Nenad Bjelica vratio se u Osijek nakon nepunih 20 godina, o čemu je govorio za Sportske novosti.
Vratili ste se u pomalo apsurdnu situaciji. Kada ste 2001. otišli blagajna je bila prazna, a ostavili ste momčad na prvom mjestu. Sada je blagajna puna, a dočekala vas je momčad na osmom mjestu s jednim bodom. Kako na to gledate?
– Jednostavno. Pokušat ću vratiti momčad na prvo mjesto. To mi je zadatak, to želim od sveg srca i sa svojim stožerom i ljudima u klubu sve svoje snage i znanje usmjerit ću u tom pravcu. Naravno da to ne ide preko noći, ali svi smo toga svjesni i spremni smo podnijeti sve žrtve na tom putu. Rekao sam na predstavljanju da sanjam s Osijekom igrati Ligu prvaka na Pampasu, a to želim i ostvariti. Trenutna pozicija je samo splet niza nesretnih okolnosti.
Ipak, ima nešto i u emociji. Osjetilo se to u podrhtavanju glasa na predstavljanju na Pampasu kada ste govorili o dresu kojeg ste dobili od predsjednika Sakalja.
– Pa, zna se zašto. Ja sam dijete ovog grada, prošao sam sve njegove ulice i drago mi je što ću ih sada ponovno prolaziti. Naravno da je povratak u meni probudio velike emocije, jer nikada nisam prestao biti navijač Osijeka. Kao čovjek sam se ispunio onog trenutka kada sam prvi put zaigrao za Osijek, a sve što je poslije došlo bio je teški profesionalizam, što sam isticao uvijek, pa i kada sam bio trener najvećeg rivala, a što mi ti ljudi nikada nisu zamjerili.
Opći je dojam kako je jedan od većih problema Osijeka već desetljećima nedostatak pobjedničkog mentaliteta. Kako do njega doći?
– To je proces na kojem se svakodnevno mora raditi kroz natjecateljske treninge koji igračima stvaraju volju za pobjedom. Osim toga, i ja sam moram biti pobjednički nastrojen tip, koji vjeruje u svoje ljude i uspjeh, jer samo tako to mogu prenijeti na njih. No, ja to jesam. Veliki sam životni optimist, vjerujem da se velike stvari mogu ostvariti ako se u njih vjeruje i ako se naporno radi. Ne ide od danas do sutra, ali pobjednički gard kluba se može izgraditi. Konačno, Dinamo je imao pobjednički mentalitet u HNL-u, ali ne i u Europi, pa sam uspio igračima to prenijeti i bili smo sasvim pristojni i uspješni u Europi, a vjerujem da će i Osijek doći na taj nivo.
A možda Osijeku neće ni trebati Bjelica na terenu, jer ga ima na klupi?
– Ma, dobro. Svaki trener voli imati lidera na terenu, ali oni se sami profiliraju i vjerujem da u našem kadru ima takvih igrača. To može biti čak i onaj koji nema kapetansku vrpcu, kao što mi je primjerice u Dinamu, uz kapetana Ademija, bio Dilaver. Što više lidera u momčadi to je lakši posao treneru.
