‘Moj stari i ja, da nije bilo njega’: Rasplamsale se emocije, krenule su usporedbe s Mirkom Filipovićem, Ivica Kostelić će otići, ali ne u Zagrebu!

Foto: fah

Najbolji hrvatski sportaš 21. stoljeća, barem u prvih 16 godina spomenutog stoljeća, Ivica Kostelić, održao je na Sljemenu emotivan govor, no, još uvijek se nije radilo o oproštajnom govoru, kako su njegove riječi interpretirali neki mediji, pa i portali koji su uoči skijaškog spektakla u Zagrebu posebno nadahnuti te su građane glavnog grada proglasili budalama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naime, Ivica je najavio odlazak, no, još uvijek nije prelomio. Definitivno najbolji hrvatski skijaš svih vremena neće se oprostiti u Zagrebu, na svom Sljemenu. Ne još uvijek. Ivica ide u Wengen.

“Teško je to… Stvarno jako teško. Ne samo zato što će tako završiti jedan veliki dio mojeg života, nego zato što me na neki način ljuti. Ne mogu reći da sam tužan, ali smeta mi. Smeta mi jer mi je tijelo u dobrom stanju. Stvarno je, ali koljeno nije. Koljeno više ne može izdržati, to je dio mog tijela koje jednostavno ne funkcionira. Na kraju krajeva, nisam ja danima iza prvoga. Tri, možda četiri sekunde. To nije puno, kad ovako pogledaš. Ali u skijanju je to pet ili deset posto da sam slabiji. A to je jako puno…“, rekao je Ivica, koji se nada plasmanu u drugu vožnju na utrci slaloma na Sljemenu, svaki bod u ovakvoj situaciji za hrvatskog majstora skijanja bio bi poput zgoditka na lotu. Kostelić definitivno nije potpuno spreman.

“Analgetici, bez njih ne skijam od 2011. godine. Količine su relativno stalne, osim što se u zimskim mjesecima pojačaju kortikosteroidima, po potrebi to varira. Uglavnom, devet, deset mjeseci godišnje sam na tim lijekovima da mogu skijati. A kad nisam, čistim organizam da ih mogu ponovno uzimati”, rekao je naš legendarni skijaš.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Možda i završim karijeru, ali ne u Zagrebu”

Dakle, karijeru Ivica Kostelić neće završiti u svom Zagrebu, hoće li u švicarskom Wengenu, njegovoj dragoj postaji u Svjetskom kupu? U Wengenu je profesor šest puta pobijedio te čak sedam puta bio na pobjedničkom postolju. Wengen i Ivica vole se javno. No, vjerojatno oproštaj neće biti ni u Wengenu.

“Ono što mene motivira je želja da nastupim na još jednim Olimpijskim igrama. Da dođem tamo u kakvom-takvom stanju i da se mogu nadati medalji. Zlato je previsok cilj, ali želim se boriti za medalju. Stvari, nažalost, ne idu u tom smjeru i moguće je da ću ove sezone završiti karijeru. Samo što ne znam kad, ali sigurno ne u Zagrebu.” Ivica smatra da ove sezone može računati na visoki plasman eventualno u Wengenu, kao i na Svjetskom prvenstvu. Naravno, zlato je previsoki cilj, postolje u kombinaciji možda nije, iako prije nekoliko dana baš u kombinaciji nije osvojio ni boda.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ivica je u svojoj karijeri, dugoj, bogatoj, ispratio i dočekao mnoge skijaške legende, skijao je s Benjaminom Raichom, Mariom Mattom, Roccom, Palanderom, Amerikancom Millerom. Prvu je pobjedu ostvario u Aspenu daleko 2002. godine.  Kad takav skijaš kaže da je danas skijanje u padu FIS se mora duboko zamisliti.

“Definitivno. Ženski svjetski kup je slabiji nego prije deset godina, a muški će to postati. Dogodit će se pad kvalitete, to uopće nije upitno. Skijanje je najjače bilo tamo u vrijeme Alberta Tombe i onda generacija Hermanna Maiera. Onda smo došli Raich, Matt, ja i ostali. Ja spadam u onu drugu skupinu koja želi skijati do zadnjeg dana, dok god je to moguće, kužiš? Nije me strah kraja karijere. Nema tu ništa strašno, samo jako puno nepoznatog. Ne znam kak da ti to velim, smiješno je to, ali ja ne plaćam račune. Ja nisam nikad platio račune, ono kad ti doma stigne komunalno, struja i to. Past ću kao padobranac na nepoznati teren. Koliko košta vrtić? Evo, to je prva tema”, poručio je Kostelić, koji smatra kako se ljudima poput Mirka Filipovića treba diviti.  I jedan i drugi na kraju su svoje karijere, jedan se već oprostio, drugi se još uvijek nada i čeka.

