Bivši izbornik hrvatske nogometne reprezentacije Miroslav Ćiro Blažević prije nekoliko dana proslavio je svoj 83. rođendan, no, i dalje razmišlja o trenerskoj karijeri. Legendarni Ćiro, koji je s Vatrenima na SP-u u Francuskoj prije 20 godina osvojio broncu, što je do današnjeg dana i najveći uspjeh hrvatskog nogometa, ne miri se krajem karijere, uvjeren je da još uvijek ima što ponuditi mlađoj generaciji. Nedavno je trebao preuzeti Slogu iz BiH, međutim, posao je ipak dobio netko drugi – mlađi.
Povodom 83. rođendana Blažević je dao intervju za srbijanski Blic te su s Ćirom napravili priču. Ćiro je tijekom razgovora sa srpskim novinarom otkrio i nekoliko zanimljivosti.
”S obzirom na to da si izvukao ovoliko podataka koje ni tvoje zagrebačke kolege ne znaju, povjerit ću ti nešto što nikada nisam rekao. Ja sam u svojoj filozofiji i strategiji posla shvatio da je nakon SP-a 1998. godine bio idealan trenutak za povlačenje. Pazi, treći si na svijetu, službeno najbolji trener svijeta u izboru svojih kolega. Bio sam na vrhu. Dakle, idi. No, Franjo Tuđman nije htio ni čuti. Ja sam ga molio da me pusti jer sam imao strašnu ponudu s Bliskog istoka. Ma kakvi! Imao je na mene veliki utjecaj i uvjerio me da ostanem na klupi Hrvatske. Ja sam ga poslušao, ostao, zasitio se svih i dojadio svima. Pogrešno! Velika pogreška…”, rekao je Blažević.
Ćiro je otkrio i još ponešto, o čemu se manje govorilo u hrvatskim medijima. Naime, bivši izbornik tvrdi kako ga je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman tražio da bude ministar sporta.
”Tuđman je imao viziju da budem ministar sporta, što sam odmah prihvatio. Sve dok mi jedan mudar čovjek nije rekao: “Pa, Ćiro, ti ne znaš ni povijest. Kako bi onda mogao biti ministar.” Ja sam ga poslušao i javio da nisam zainteresiran. Tuđman je tada izabrao Novosela, a on je znao isto kao i ja. Dakle, pojma nije imao. I ja sam tako ostao nogometni trener”, poručio je Ćiro, koji se za raj osvrnuo i na svoje nezaboravne godine u Dinamu:
”Moram nešto reći što se većini mojih prijatelja neće svidjeti. Ja sam najtrofejniji trener Dinama, a bez obzira na to, ja sam za njih “Ćiro, pederu.” Ostaje gorak okus ogorčenja kojeg nosim u sebi. Euforija je poslije SP-a 1998. trajala dva, tri dana, a nakon toga su Ćiro i Šuker bili budale. Nemojte me tješiti da je to mentalitet naroda iz regije. Nije. Mi smo gori od vas Srba i nema potrebe to poistovjećivati. Kod nas ne postoje poštovanje i solidarnost. Samo potreba da se obezvrijedi uspjeh. Kad konzultiram neke stručne ljude, oni mi kažu da sam u pravu. Tko god je nešto napravio za Hrvatsku, brzo je odbačen. Slično je u Srbiji, ali ne kao kod nas”, zaključio je Miroslav Ćiro Blažević.
