Očito su u pravu oni koji smatraju kako glavni razlog svih ideoloških razdora u Hrvatskoj nisu oni koji nose oznake HOS-a, inače legalne i pobjedničke postrojbe u obrambenom i oslobodilačkom Domovinskom ratu, kako tvrdi slučajni predsjednik, ”slučajne države”, Zoran Milanović, a podupire ga, doduše neizravno, no, opet dovoljno jasno, Andrej Plenković, već isključivo baštinici naslijeđa i imena propale komunističke Jugoslavije. Ograničimo se samo na sport i zaboravimo na trenutke na partizanske ”čarolije” u neovisnoj Hrvatskoj. Svako malo hrvatski mediji prenose, ako već sami ne sudjeluju u tome i takvim konstrukcijama, gluposti koji dolaze iz stranih medija, a u kojima, gle iznenađenja, pišu i novinari ”s ovih prostora”, koji su okretali glavu kad su tenkovi JNA razarali hrvatske gradove.
Pogađate, i ovog puta radi se o hipotetskoj tezi o snazi ”jugoslavenske reprezentacije”, davno propale tvorevine, kada bi ona kojim slučajem postojala. Posljednji članak – anketa koji je objavila Marca odnosi se na košarku, prije tri godine pisali su slične gluposti kad je nogomet u pitanju, i sve to preuzeli su nekritički ”hrvatski mediji.” Prije tri godine Marca je tako složila ”jugoslavenski nogometni Dream Team”, godinu dana nakon toga Hrvatska je po drugi puta, u samo dvadeset i šest godina, ušla u polufinale Svjetskog nogometnog prvenstva, a otišla je i korak dalje, do finala. Španjolska je te 2018. ispala od Rusije u osmini finala.
Jugoslavija je postojala 70 godina previše i nikad u nogometu nije postigla ni blizu takve uspjehe, mislimo, dakako, na reprezentaciju i na svjetske nogometne smotre, kakve je Hrvatska ostvarila u nepunih trideset godina. Naravno, objašnjavati to ”novinarima” s ovih prostora ne vrijedi, oni će uvijek naći načina, ma gdje pisali, i za koju mjesečnu svotu to pisali, s nostalgijom, pa čak i oni koji u tom sustavu nisu živjeli, govoriti o državi i zločinačkom režimu koji je u smrt odveo najmanje pola milijuna ljudi. Svima je, dakako, posve jasno da nikad Janica Kostelić ne bi osvojila toliki broj medalja da je opstala kojom nesrećom Jugoslavija, Ivica Kostelić ne bi dobio priliku pored slovenskih skijaša, da ne spominjemo hrvatsku rukometnu reprezentaciju, vaterpolsku reprezentaciju i sva ona odličja koja je hrvatski sport osvojio u gotovo svim postojećim sportovima na velikim natjecanjima.
Kad bi vukli takve besmislene paralele i kad bi smo zapravo govorili o tome kolika bi snaga bila pojedine reprezentacije da su kroz povijest opstali zlikovački režimi ne bi nas to daleko odvelo. No, recimo, možemo govoriti o malo umjerenijim režimima, koliko bi tek bila jaka reprezentacija Austro – Ugarske da je kojim slučajem opstala, ili još bolje pitanje za Marcu koliko bi tek Barcelona bila nedodirljiva u katalonskoj ligi da je Katalonija samostalna i nezavisna država, kako građani Katalonije žele, a što je režim u Madridu na brutalan način osujetio? Reprezentacija Katalonije znatno bi oslabila španjolsku reprezentaciju, a izlazak katalonskih klubova La Ligu.
Zapravo o čemu piše Marca u najnovijem uratku koji govori o Balkanu kao o jednoj cjelini, ali bez svih zemalja s Balkana, pritom zanemarujući činjenicu da je Hrvatska i mediteranska zemlja?
U Marci su postavili anketu s pitanjem, a odnosi se na košarku: “Bi li sadašnji idealan sastav s područja bivše Jugoslavije pobijedio reprezentaciju SAD-a?” Nakon čega su jednostavno naveli ”bolje” igrače ”s ovih prostora” i to predstavili kao momčad, a to momčad nije. Nogometni Brazil je, primjerice, na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, predvođen Ronaldom, Ronaldinhom…, imao daleko po imenima najbolju reprezentaciju, no, nije imao momčad… Prvak svijeta te 2006. godine postala je bezlična reprezentacija Italije koja je u finalu svladala Francusku… Imena ne čine momčad, a razbojnički režimi ne čine državu, barem ne onu normalnu državu.
