Prošlo je gotovo deset dana od posljednje borbe Mirka Filipovića. Ruka mu je sada u redu, ali prvenstveno se osvrće na to što je sina vodio da gleda njegovu borbu.
“Da se razumijemo, Ivana sam i poveo sada u Tokio jer je to, ruku na srce, bio meč od minimalnog rizika za mene, Kohsaka, uz dužno poštovanje, ipak mi nije dorastao suparnik. Unatoč velikoj, dugačkoj karijeri. To je čovjek koji se borio s Minotaurom, Fjodorom, kojeg je i pobijedio, doduše zbog posjekotine, ali pružio je jaku partiju. Kao i protiv Marka Hunta, pa je prije dvjie godine nokautirao Jamesa Thompsona, čovjeka od 130 kg. Bez obzira na sve to, treba biti pošten i reći, bio je nedorastao. Zato velim da je rizik bio minimalan te sam upravo to želio iskoristiti da sin ode sa mnom, da to vidi, doživi cijeli put, Japan, dvoboj u Saitama Areni, tu legendarnu dvoranu i svlačionicu iz koje sam odlazio na najveći broj mečeva. To je bila idealna prilika”, rekao je za Sportske novosti.
“Svjestan sam ja da to nije nešto gdje bi čovjek trebao voditi maloljetno dijete i to stoji, ali isto tako znao sam da sam vrhunski pripremljen, bez ikakvih ozljeda i da je rizika praktički ga nije bilo. Čovjek nije imao nikakve šanse protiv mene. Što se samog Kohsake tiče, ja njega kao suparnika nisam ni tražio, priželjkivao. Jednostavno mi je Rizin ponudio jednog suparnika, rekao sam “u redu”. Dva dana kasnije su me zvali i rekli da taj ne želi, da je odustao. Pozvali su onda drugog, mlađeg, ispod 30 godina, pa ni on nije htio. Nakon toga su mi rekli da bi Kohsaka želio. Njemu je to bila svojevrsna čast i dobio je priliku da postane prvi i jedini Japanac koji bi me porazio”, zaključuje Mirko.