“Pratio sam ga, naravno. Čuo sam što je rekao, da je to njegova krv, njegov znoj i da on ima pravo odlučiti kad je dosta, kad je kraj. Drago mi je da ima takav stav, baš mi se sviđalo to što je rekao. Naravno, takvim ljudima se treba diviti. To je zeznuta stvar. Pazi, to je tučnjava! Ja ne znam koliko su jaki ti turniri, ali sigurno su jaki. Kad bi to u skijanju bilo isplativo, ja bih se mogao povući na nižu razinu, neke FIS utrke i ostvarivati rezultate. Ali na vrhu je to nemoguće, ako si na 80 posto, nemaš šanse. Sljedeće dvije godine želim malo više biti kod kuće. Razmišljam o milijun stvari. Imam puno interesa i hobija. Ona avantura na Islandu dala mi je ideje za neke projekte okojima ću govoriti u mirovini. Ali, želio bih se više baviti jedrenjem”, najavljuje Kostelić povlačenje, ali ne i kada će se ono dogoditi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Svjestan da mu je skijanje sve dalo u životu, da mu je skijanje život, Kostelić tvrdi:

“Ništa drugo nisam radio, meni je skijanje sve. Treniram od sedme godine i kaj sad… Probudim se ujutro i moram platiti račune? Kad se potpuno posvetiš nečemu, kao ja, to izgleda ovako. Mi imamo četiri tjedna godišnjeg odmora, a takvih je bilo najmanje 25 sezona. Zamisli si da 25 godina radiš nešto, pazi, vrhunski sport je druga stvar. Ako želiš biti u vrhu, među prva tri, moraš i tijelo i um posvetiti tome. Ideš spavati u devet sati, probudiš se i imaš cijeli dan posloženo što ćeš raditi. Kad ne treniraš, odmaraš se. Nemreš sad, ne otići negdje. Moraš spavati, napraviti neke vizualizacije, ići kod fizioterapeuta. Ovo je individualni sport. Nemaš nekoga tko će te pokriti jer slabije igraš. I sad, kad izlaziš iz toga… Bio si, ne znam kako da kažem… Bio si vezan za to kao beba za majku”, pomalo tužno rekao je hrvatski profesor skijanja, iako nije pustio suzu.

“Ja uvijek govorim ‘mi’. Imaš, naravno, obitelj, kaj ne? Ali na kraju krajeva, za moje uspjehe ni obitelj nije dosta. Tu imaš, prije svega, ekipu. To su ljudi s kojima se budiš, ideš spavati, šališ se, tuguješ, plačeš… I tako 250 dana godišnje. Serviseri, treneri… Nema dana da ti ljudi nisu oko tebe. Imaš neku vezu s tim ljudima, koju nemaš s nikim drugim. Oni su profesionalci, ali treba ti nešto više od profesionalizma da budeš s njima toliko vremena. Ja sam samo vršak koplja, jer mene svi oni tjeraju naprijed. Zamisli, dođeš na glečer i sad imaš taj užas. Od 37 snježnih dana, mi smo 33 imali pakao. Lud si od toga. Kad je na glečeru oluja, ti ne vidiš ništa. Lud si od toga, a moraš trenirati. I kaj da sad velim? Imao sam pakao? Ne, IMALI smo pakao. Jer ti ljudi su se tamo ubili da bih ja mogao trenirati. Evo, i sad u Kanadi, na minus 30. I to smo MI! Ja neću govoriti ‘ja”, emotivan je bio nekadašnji osvajač velikog kristalnog Globusa, dakle, nekoć najbolji skijaš svijeta i višestruki osvajač malih kristalnih globusa.

Ivica je poručio generacijama koje dolaze da uvijek moraju dati sve od sebe, kako bi uspjele. No, najveći dio priče obitelji Kostelić svakako je vezan uz Antu Kostelića, koji je zapravo tvorac hrvatskog skijaškog čuda.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Mi, osim ekipe, smo ja i stari. Mi imamo jedan odnos, ne znam… On je moj trener od 1989. godine, to je užasno dugo. Prošli smo sve i svašta. S nikime nisam proveo toliko vremena u životu, niti ću provesti. Da nije bilo njega, ne bi bilo svega ovoga. Teško se odvojiti od toga… Falit će mi to strašno. Strašno će mi faliti… To je jako teško… Opraštati se od ljudi, općenito, je polako umirati, kužiš?”, poruka je za kraj Ivica Kostelić, koji će pokušati, još jednom, pa kako bude, možda i do Zimskih olimpijskih igara iduće godine, što bi značilo da će se vratiti na Sljeme, na stazu, kao aktivni skijaš.

“Bez obzira na to da li te boli nešto ili ne, jesi li umoran, da li trener urla na tebe pred 30.000 ljudi… Moraš uvijek biti fokusiran i dati najbolje od sebe. Samo to. Ima ljudi koji više ili manje vole to što rade. Nekima je to epizoda, neki su tome totalno posvećeni. I, ako si u tome kao ja i, evo, Mirko Filipović, užasno je teško od toga se maknuti”, zaključak je hrvatskog skijaša i jednog od najvećih hrvatskih sportaša svih vremena. Kad ode shvatit ćemo što je značio hrvatskom sportu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.