15. srpnja 2019., navršilo se točno godinu dana od kada je hrvatska nogometna reprezentacija igrala povijesno finale Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji.
Vatreni su poraženi od Francuske u finalu 4:2, odigrali su naši momci sjajno prvo poluvrijeme, no, zato svoj dan nije imao glavni sudac utakmice – Pitana. No, bez obzira na poraz u finalu srebro zlatnog sjaja i danas jednakim sjajem obasjava Hrvatsku, a put do završnice bio je nezaboravan. Redom su padali Nigerija, Argentina ( dvostruki svjetski prvak ), Island, Danska ( svojedobno europski prvak ), Rusija, Engleska ( jednom prvaci svijeta ), i tako sve do velike završnice, protiv Francuza ponovno nije išlo.
Dan nakon finala te 2018., dan nakon kojeg je Hrvatska imala razloga samo ponos i sreću, na ulice glavnog grada svih Hrvata, Zagreba, slilo se preko pola milijuna ljudi, kulminacija dočeka bila je na Trgu bana Jelačića, do kojeg su Vatreni, s Thompsonom u autobusu, putovali kroz veliko mnoštvo satima. Ne dan, nije to bio samo dan, nego dani ponosa i slave koji su potrajali tog ljeta i nastavili se u brojnim hrvatskim gradovima, ali i u gradovima susjedne Bosne i Hercegovine, Dalićevom Livnu. Konačno smo živjeli trenutke kakve naši roditelji pamte iz ranih devedesetih, trenutke zajedništva i trenutke ponosa. Cijeli svijet s divljenjem je pratio spektakularni doček Vatrenima, a sve svjetske agencije opširno su danima izvještavale o tome.
Veličanstven događaj u Zagrebu ništa nije moglo pokvariti, nisu u tome uspjeli čak ni oni koji su pokušali prekinuti slavlje, spontano zajedništvo Hrvata i njihovih reprezentativaca, sportskih heroja. Bjesnili su zbog činjenice da se na središnjem zagrebačkom trgu pojavio, po želji igrača predvođenih kapetanom i te godine najboljim igračem svijeta, Lukom Modrićem, popularni hrvatski glazbenik Marko Perković Thompson te da se, zamislite drskosti, usudio zapjevati.
Otpjevao je jednu pjesmu, a onda je netko ”ugasio svjetlo”, no, kroz ”zagrebački mrak” probilo se svjetlo hrvatskog ponosa i hrvatske pobjede, i bez mikrofona i bez struje, Vatreni su pjevali ”Gene kamene”, Markovu pjesmu, koja ih je, uz mnoge druge domoljubne pjesme, tog nezaboravnog ljeta u Rusiji vodila do povijesnog srebra.
Kad se ovih dana prisjećamo nezaboravnog dočeka Vatrenih u Zagrebu malo će tko spomenuti ”diverziju” na Trgu bana Jelačića i činjenicu da je ipak bilo onih kojima je smetalo hrvatsko zajedništvo.
