Marko Perković Thompson – Tko su ‘plaćenici’ koji su pokušali sabotirati doček Vatrenih i kako je sve spriječeno?

Najpopularniji hrvatski glazbenik Marko Perković Thompson nakon brojnih napada posljednjih dana od strane ekstremnih ljevičarskih portala te isto takvih aktivista dao je veliki intervju za Hrvatski tjednik.

Naime, Thompson se pod napadima našao zajedno s Vatrenima nakon što je po njihovoj želji pjevao na velikom dočeku hrvatske reprezentacije u Zagrebu, gdje je hrvatske sportske junake pri povratku iz Rusije dočekao preko pola milijuna ljudi, a pjevao je i u Varaždinu te Livnu na veličanstvenim dočecima u čast svog prijatelja i sportskog heroja nacije, izbornika Vatrenih, Zlatka Dalića.

Naime, organizator je na neki način pokušao, pa čak i djelomično uspio u tome, sabotirati Thompsonov nastup na Trgu bana Jelačića, iako su ga zvali sami igrači te izbornik. Popularni glazbenik otpjevao je jednu pjesmu, inače himnu Vatrenih ”Lijepa li si”, nakon čega su im organizatori ugasili mikrofon, što je izazvalo brojne reakcije  i ogorčenje Hrvata diljem zemlje i dijaspore.

”Igrači i trener bili su ogorčeni jer su ih Milan Bandić i njegovi plaćenici potjerali s trga i ugasili razglas, ali žilav je naš narod, pobijedio je on i veće od ovih ‘sila tame’ koje sada vladaju.

Kad su čuli da organizatori ne računaju s mojim nastupom na trgu, svi igrači i trener poručili su mi da se u zračnoj luci pridružim njima u autobusu.

Nakon moga ulaska u autobus, svima sam čestitao. Grlili smo se, plakali od sreće, bio sam ushićen i radost je bila velika. Svatko od njih imao je potrebu zapjevati mi jednu od mojih pjesama. Svi su jedva čekali doći na Trg, nabrajali su pjesme i vjerovali su da ćemo sada kada sam ušao u autobus otpjevati zajedno neke i od mojih pjesama na Trgu.

Ako misle da će mene sada zaustaviti ili uplašiti, varaju se. Ja se ne predajem. Nikada nisam! Oni se više plaše naroda…’‘

Što kaže o negativnim reakcijama?

“Nisam očekivao ništa od toga, nisam razmišljao da bi se netko mogao usuditi odbiti Vatrene. Svaki bi Hrvat učinio isto što i ja, tko je taj tko bi njih odbio, a posebno tko bih se usudio minirati ovo veliko slavlje. Ovo je bilo drsko i zločesto od strane onih koji su od svoje mržnje izgubili i razum.”

Jesu li nogometaši bili šokirani odlukom organizatora da ne može nastupiti, a oni ga žele na pozornici?

“Oni su bili zbunjeni, kao i ja, nisu vjerovali da se to može dogoditi i zato su i organizirali moj dolazak s njima u autobus. Sve bi bilo u redu da su organizatori dočeka u Zagrebu prihvatili da ih dočekam na trgu s pjesmom ‘Lijepa li si’. Ništa se neobično ne bi dogodilo osim da Milan Bandić i njegovi plaćenici ne bi bili zadovoljni mojim dolaskom, ali ja se pitam kao i većina – a tko su oni da našim herojima određuju koga će oni pozvati na njihovo slavlje! Nije mi bilo ni na kraj pameti da će se usuditi njima na tako brutalan način isključiti razglas i doslovno nas sve skupa potjerati s pozornice.”

Pet sati vozili ste se u autobusu…Kako je izgledalo kad ste stigli na pozornicu?

“Kad sam ušao u autobus, vladalo je neviđeno slavlje. Vatreni su se pozdravljali s narodom koji je silno hrlio prema autobusu, na licima igrača i naroda vidio sam silnu sreću, svi su im se od srca radovali. Ta silna emocija prepuna domoljublja prštala je od ljubavi prema njima, a njihova pažnja i emocija prema tom silnom narodu bila je božanstvena, kao da se spojilo nebo i zemlja. Nakon moga ulaska u autobus svima sam čestitao, grlili smo se, plakali od sreće, bio sam ushićen i radost je bila velika.

