Sjećate li se Snješka Cerina, sjajnog strijelca Dinama i prvog strijelca jugoslavenske lige u sezoni 1981./1982., kada su modri nakon 24 godina pauze napokon pod vodstvom Miroslava Ćire Blaževića osvojili naslov prvaka?
Cerin je golove zabijao nevjerojatnom lakoćom, a od plavog se dresa definitivno oprostio u 1986., kad je imao 31 godinu. Naravno, napustio je Maksimir nakon šampionske krune, no, vratio se kako se bi se oprostio, posljednje mjesece u Dinamu odigrao je u tandemu s Markom Mlinarićem. I opet je klub vodio s klupe Miroslav Blažević.
”Dečko s Trnja” u svojih deset maksimirskih godina odigrao je 474 utakmice i postigao 295 golova, u povijesti kluba nalazi se na trećem mjestu najboljih strijelaca svih vremena, iza Igora Cvitanovića i Dražana Jerkovića. Danas, 35 godina kasnije od prijelomnih dana Dinamove nezaboravne generacije, Cerin u razgovoru za 100posto.hr, Cerin, između ostaloga, kaže:
“Bio sam najbolji strijelac te godine, a klub je baš bio odličan. Imali smo fantastičnu ekipu i osvojili prvenstvo bivše Jugoslavije nakon 24 godine”, a na pitanje je li Dinamo u Jugoslaviji uopće smio biti prvak i kako je komunistički režim gledao na šampionske ambicije modrih Snješko je rekao:
“Mislim da je bilo tako. Godinama smo imali dobru ekipu i bili blizu vrha, ali suci su uvijek branili da osvojimo prvenstvo. Jedne godine smo osvojili naslov, ali nisu nam dozvolili da budemo prvi pa su nam naslov uzeli. Kada smo napokon osvojili ligu 1981/82 bili smo daleko najbolji u ligi pa im nije ništa pomagalo, niti suci, niti ništa. Nisu nas uspjeli maknut s prvog mjesta. Imali smo stvarno izvanrednu momčad i izvanrednog vođu. Istina, nakon jesenskog dijela prvenstva smo zaostajali nekih pet bodova, ali kada smo krenuli smo sve pobjeđivali i dva ili tri kola prije kraja osvojili.”
Je li se tada moglo živjeti od nogometa i kakva je konkurencija bila u jugoslavenskoj ligi?
“Bila je veća konkurencija. Bilo je i više ljudi na stadionima. Moglo se živjeti od nogometa, ali naravno nije to bilo ni približno ovako kako je danas. No, dobro se živjelo.”
Kako Cerin, s obzirom da je bio klasni napadač, gleda na današnje napadače i kakvi su oni u usporedbi s njegovim vremenom od prije tridesetak godina?
“Dinamo ima uvijek dobrih napadača, ali kod nas je takva situacija da igrači kad nešto postignu odmah odlaze van u veće klubove. U Dinamu se uvijek nađe neki dobar igrač, a ima ih dosta dobrih i u omladinskom pogonu.”
Važno je istaknuti da su odnosi između igrača u ”ono vrijeme”, prije tridesetak godina, bili odlični, što je bio važan čimbenik koji je puno pomogao na putu do Dinamovog pothvata. Priznao je to i Snješko Cerin.
“Uvijek smo bili dobra klapa i dobri prijatelji. Ne samo na terenu, nego i izvan njega. Sve to nas je povezivalo u jednu dobru momčad. Danas se vidimo puno rjeđe. Kada odem u Zagreb se čujemo i vidimo, ali to je stvarno dosta rijetko. Tu je sada obitelj i unuci, pa ne idem često u Zagreb”, poručila je Dinamova legenda.
Unatoč svojoj sjajnoj karijeri i činjenici da je bio jednim od rijetkih igrača koji su ušli u klub igrača koji su dali preko 100 golova u 1. ligi, jugoslavenski izbornici ga nikad nisu pozvali u reprezentaciju. Snješko Cerin nikada nije zaigrao za Jugoslaviju, a za Hrvatsku je bilo prekasno.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
