Iz nas su dani ponosa i slave hrvatskog sporta, koje su Hrvati proživjeli kao u transu, u jednom velikom zajedništvu kakvo nije viđeno od devedesetih godina prošlog stoljeća. Hrvatska nogometna reprezentacija na Svjetskom prvenstvu ispisala je povijesne stranice našeg sporta, ali je isto tako učinila puno više za Hrvatsku, promociji Hrvatske te zajedništvo i pozitivnu atmosferu u domovini od bilo kojeg političara zadnjih dvadesetak godina.
Vatreni su kroz Svjetsko prvenstvo i kroz put do samog finala, postali poput prave obitelji, veliki prijatelji, koji se zajedno druže i izvan zelenog travnjaka. Među njima se razvilo prijateljstvo te zajedništvo koje se, srećom, nastavlja i dalje. Nadajmo se kako ruska bajka ne predstavlja ujedno i kraj hrvatske nogometne bajke, jedne generacije koja će ostati zlatnim slovima urezana u hrvatsku sportsku povijest.
Tako su se u Splitu našli Vatreni, Ivan Perišić, Ante Rebić i Filip Bradarić, pritom su se požalili kako im nedostaju ostali, a posebno su spomenuli Ivana Strinića, lijevog bočnog hrvatske reprezentacije, koji je uoči SP-a bio jedan od ”najspornijih” hrvatskih reprezentativaca. Lijevi bok naše reprezentacije proglašen je ”rak ranom” cijele momčadi, no, izbornik Zlatko Dalić napravio je puno toga kako bi ”pokrpao” i taj dio u našoj igri i sve je uglavnom odlično funkcioniralo. Strinić se, kako pišu neki mediji, oslobodio ”straha”.