Svatko od njih imao je potrebu zapjevati mi jednu od mojih pjesama. Svi su spominjali Trg bana Jelačića, jedva su čekali doći na njega. Nabrajali su pjesme i vjerovali su da ćemo sada kada sam ušao u autobus otpjevati zajedno neke i od mojih pjesama, radovali su se i kao da su imali osjećaj da je ipak sjelo sve na svoje mjesto. Očekivali su da će dobiti pravu feštu na trgu, vjerovali su da će se dobro zabaviti sa svojim narodom.”

Kako se osjećao?

“Vidjeli smo tu izjavu, taj izljev mržnje već u autobusu, igrači su to vidjeli i, naravno, samo su se smijali i to nam nije moglo umanjiti slavlje jer i oni su znali da će biti i onih koji će svojom mržnjom pokušati razbiti ovaj uspjeh i slavlje. Ta emocija, to zajedništvo koje se osjetilo i vidjelo na svakom metru puta kojim je autobus prolazio zasjenila je sve negativno što se događalo od strane njih i takvih.

Zaista nikada nisam doživio takvu radost i zajedništvo našega naroda. Jedino se može usporediti s 95-om, Danom pobjede, a to su spominjali i naši Vatreni. To je bilo neopisivo. Vatreni nisu slavili samo svoj uspjeh već su isticali u svome slavlju borbu hrvatskoga naroda kroz cijelu povijest pa sve do Domovinskoga rata, isticali su zajedništvo, domoljublje, Domovinu, naglašavali su koliko ih vjera nosi, koliko im znači naša tradicija, naša vjera, naš ponos. Svi elementi dobra, onoga silnoga domoljublja koji se, na žalost, ne viđa često. Prema tome, nikakav otrov tih pojedinaca nije mogao ubiti tu ljepotu i ljubav koja je tu bila prisutna.”

Mnogi su pokušavali spriječiti njegov dolazak na pozornicu. Što kaže o tome?

“Drske i podle izjave pojedinih političara, najviše govori o njima samima. Zamislite da oni imaju potrebu tako reagirati i vrijeđati. To je prestrašno. Nemojmo zaboraviti ni ostale koji su imali potrebu po internetu prosipati svoje izljeve mržnje. To je, na žalost, naša stvarnost, ali nitko ovaj narod ne može uplašiti niti poljuljati kada se radi o svjetonazoru na kojemu smo opstali. Ovo je žilav narod i pobijedio je on i veće od ovih ‘sila tame’ koje sada sjede na njegovoj grbači.”

Je li se javio tko od organizatora?

“Nitko od organizatora nije mi ništa rekao, komunikacija je išla preko moga menadžera Denisa Pletikose. On je bio u kontaktu sa suorganizatorom, udrugama navijača koje su također bili u kontaktu s Vatrenima. Moj je menadžer bio i u kontaktu s tajnikom HNS-a i on je prenosio želje Vatrenih.

Mnogo je ljudi bilo uključeno i nikome nije bila jasna Bandićeva drskost. Imali su sve moje matrice kada se saznalo da ću sigurno doći na trg. Sada se pokušavaju izvući i opravdati pa izmišljaju da nisu imali matrice mojih pjesama. Imali su ih sve.

Ne smetam ja svim političarima, samo onima koji ne osjećaju bilo svoga naroda.”

Je li ovo na neki način alarm da ga iste stvari i dalje čekaju?

“Apsolutno sam siguran da što se mene tiče neće na ovome stati. To je moja borba koja već dugo traje. Ja sam i dalje spreman boriti se za istinu, spreman sam i dalje promicati naše vrijednosti svojom pjesmom, a uz mene je bila uvijek moja publika kojoj i sada od srca zahvaljujem na potpori koju mi daju. Naši progonitelji nisu svjesni koliko mi možemo ljubiti bez obzira na ono koliko će oni mrziti. Ako misle da će mene sada zaustaviti ili uplašiti, varaju se. Ja se ne predajem. Moja publika zna da se tim mrziteljima nikada neću pokloniti!”

