Nažalost, nakon više od dva desetljeća hrvatskog reprezentativnog rukometa neće biti na velikoj sceni. Naime, naša je reprezentacija bila na 35 od 37 veliki natjecanja te smo pritom osvojili čak 14 medalja, što rukomet čini najtrofejnijim hrvatskim momčadskim sportom. Olimpijske igre u Tokiju drugo su veliko natjecanje na kojem neće biti naše reprezentacije, a bez njega smo ostali u posljednjim minutama ”čudne” utakmice između Francuske i Portugala. Uz OI u Tokiju Hrvatske nije bilo ni na Olimpijskim igrama u Sydneyu davne 2000. godine.
Reprezentaciju je nakon neuspjeha na Svjetskom prvenstvu i ostavke Line Červara preuzeo Hrvoje Horvat, dakle, pred hrvatskom rukometnom reprezentacijom nova je epoha, razdoblje nakon legendarnog Line Červara. Ta nova era počinje na ne baš najbolji mogući način. Naime, vrijeme je da se preboli Montpellier. Neće biti lako…
Jesmo li u tome uspjeli, što kaže Horvat?
”Bolujemo. Naravno da smo željeli bolje i nije ugodno ispasti, posebno ne na ovaj način gdje si dio cilja i plana ostvario. Pričam o utakmici protiv Francuske, nešto na što smo mogli utjecati, gdje nismo na kraju izdržali. Proganjat će nas sve to još neko vrijeme. Rane su duboke, stariji dečki kojima je to trebala biti kruna karijere teško su to prihvatili i preživjeli, ali moramo dalje. To je sport. Sport ne trpi ni duga slavlja nakon pobjeda, a ni duga tugovanja nakon poraza”, rekao je Horvat za Sportske novosti.
Jesu li tri dana bila premalo da bi se nešto promijenilo u odnosu na Svjetsko prvenstvo u Egiptu?
”Mi smo znali da neke velike stvari nemamo vremena napraviti. Pokušali smo ubrzati igru koliko se može, zabiti neki lakši gol i rekao bih da smo u tome i uspjeli, ali s dvije rotacije, koje nam predstavljaju najveći problem, nismo uspjeli puno. Igra nam jako pada zbog toga i to je stvar koju moramo u budućnosti rješavati hitno. To ćemo napraviti novom selekcijom igrača.”
Koja je Horvatova vizija rukometne rerezentacije Hrvatske?
”Treba biti tu jako oprezan, jer u reprezentaciji trebaju igrati najbolji. Mi opet moramo gledati dugoročno i prema naprijed. Primarna selekcija mora se promijeniti, moramo ubrzati igru. 60 minuta napadati na punu zonu, troši strašno. Bez tranzicije teško je izdržati cijelu utakmicu. Želim da budemo varijabilni u obrani kao u utakmici s Francuzima iz 5-1 u 6-0. Dok smo imali snage bilo je i rezultata. Vratari nas definitivno moraju jače podržati. To je drugi najveći problem koji imamo u ovom trenutku.”
Imamo ih još, kao recimo vanjski šut?
”Šut izvana nam je rak rana, a to su najcjenjeniji igrači u rukometu. Prioritet nam u tom smislu moraju biti mlađe kategorije, moramo brusiti talente i graditi igrače. To ne mora biti ključni segment naše igre u budućnosti, ali je to segment bez kojeg se ne može igrati rukomet na visokoj razini. Krucijalni problem su izmjene obrana – napad. Moja filozofija je da obranom pokušamo zatvarati središnji dio zone, moramo raditi gustoću, da izbjegnemo da nas napadaju sa sredine gdje je gol najveći i najširi. Moramo tražiti u radu da nam golmani dobro brane sa širokih pozicija. To moramo činiti kroz rad s mađim kategorijama pa sve do seniora. Budućnost vidim OK, imamo potencijala, ali situaciju treba riješiti brzo.”
Ima li hrvatska rukometna reprezentacija takav potencijal, kapacitet trčanja je slab, igrači nam sa 20 minuta u klubovima ne mogu nositi taj teret?
”Luksuz velikih klubova su rotacije, igrači su navikli na to. Prije je trener imao problem igrača izvaditi van, jer se on ljutio, a sada te igrači mole da ih staviš na klupu da predahnu. Moramo se prilagoditi tome, jer i pripreme su jako kratke. Bit će zato situacija u kojima ćemo morati ući u kompromise, ali s jednom dobrom selekcijom taj rizik možemo znatno smanjiti.”
Na pitanje zašto treneri od igrača rade invalide”, koji onda mogu igrati samo u jednom pravcu, Horvat je kazao:
”Zato što im to daju mogućnosti. To je pitanje za trenere u klubovima, a mi u selekciji ne možemo odjednom to dobiti. Moramo riskirati po tome, jer to je jedini način da dobijemo što želimo. S ovim opsegom treninga to je jako teško. Vidjeli ste koliko Martinoviću zbog obrane padne napadačka koncentracija, pa zareda s greškama, izgubljenim loptama, nerezonskim šutevima. Jednostavno, napad-obrana je sasvim druga potrošnja, a oni su navikli nakon napada odmoriti. Mi to moramo mijenjati u hodu, što s obzirom na navike nije lako.”
Nismo se istakli u podršci mladima posljednjih godina, puno sumnje je ostajalo, nismo zbog nje isprofilirali dvije vanjske ključne pozicije?
