Hrvatski nogometni savez objavio je tekst pod naslovom “Zašto su trojica izbornika zaredom otišla prije roka” u kojem se analizira učinak Igora Štimca, Nike Kovača i Ante Čačića.
O Igoru Štimcu
“Štimac je trajao od 5. srpnja 2012. do 16. listopada 2013. U tom je razdoblju nanizao svih deset natjecateljskih i još pet prijateljskih utakmica. Učinak je bio skroman: osam pobjeda, dva remija, pet poraza, razlika pogodaka 23:17 s pripadajućih 57,78 posto uspješnosti. Na žalost, za njegove misije zabilježena je povijesno najlošija mini-serija kad su posrijedi nastupi za bodove: u četiri preostala izlučna sraza skupine gubio je od Škotske 0:1 u Zagrebu, ostvario neodlučeno 1:1 kod Srbije u Beogradu, pa ponovo stradao u Maksimiru, 1:2 od Belgije, da bi kap čašu prelila slomom u Glasgowu kad je Škotska slavila 2:0. Previše promašaja i tek jedan poen od 12 mogućih. Naime – premalo i pretužno, više nego jadno”, stoji u tekstu kojega potpisuje Branko Stipković.
O Niki Kovaču
“Cijelo vrijeme je zapravo poteškoća bila s odnosom izbornika i izabranika, nesklonih njemačkoj strogosti koja se redovito pretvarala u krutost a katkad, navodno, u tipičan germanski dril i glede igranja i glede ponašanja. Spone su definitivno popucale čim je za prazan hod u Oslu optužio internacionalce “koji se nisu bacali na glavu, a tako ne ide”. Razlaz je bio neminovan, sa sjećanjem na Sao Paulo i druge dvije brazilske destinacije u kojima nije izboren drugi krug SP-a, prolazak među 16. Završna ocjena mjerodavnih: Niko Kovač bio je neiskusan, nesklon kompromisima, slabe komunikacije s nogometašima i nesnalažljiv u općoj klimi koja karakterizira hrvatski nogomet.”
O Anti Čačiću
“Već je nominacija/aklamacija potaknula dežurne kritizere na podjednako žučne i ironične prosvjede, antijunak je naravno bio – precizni mehaničar s licencom za popravak radijskih i televizijskih aparata. To što posjeduje i onu najvišu, nogometnu, kao da nije važno. Spočitavala se i nekarizmatičnost, no isprva su rezultati bili OK.”
“Nema nikakve dvojbe da je Ante Čačić izgubio i konce i uzde, sebe isto tako. Slutilo je na potpuni raspad sustava i sastava. Rez neizbježan. Srećom, Zlatko Dalić je trijumfalno odmarširao Kijevom, 2:0, i eto nas u play-offu. Jest istom dozom ponositosti i potištenosti AČ zaključio “Pa ja sam izabrao te igrače, Dalić ih je jedino vodio…” , ali pustimo osobne preokupacije, za njih nije ni vrijeme ni mjesto.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
