Pojedini hrvatski, ali i srpski, mediji pišu o nekoliko sekundi zagrljaja između hrvatskog vaterpolskog izbornika Ivice Tucka i srpskog izbornika Dejana Savića, zagrljaj koji je trajao, kako smo rekli, nekoliko sekundi ”oduševio je svijet”, ako ne svijet onda ”region”.
Naime, hrvatska vaterpolska reprezentacija svladala je u polufinalu Svjetskog prvenstva u Budimpešti reprezentaciju Srbije 12:11 te je tom pobjedom, poslije velike borbe u bazenu, izborila finale protiv Mađarske u subotu od 20:30 sati. Hrvatska je slavila posve zasluženo, opći je dojam kako su naši dečki više tu pobjedu željeli i borili se kao lavovi ne bi li do nje i napokon stigli.
Više od igre naše reprezentacije neke je oduševio potez izbornika Srbije Dejana Savića, koji se našao u zagrljaju hrvatskog izbornika Tucka. Posebno je medije oduševilo to što je Savić navodno rekao hrvatskom izborniku. Prema narodnoj predaji i prema tvrdnji Tucka Savić je poželio sreću Hrvatskoj u finalu protiv Mađarske, to je zapravo jedna kurtoazna izjava koja se u takvim prigodama, bez obzira na ime sportskog rivala, redovito izgovara. Što je Savić drugo mogao ako ne čestitati Tucku? Baciti ga u bazen? Šakom ga pogoditi posred lica?
“Popit ćemo bocu vina, ali tek nakon finala”, navodno je Savić obećao Tucku, koji je i sam to potvrdio. No, s druge strane nije se izbornik Srbije osvrnuo na brojne optužbe iz srbijanskih medija, a koje dolaze i iz stožera dijela srpske vaterpolske reprezentacije, tvrdi se kako su opljačkani, kako su ih suci prevarili, a Hrvati ”sve učinili” kako bi ih ”skinuli s trona.” Pod tim ”sve” može se misliti na bilo što, pa i na ”hrvatsko šurovanje sa sucima”, kako insinuira dio srpskih portala.
Istovremeno portal Index piše kako su Savić i Tucak ”poslali poruku onima koji znaju samo za mržnju”, nažalost, autor te besmislice zapravo nije svjestan da takvom besmislicom potiče mržnju. Koji su to ”oni” i gdje su to ”oni” ispoljili svoju, kako kaže autor, ”mržnju”?
Naime, zašto? Potenciranje kako se radi o zagrljaju ”Hrvata i Srba” zapravo šalju poruke koje dobrim dijelom jesu sporne. Zašto? Jednostavno, što bi trebali izbornici dvije reprezentacije koje su se netom viteški borile na sportskom terenu? Dok jedni slave, drugi tuguju, zar to nije posve normalno, sportski? Kao što je sportski i fer čestitati? Koliko smo puta svjedočili zagrljajima pobjednika i poraženih nakon dramatičnih sportskih okršaja, recimo Francuza i Nijemaca, Japanaca i Poljaka, Šveđana i Mađara…., pa nitko nije potencirao kako se radilo o širenju ljubavi, mira koje je oduševilo svijet, a ono barem ”region”?
Ukratko, zagrljaj Tucka i Savića nije ništa drugo osim normalnog sportskog završetka jedne spektakularne sportske, i nikakve druge, večeri, čemu smo već puno puta svjedočili i čemu ćemo, nadajmo se, svjedočiti i u budućnosti.
