Igor Bišćan u razgovoru za 24sata otkrio je kako se nakon igračke karijere nije odmah vidio dalje u nogometu.
“Trebao mi je mali odmak od tog okruženja. I odmaknuo sam se dovoljno da ga se opet zaželim, usput sam počeo polagati ispite na Akademiji i u određenom trenutku sam odlučio zadovoljiti svoju znatiželju u vezi trenerskog posla. Zanimalo me jesam li ja uopće za taj posao. Kroz kratko vrijeme sam shvatio kako mi to odgovara, pa se odlučio potpuno posvetiti tome”, kaže.
“Moj dolazak na Rujevicu nije prošao u najboljem duhu, bilo je previše negative i nije nam bilo lako raditi. U Rijeku smo stigli poslije Matjaža Keka koji je ostavio velik trag, osvojio prvenstvo. Već to nije jednostavno, a pogotovo kada dođete u okolinu koja ne da vam nije podrška, već dobar dio navijača moli Boga da ne uspijete. Ali, osvojili smo Kup, dohvatili drugo mjesto na ljestvici, uspjeli smo. I to sve daje neku posebnu draž toj riječkoj priči”, otkrio je.
“Trenerski i izbornički posao su potpuna razlika, tu je puno teže utjecati na bitne stvari, dati svoj neki obol i pečat igri. Mi smo sada izgubili od Češke na način na koji se utakmice ne gube. I osjećao sam potrebu već drugi dan biti na terenu, raditi na tim stvarima, ispravljati pogreške. I sve iz sebe izbaciti radom. A mi ćemo se sada vidjeti za nekoliko mjeseci, tada više nema koristi ako se vraćamo na utakmicu s Češkom, proći će previše vremena. I to je frustrirajuće”, nastavlja o nastavku svoje karijere.
Što kaže o Dinamu?
“Dinamo je ozbiljna momčad i na europskoj razini. Zbog toga najveći komplimenti Nenadu Bjelici, stručnom stožeru i igračima. Dinamo konačno izgleda onako kakvog smo ga svi godinama priželjkivali gledati. Svaka čast, kapa do poda”, ističe.
Suradnja s Damirom Miškovićem…
“Ljudi koji ga poznaju i koji su ga imali prilike upoznati znaju kakav je čovjek. Robert Mišković je preporodio Rijeku, nije težak za suradnju. Svi znamo kako se puno ljudi njegovog statusa voli petljati u struku, kod njega to nije slučaj”, priča.
O smjeni generacija u reprezentaciji…
“Jednostavno, mi imamo smisla za nogomet. Stalno nam stižu novi talenti, stalno izlaze neki novi mladi klinci. I poslije Svjetskog prvenstva 1998. godine smo se brinuli što će biti kada nam odu ‘brončani’, opet je sve bilo dobro. Hrvatskoj se neće brzo ponoviti novi Luka Modrić, ma pitanje je hoće li ikada? Osobno, sumnjam da će Hrvatska ikad više imati Zlatnu loptu, ali sam siguran da ćemo i dalje biti redoviti sudionici velikih natjecanja”, zaključuje.
