Hrvatska rukometna reprezentacija uz dosta muke u prvom poluvremenu svladala je autsajdera skupine Crnu Goru na startu Europskog prvenstva. Zalog za optimizam kod hrvatskih navijača je jedno vrlo dobro drugo poluvrijeme, u kojem je, za razliku od prvog dijela, konačno nešto obranio i naš golman.
Nakon očekivane pobjede protiv momčadi koja nikoga nikad nije pobijedila na europskim prvenstvima krenuo je ”brzopotezni”, ali vidljivo umjetni pritisak dijela medija, govori se sve više o medalji. Isti oni mediji koji su reprezentaciju na Europsko prvenstvo ispratili kao da ide na sprovod danas govore o medaljama, a, nažalost, toj umjetno stvorenoj euforiji prije super važne utakmice protiv Bjelorusije podlegao je i dio igrača.
Sportske novosti tako u članku ”KAD JE ON U REPREZENTACIJI, MEDALJA JE ZAGARANTIRANA!” piše o ”strašnoj sili na crti” naše reprezentacije, pritom donose intervju s hrvatski reprezentativcem Marinom Marićem.
Skandinavski rukomet u strašnoj je ekspanziji, ne bez razloga po mnogima glavni favoriti turnira su Šveđani i Danci, imamo jaku Španjolsku, dok je pak dio sportskih ”gurua”, ”analitičara”, kakve u Hrvatskoj upoznajemo od izbora do izbora, Hrvatsku stavio tek na sedmo mjesto favorita. Nadajmo se kako su njihove prognoze jednako vjerodostojne prognozama političkih analitičara u Hrvatskoj, koji gotovo nikad ne pogađaju, ali zato ih skoro svaki dan vidimo nacionalnim televizijama. Drugim riječima, ide se nepotrebno iz krajnosti u krajnosti, od reprezentacije koja je ”nikad gora u posljednjih dvadeset godina” do ”momčadi koja juri prema medaljama”. Što se to toliko promijenilo nakon jedne pobjede na samom startu? Vrijeme će vrlo brzo pokazati.
Uglavnom, povratak Marina Marića veliki je dobitak za izbornika Linu Červara…
”Ja sam kao honorarni suradnik reprezentacije već desetak godina. Prvi put sam bio 2010. u Austriji, pa sam bio 2013. u Španjolskoj, pa 2016. u Poljskoj, što je bila prva prava prilika, pa evo me sad opet. Evo baš sam se sjetio kako smo 2013. u Španjolskoj razvaljivali Bjeloruse, a eto oni su sad ozbiljan protivnik, stvarno su napredovali. I bit će gadna utakmica s njima, sigurno”, kazao je Marino Marić.
Bjelorusija je nedvojbeno u rukometnom smislu napredovala, pokazala je to kada je svladala u prvom kolu, dosta uvjerljivo, rukometnu reprezentaciju Srbije, međutim, reprezentacija koja, prema medijskim najavama koje su se pojavile nakon vrlo dobrog drugog poluvremena u Grazu protiv Crne Gore, pretendira na medalju ne bi se ni na koji način trebala opterećivati Bjelorusijom, a kamoli se bojati. Hrvatska reprezentacija nekoliko mjeseci prije Olimpijskih igara u Tokiu, koje su naš, i ne samo naš, glavni cilj, se traži, tek je zapravo na početku i tražiti medalje od izabranika Line Červara u ovom trenutku moglo bi biti vrlo kontraproduktivno. Tek će ”pravi” protivnici pokazati kolika je zapravo ”prava” snaga rukometne Hrvatske, a vrijeme kakvi su joj dometi.
”Ispada kad god ste u u timu to je medalja”, pitao je novinar Marića, koji je odgovorio kurtoazno, na način koji je jedino mogao:”
”Pa eto, neka tako i ostane.”
O velikoj i dugoj stanci… Četiri godine?
