Neočekivani posrtaj Vatrenih protiv Azerbajdžana u Bakuu (1:1) iz perspektive odlaska na Euro 2020. nije ”tragedija” kakvom se želi prikazati, ali je pljuska mentalitetu koji vrlo lako klizi iz euforije u apatiju i obrnuto. I škola, da, dobra škola, a svaka se škola plaća. Nadajmo se da račun neće biti preveliki na kraju.
Naime, u Bakuu su Slovaci Azerima zabili pet golova i pobijedili 5:1, Mađari slavili 3:1, a tek je Malta prošle godine u Ligi nacija remizirala. Da se čovjek zapita uz konstataciju ”propustili smo veliku priliku za veliki korak prema Europskom prvenstvu.’‘ Da su izabranici Zlatka Dalića nastavili u drugih 45 minuta igrati kao u prvih 30 minuta utakmice zabili bi barem tri gola. Umor? I Azerbajdžan je prije tri dana igrao utakmicu i dobro se nosio u gostima kod Walesa. Poražen je tek u samoj završnici susreta, bilo je 2:1 za Wales.
Nakon utakmice i osvojenog boda razmuljivo je zadovoljstvo, pa čak i euforija, u redovima Azerbajdžana, Ne remizira se svaki dan protiv svjetskog doprvaka.
”Jako sam zadovoljan izvedbom svojih igrača i ponosan sam na njih. Igrali smo protiv viceprvaka svijeta i bili smo momčad. Ja sam Hrvat, ali danas sam bio za Azerbajdžan.
Imali smo već dobrih utakmica u posljednje vrijeme, ali ne i rezultat. Ovo je zadovoljavajući rezultat i sada imamo dvije opcije: nastaviti dalje hvatati bodove ili testirati mlade igrače. Balajev je bio perfektan. Prvih 15-20 minuta bilo je posebno pamtljivo. Hrvati su krenuli moćno, ali on nas je spasio. Jedan je igrač za uspjeh trebao napraviti nešto posebno i to je bio naš golman”, rekao je nakon utakmice i velikog boda osvojenog protiv Hrvatske Hrvat na klupi Azerbajdžana Nikola Jurčević.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
