Prošla su gotovo tri desetljeća od nikad odigrane, a opet legendarne, utakmice na Maksimiru između Dinama i Crvene zvezde. Kažu tog dana počela je velikosrpska agresija na Hrvatsku, rat za slobodu koji je trajao pet godina. U tom smo ratu pobijedili, ali ga danas u miru gubimo.
Tog 13. svibnja 1990. godine raspadao se komunistički sustav, kako u Hrvatskoj tako i diljem Europe, tada nismo znali da će nas komunistički paraziti i njihovi nasljednici tlačiti i tri desetljeća poslije pada Berlinskog zida. Tog svibnja, navijači Crvene zvezde, Delije predvođene Željkom Ražnatovićem Arkanom i Aleksandrom Vučićem, uz prešutni blagoslov komunističke milicije, divljale su na maksimirskom stadionu, jedini koji su ih pokušali zaustaviti bili su BBB-i, navijači Dinama koji su se i prije nekoliko dana suprotstavili gaženju dijela hrvatskih branitelja, a koje je došlo od predsjednika hrvatske države.
Derbi je otzatan, a jedna od nevjerojatnih scena koje smo vidjeli toga dana na maksimirskom travnjaku bilo je ponašanje komunističke milicije, koja je ”pendrečila” Dinamove navijače, a koja je istovremeno bila blagonaklona prema teroristima koji su tada došli podržati Arkanovu Zvezdu.
Svi pamtimo, ili barem pamte oni koji imaju dovoljno godina, scenu kada je milicija tukle i nogometaše Dinama a u njihovu obranu je stao Zvonimir Boban, koji je udario jednog komunističkog milicajca na travnjaku. Nakon toga intervenirao je Josip Kuže, danas, nažalost, pokojni, a Bobana su okružili BBB-i i Zvone je bio relativno siguran. To je činjenica, iz činjenice rodila se legenda, a maksimirske tribine skandirale su godinama ”Jedan je Zvonimir Boban.”
Milicajac kojeg je Zvonimir Boban udario na Maksimiru zvao se Refik Ahmetović, bizarni lik koji je postao medijska zvijezda zahvaljujući bizarnim izjavama:
”Mogao sam ga (Bobana) ubiti. Napao me na radnom mjestu. Kuže ga je spasio jer ga je odvukao od mene. Mi smo htjeli smiriti situaciju, a Boban je pozivao Bad Blue Boyse na teren. To je bilo režirano. Imao sam napunjen pištolj i kolege su me nagovarale da pucam, ali nisam htio. Da se utakmica nastavila, bilo bi mrtvih. Kad smo malo stegli BBB-ovce koji su sa sjevera utrčali na teren i pitali ih što ih je natjeralo na divljanje, čuli smo sljedeće: “Imali smo dogovor ubiti Piksija!” Svi su govorili isto, kako su dobili naredbu da ubiju Dragana Stojkovića. No, kako je ubrzo došlo do promjene vlasti, promijenile su se i policijske uprave pa nitko nije inzistirao na tome da se otkrije naređenje o Piksijevoj likvidaciji.”
Podsjetimo, bizarni umirovljeni milicajac iz postaje Dubrava živi u Ilijašu, mjestu blizu Sarajeva.
Da je Refik doista pucao u Bobana cijeli bi se Zagreb tog dana digao na noge. Pitanje je tko bi izvukao deblji kraj i gdje bi danas milicajac Refik bio, a da bi krvoprolića bilo, bilo bi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