‘‘Dogodila se ozljeda nakon Poljske, nešto kao što se dogodilo Martinoviću, ali ja za razliku od njega nisam to operirao nego sam nešto čekao, pa se ozljeda ponovno vratila i trajalo je to s malim prekidima skoro dvije sezone. Pa sam se vratio, pa je pukao biceps, ali na to jednostavno nisam mogao utjecati, to se jednostavno događa, mehaničke ozljede rekao bih. Prebrodio sam i to i evo ponovno dobio priliku. Sada sam godinu dana u komadu zdrav, što je u Bundesligi velika stvar, jer kad kreneš u nju jednom nogom si uvijek u bolnici. Igram puno, trener kaže i dobro, klub je OK, u vrhu smo lige, tako da nemam prigovora.”
Predbacujete li povremeno i sebi kao grešku na neki način, jer s kvalitetom koju imate mogli ste napraviti i puno više u dresu reprezentacije?
”Moram priznati da sam se i ja dosta promijenio, da sam profesionalniji u svakom smislu, jer ne možeš funkcionirati drugačije. Ja bih bio najsretniji da sam igrao sve i bio najbolji, ali moraš prihvatiti tu činjenicu da je drugačije i sve realnosti koje idu uz to, a ozljede su tu ključ. Možda sam mogao više, istina, no to je nekad i pitanje povjerenja, odluke, jer bez šanse ne možeš pokazati sve što znaš i možeš. Te stvari nikad ne možeš znati i zato gledam naprijed. Reprezentacija je ogroman motiv, jer sve oko nje ne može se doživjeti nigdje drugdje.”
O pobjedi protiv Crne Gore?
”Crna Gora je dobra i kvalitetna reprezentacija, ali nije svjetski vrh kojem mi težimo, pa da ne pričamo previše o tome. Dobili smo, jedno poluvrijeme je bilo OK, jedno nije. Da smo krenuli jače bilo bi bolje za oko, ali dobro je i ovako. Napravili smo posao, a na početku turnira to je ipak najvažnija stvar.”
Imamo odlične pivote realizatore. Je li poseban adut ovog tima igra sedam na šest ili šest na pet?
”Sedam na šest je solucija kada te malo pritisnu, ali statistika kaže da to može biti i plus i minus. Varljiva priča. Mi smo Hrvatska, moramo dominirati i u igri šest na šest. A što se tiče Muse i Šipića odlični su, Musa igra jaku Bundesligu u kontinuitetu već godinama u vrhunskom klubu, Šipa je fenomenalan realizator i ne volim kada ga se kritizira da ne igra obranu, jer su njegove mogućnosti fenomenalne, a igra u obrani je stvar procesa. To se ne može riješiti u mjesec-dva. Ne možeš igrati dobro, ako nemaš priliku igrati i naći se u tome. Ja u Njemačkoj igram i dvojku i sredinu, sve što treba, a imao sam i sam takvih iskustava i prema svakom mladom igraču posebno klasnom kao što je Šipić treba gledati malo drugačije. Na kraju obrana uvijek klikne i složi se kroz natjecanje. A sport kao sport, jednom si super, drugi puta nisi.”
O Bjelorusiji koja je, kako je kazao Duvnjak, na neki način ”malo finale skupine”…?
”Tako se čini. Imaju vrhunskih igrača. Tresu sa svih pozicija izvana, Puhovski je tenk na sredini, Karaljok na crti je zvijer, izuzetno snažan. Budu li nam diktirali tempo, bit će jako teško. Mislim da će naša obrana od početka morati zapeti, napraviti neke lakše golove i onda se vjerujem malo i prištedjeti, što nije nebitno, jer je natjecanje jako dugo i neće ga biti lako izdržati.”
Može li Marino Marić zaigrati i u obrani?
”Može sve ako treba, nije mi strano, no to je stvar odluke izbornika.
Dobra nam je ta taktika malo s crte, malo s krila, malo iz vana. Širi nam vidike i mogućnosti, a s tim se najbolje raste”, rekao je jedan od najboljih hrvatskih rukometaša u pobjedi protiv Crne Gore za Sportske novosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