”To je istina. Ja volim raditi s mladim igračima i na tom tragu ćemo raditi. Možda mladi igrači nisu bili na razini zakoračiti na tu vrhunsku razinu, ali moramo imati povjerenja u njih i istovremeno moramo biti svjesni da naši igrači ne dolaze iz top europskih klubova, da nemaju iskustvo igranja na toj razini i da je to nešto sasvim drugo nego kada smo imali igrače u Veszpremu, Kielu, Barci, Flensburgu, Parizu kao nositelje… Pitanje je razine na kojoj se igra i intenziteta koji se nudi. Lako je selektirati pivote, recimo, u momčadi u kojoj dolaze iz Kiela, Barcelone i Veszpema, a mi takvih u ovom trenutku nemamo. Moramo pogoditi u milimetar da bismo bili konkurentni.”
Je li problem možda u obrani?
”Obrana je po meni bila jako dobra, ali kada protivnički vratar ima 14 obrana, a naši 5, to bitno mijenja na stvari. Da je bilo obrnuto pričali bismo drugačije. Drugo, rekao sam veći problem od obrane je činjenica da smo mijenjali dva igrača što je bitno usporavalo našu igru. To više nećemo.”
Koji su mlađi igrači na koje Horvat računa?
”Treba poštovati red, prvo porazgovarati i s njima i sa starijima, da se neke stvari na iščitavaju iz novina, jer to je nekorektno. Oni su mladi, pametni dečki i to jako dobro razumiju.”
Kako riješiti pitanje vratara?
”Moramo podvući crtu i početi rješavati probleme. Morat ćemo za prvu ruku biti brzi, ali moramo i dugoročno računati. Općenito, već na sljedećem okupljanju ćemo imati sliku kako to zamišljam od krila, vratara, napada, jer nemamo mi puno vremena, Euro nam je za samo šest mjeseci, a tamo želimo biti dobri i konkurentni na jedan drugačiji način.”
Lijevi vanjski, imamo puno, nemamo ništa konkretno?
”Mamić, Jaganjac, Šarac su tu… Mogu igrati obrana-napad, imamo što za birati, no trebamo ocijeniti što je to najbolje rješenje.”
Srednji?
”Igraju dobro naši srednji. Ključno je napraviti homogenu momčad koji drži ritam 60 minuta. Imamo mogućnosti za to.
Druga stvar je intenzitet igre, a to je na meni da ono što rade u klubovima svedemo u reprezentaciji u isti okvir. Recimo da izvučemo tih nekoliko minuta Martinovića u obrani kako bismo ga dobili kompletnog u napadu.”
Sugerirate li im promjenu kluba, jer puno ih ne igra koliko bi trebalo?
”Sugerirat ću, ali ne mogu utjecati na neke stvari. Martinović ide u Melsungen gdje igra njemački reprezentativac Häfner. Morali bi se malo više savjetovati u tom pravcu, jer generalno prerano igrači odlaze van i to je neka druga priča. Ne zanima trenera vani zašto krivo stojite u obrani. Staje faza učenja, iskustvo dolazi, ali učenje uvijek nedostaje. Fali nam što većina igrača ne dolazi iz Hrvatske, no to je u ovim okolnostima teška stvar. No, ako dečko iz Zameta ode u Slovan, a ne može ga primiti nijedan hrvatski klub, to je problem. OK, Zamet ne može, ali šest drugih hrvatskih klubova traži desnog vanjskog i ne može ništa. To je loše, tu gubimo još više.”
Kako do promjena s istim ljudima?
”Neće biti isti ljudi. Primarno moramo raditi selekciju s igračima u dva pravca. U tri treninga to nismo mogli čačkati, jer bi previše rizika bilo. Ali nakon ovog će slika biti puno jasnija. Imamo mladih igrača koji mogu, to i pokazuju. Dakle, bit će promjena.”
Kako se nekome zahvaliti nakon dugog staža u i oko reprezentacije, nerijetko se sve to pretvara u javne drame?
”Nema tu što, to su svi dečki koji razumiju situaciju. Možda smo u povijesti imali drame, ali zdrava i otvorena komunikacija rješava sve. Ne mislim mahati nekakvim mačem. Igrač igra u reprezentaciji zato što to zaslužuje igrama u klubu i zato što ispunjava ono što želimo.”
Kakva je vizija Hrvoje Horvata, držati jednu grupu od 20 ljudi i držati sustav stalno otvorenim?
”U prvu selekciju ćemo uvesti dva-tri nova imena po pozicijama. I to će biti to, nemamo vremena za stalno mijenjati. Moramo ići na EP s vizijom što možemo graditi do 2025. i SP-a kojeg smo domaćini, a pritom treba znati da nam je važno SP dvije godine prije koje je kvalifikacijsko za OI u Parizu 2024. godine. Kičma se mora znati već na Euru. Tu treba računati probleme forme, ozljeda, to se ne može izbjeći. No, kičma će se znati.”
Postoje li igrači koji dosad nisu bili na popisu, a na koje Horvat računa?
”Postoje, apsolutno. I po njima će odmah biti jasna slika i pravac u kojem idemo.”
Hoće li biti promjena u stožeru?
”Bit će ih isto, ali kažem mislim da to nitko ne treba saznati kroz medije.”
I zaključno Horvat se veseli izazovu…
‘Veselim se izazovu, spreman sam za njega. Mislim da sam napravio dobar posao u Dubravi, Našicama, pa ću ga napraviti i u reprezentaciji.
Svi koji se ukrcavaju na ovaj novi vlak moraju znati da sve ovisi o njima, neće biti popuštanja prema bilo kome…”