Tko su oni kojima smeta Thompson?

“Ne spominjem ja njih stalno nego oni mene i spominju i osporavaju zajedno s mojom publikom koja je, na njihovu žalost, u većini i to ih najviše muči. Zbog toga me na sve moguće načine preko svojih medija nastoje iskompromitirati, osporiti, nazivati negativcem itd. To već dugo traje i ne vidim kraja, ali ja imam svoj duševni mir i zadovoljštinu, boriti se za istinu i svoj svjetonazor svatko je pozvan, pa tako i ja.”

Zašto baš sada?

“Uvijek to rade u trenutcima kada narod pokazuje svoje emocije, svoje domoljublje. Očito se mnogi boje te emocije, domoljublja i u konačnici naroda. Domoljublje i sve nas koji ga nastojimo promicati ti bolesni umovi nazivaju pogrdnim imenima, fašizmom, primitivizmom, itd.”

Zašto toliko smeta političarima, danas nije bitno je li to HDZ ili SDP?

“Ne smetam ja svim političarima nego onima koji su se odnarodili, koji ne osjećaju bilo svoga naroda. Političari kojima ja smetam, a koje je izabrao taj isti narod koji je dočekao Vatrene, svojim političkim djelovanjem ne zastupaju interese toga naroda, ne štite vrjednote toga naroda već naprotiv, provode neke druge i tuđe politike koje su u suprotnosti s temeljnim vrjednotama na kojim počiva hrvatska država i društvo.
Ove godine u Glini, a vraćamo se i u Čavoglave”.

Što Thompson trenutačno radi?

“Radim nove pjesme i koncertno sam aktivan. Imam dobre suradnike koji daju sve od sebe i sa mnom proživljavaju svaki ton i svaku riječ, a to su u prvome redu Duje i Ante te ostali članovi moga benda. Imam prelijepe pjesme kojima se silno radujemo. Čim budem pri kraju s albumom, vjerujte mi da će Hrvatski tjednik biti prvi koji će ponešto i dobiti kao što smo to i prije radili.”

Pet je godina prošlo od posljednjega albuma, je li vrijeme za novi?

“Da, vrijeme je za novi album. Ulažem jako mnogo truda i vremena u svoje nove pjesme i vjerujem da ću ih uspjeti brzo završiti. Pronašao sam dobar smjer i ponovno sam tematski, aranžmanski i produkcijski zadovoljio svoju formu kojom sam zaokupiran. Trenutačno se najviše bavim završetkom tekstova te sam odmaknuo dosta daleko. Krajem godine materijal bi mogao biti spreman, i ako Bog da, početkom iduće godine imat ćemo novi album. Prije toga svakako ćemo imati jednu novu pjesmu kao singl. Znam da ju moja vjerna publika nestrpljivo čeka, ali vjerujem da će biti zadovoljna.”

Ove godine za Oluju svir u Glini?

“Zvali su nas iz nekoliko mjesta, ali smo se ove godine odlučili za Glinu jer Glina, Petrinja, Sisak i sva druga okolna mjesta također su jedna velika simbolika Domovinskoga rata te su podnijeli veliku žrtvu u stvaranju hrvatske države. Dobili smo poziv župana i načelnika, prihvatili smo ga i idemo s njima i tamošnjim našim narodom te svima iz drugih naših mjesta koji dođu, a najavljuju se iz svih krajeva, proslaviti Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti u istome domoljubnom duhu i zajedništvu kakvim smo slavili i u Čavoglavama, Kninu i Slunju.”

Spomenuo si Čavoglave, kad se Thompson vraća kući?

“Oluja se svake godine slavi i u Čavoglavama, a ujedno je taj dan i dan naše crkve hrvatskih mučenika i, naravno, da se svake godine napravi i prigodni program. A velikih proslava na koje vi vjerojatno mislite u Čavoglavama će biti još, ali kad za to smognemo snage jer, kao što znate, to je velika i kompleksna organizacija, a mi nemamo potporu ni od koga osim od naroda.”