rekao je vrlo trezveno uoči Svjetskog prvenstva Novom listu sportski novinar RTL-a Filip Brkić, koji je zajedno sa Zlatkom Saračevićem, nažalost dosta neukusno, komentirao prijenose hrvatske rukometne reprezentacije iz Francuske. Ali i koji je zajedno sa Saračevićem nakon poraza od Slovenije bio vidljivo šokiran te na neki način složio s konstatacijom Zlatka Saračevića koji je rekao: “Ako je izbornik u prvih 40 minuta ima rješenje za sve, u zadnjih dvadeset nije imao rješenje za ništa…”
Uoči Svjetskog rukometnog prvenstva stručni komentator RTL-a, koji, nažalost, nije stručan za hrvatski jezik, bio je vrlo svjestan stanja u kojem se nalazi hrvatska rukometna reprezentacija te je, između ostaloga rekao: “Francuska je velik favorit prvenstva te će kao domaćin prvenstvo iskoristiti kao oproštaj od svojih najvećih zvijezda. U borbu za medalje očekujemo da će se uključiti Nijemci kao aktualni europski prvaci, te Danci, olimpijski pobjednici. Naša reprezentacija jedan je od manje izraženih favorita, no od naših, kao i uvijek, očekujemo da pruže maksimalno od svojih trenutnih mogućnosti…” Saračević bi se, kao veliki i vidoviti prognozer, trebao zapitati gdje su danas Danci i Nijemci?
Zlatko Saračević bio je jedan od najuglednijih, najboljih igrača hrvatske rukometne reprezentacije devedesetih, pa i jedan od ključnih igrača u pohodu na prvo hrvatsko olimpijsko zlato 1996., ali je isto tako, baš kao i Patrik Ćavar te brojni danas dežurni kritičari bio član hrvatske rukometne reprezentacije koja godinama nije osvojila NIŠTA, baš ništa, iako je igrački bila vrlo moćna. Naime, nakon Atlante 1996. Hrvatska do 2003. nema rukometnu medalju. Tko je kriv za takvu činjenicu, ako je uopće netko kriv? Saračević, Ćavar, Bilić, Goluža…? Jesu li oni krivci kad danas neki od njih sude drugima? “Ne sudite, da vam se ne bi sudilo…”
“Od hrvatske reprezentacije očekujem da nastavi s dobrim igrama koje je pokazala na Euru u Poljskoj, kada su igrači dokazali da mogu ostvariti i nemoguće te da isprave grešku koju su imali na Olimpijskim igrama kada su ispali u četvrtfinalu…”, dao je svoj sud o hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji i svoja očekivanja Goran Šprem uoči Svjetskog prvenstva. Hrvatska je “ispravila grešku”, ušla u polufinale, no, nakon dramatičnih 24 sata koji su uzdrmali sportske temelje nacije i Šprem je promijenio mišljenje. Bili smo tako blizu, a ostali tako daleko, frustracije su razumljive.
Malo tko je govorio o medalji, danas je činjenica da medalja ipak nije osvojena veliki problem za mnoge, pa i za one koji su očekivali četvrtfinale kao krajnji domet. Razlog? Sasvim sigurno način na koji smo ostali bez medalje, Horvatov promašaj sedmerca protiv Norveške za finale pokrenuo je lavinu. Kao da je vrijeme stalo u toj 60. minuti polufinala protiv Norveške.
Ipak, i u takvoj shizofrenoj atmosferi ima ljudi koji su ostali relativno sabrani, korektni. Primjerice, već spomenuti Patrik Ćavar, legendarni Pako uoči SP-a shvatio je koliko je Hrvatska oslabljena bez Kopljara, bez Sliškovića, Karačića, bez Čupića… ” Ako ništa drugo s njima bi Babić imao puno jaču, širu, klupu.
“Malo smo oslabljeni neigranjem Kopljara, Čupića i ostalih, ali moguće je uzeti medalju. Igramo dosta promjenjivo. Možemo dobiti svakoga, ali i izgubiti od svakoga”, govorio je Ćavar Za Slobodnu Dalmaciju uoči Svjetskog prvenstva. Danas, kad je sve gotovo, korektno promišlja stvari iz sportskog kuta, svjestan da je njegova generacija također imala bezbroj promašaja i padova u reprezentacije, a već smo spomenuli koliko je dugo čekala Hrvatska na medalju nakon zlata u Atlanti 1996.
“Ne, ne mislim da je Babić kriv za ovo što se dogodilo u posljednjih 15 minuta. Što je on mogao napraviti, opet je, recimo, Zlatko Horvat kad se lomilo imao kut gotovo do penala, a bacio je lob i pogodio gredu, još su bile jedna-dvije takve prilike. Pa ne može on doći na teren i reći “ti pucaj tamo, ti se pomakni ovdje, ti tamo.. Je li mogao ubaciti nekog svježijeg? Kad se lomi, utakmicu moraju izvući najbolji igrači koje imaš. Je, Duvnjak je umoran, ali svi, pa i on, moraju izvući posljednje atome snage iz sebe i privesti to kraju. Nema jednog krivca za ovo što se dogodilo, nego svega pomalo. Osobno me jako smetaju ocjene da Babić nema pojma. Ako igrač ima veliki kut i ne zabije, ne može trener biti kriv za to. Glup mi je takav način razmišljanja da se za sve krivi Babića”, brani u Sportskim novostima hrvatskog izbornika, s dosta argumenata, s kojima se, naravno, neki neće složiti, Patrik Ćavar.
Gdje je istina i što je istina? Nažalost, kao i uvijek u sredini.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
