Večeras hrvatski tenisač Marin Čilić igra finale Otvorenog prvenstva Sjedinjenih Američkih Država, suparnik mu je Japanac Kei Nishikori koji je u polufinalu nadvisio Novaka Đokovića. Naš Čilić koji je također u polufinalu potukao teniskog golijata, Rogera Federera lagani je favorit svjetskih kladionica.
Cijela Hrvatska uzbuđena je i sretna zbog Čilićevog uspjeha. Sjajne partije našeg tenisača koji je bio nepravedno osuđen i suspendiran zbog navodnog uzimanja dopinga, što su mjerodavne instance kasnije i priznale, ipak u Hrvatskoj ne uživa posvemašnje simpatije.
Na Hrvatskoj (sic) televiziji, naime, lagano su preskočili prijenose njegovih dvoboja iz New Yorka, a kruna bezobrazluka je stigla u petak. Ljudi koji su željeli gledati Čilićev dvoboj protiv Japanca trčali su susjedima koji imaju satelitsku televiziju ili su bjesomučno tražili kafiće koji su opremljeni satelitskim kompletima kako bi pogledali meč našeg tenisača. Jer, HRT nije prenosio sad već antologijsku pobjedu Čilića protiv Federera,
Čemu onda pretplata na gledanje državne televizije kad televizija koja se naziva državnom ne prenosi dvoboj najviše sportske razine našeg najboljeg tenisača, dvoboj kojeg gledaju milijuni ljudi, samo ne gledaju ljudi čiju zemlju tenisač iz tog dvoboja predstavlja.
Da sve bude kao u nekoj noćnoj mori, ta Hrvatska televizija istovremeno prenosi košarkašku utakmicu Srbije i Grčke, a drugi dana lakonski odgovara na prozivke tisuće srditih ljudi:
– Štednja!
Vidjevši da je vrag odnio šalu, jer po forumima i medijima osjetilo se bilo naroda koji je bijesnio zbog izbjegavanja prijenosa dvoboja Marina Čilića u HRT-u odlučili su se pokriti ušima i ustvrditi:
– Dati ćemo sve od sebe da uspijemo otkupiti prijenos finala.
Sada je posve svejedno hoće li HRT izravno prenositi finalni dvoboj Čilića. HRT je pokazao svoje lice. A ljudi su se snašli na različite načine, kontaktirali prijatelje i susjede, a Grad Zagreb čak je organizirao i prijenos na glavnom zagrebačkom trgu.
Takvo ponašanje mjerodavnih na Hrvatskoj televiziji je licemjerno. I sada ako HRT uspije dobiti prijenos iz New Yorka ispada kao da je ta državna institucija učinila neku veliku uslugu svojim gledateljima. To nipošto nije slučaj. Hrvatska televizija jednostavno nema sluha za ono što veseli hrvatski narod. A to je već ozbiljan slučaj koji zahtijeva promjene!
Čilić je u cijeloj priči samo – tko zna koji dokaz po redu!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
