Jedna od legendi Dinama i hrvatskog nogometa, Slaven Zambata, došao je ispratiti drugu legendu, legendu Hajduka i hrvatskog nogometa, Stanka Poklepovića – Špacu. Naravno, rivalstvo između Dinama i Hajduka s time neće postati ništa manje, no, u ovakvim slučajevima sve se zaboravlja, ostaje samo čovjek, a iza njega njegova djela.
Zambata je danas u godinama kojima je blizak Poklepoviću, no, još se uvijek dobro drži te je i dalje dobar prijatelj s mnogim Hajdukovcima, jedan od njih bio je i legendarni šjor Špaco.
”Strašno će mi falit Špaco”, priznao je slavni bivši napadač zagrebačkih Modrih i nastavio:
”Mi bismo se znali susresti i pričati takoreći satima, o balunu, o nogometu, nego šta, uvijek neiscrpno vrelo sjećanja. Ono što vam može biti zanimljvo jest da se znamo otkad bi Split kao tadašnji prvoligaš dolazio na treninge, na pripreme u Sinj, kod mog Junaka. Tada smo se upoznali Špaco i ja, on kao važan igrač Splita, a ja tek u dolasku… Gledao sam ga ka’ u boga, kao veliki igrački autoritet. Doduše, posebnu mi je pažnju okupirao tada i Splitov centarfor Tonći Gulin, e to je bio svjetski igrač, kako se samo Gulin okretao i pucao, učio sam od njega gledajući, upijao svaki Gulinov potez, a sa Špacom sam odmah našao zajedničku žicu, crtu razgovora i komentiranja…”, poruka je bivše legendarne devetke Dinama.
Zambata o spletu okolnosti koje su ga odvele u Dinamo, ali i o…
‘‘Ostali smo dakako prijatelji, mene je put spletom okolnosti odveo u Dinamo, a Špaco je brzo prešao u trenere. U Splitu sam i kako da ne dođem mome Špaci, na rastanak…S njim odlazi dio moje mladosti, lijepih sjećanja”, zaključio je legendarni ”plavi devet” u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.
Godine prolaze, legende odlaze, sjećanja ostaju…
