Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Armada Rijeka reagirala je na izjave hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na premijeri dokumentarnog filma o bivšem Hajdukovom igraču Ivanu Gudelju.
Naime, predsjednica je rekla kako je Rijeka u bivšoj komunističkoj Jugoslaviji bila pročuvni klub Crvene zvezde i Partizana, zbog čega je bila, kako kaže, više vezana uz ”hrvatske klubove Dinamo i Hajduk, jer nogomet 80-ih nije bio samo nogomet već pitanje nacionalnog identiteta”.
Svojim izjavama predsjednica je izazvala oprečne reakcije u javnosti, a HNK Rijeka je zatražila službeno očitovanje od predsjednice, predsjednica je u dopisu napisala kako je nitko ne može uvjeriti da u tada NK Rijeci nisu igrali i podobni nogometaši, dok se neki kvalitetniji bili na klupi.
Prenosimo u cijelosti odgovor Armadine Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata.
“Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Armada Rijek baš kao i cjelokupna javnost šokirana je izjavom predsjednice Republike Hrvatske, gđe Kolinde Grabar Kitarović na premijeri dokumentarnog filma o bivšem Hajdukovom igraču Ivanu Gudelju.
Predsjednica Republike Hrvatske tom prilikom je izjavila kako je nažalost Rijeka u vrijeme bivše države “više bila nekakav rezervni klub za Partizan i Crvenu zvezdu, a da su domaći igrači koji su bili dobri i kvalitetni odlazili kasnije najviše u Hajduk, a nešto manje i u Dinamo”.
Očekujemo da nam predsjednica objasni što to znači rezervni klub za Partizan i Crvenu Zvezdu.
Znači li to da su za Rijeku navijali navijači Partizana i Zvezde kao njihov rezervni izbor ili da su uprave Partizana i Crvene zvezde zajednički upravljali NK Rijekom ili se je Predsjednica jednostavno pogubila u ovom za nju stresnom periodu predsjedničke kampanje?
Jer kako pojasniti da klub koji je rezervni za Partizan i Zvezdu najbolje igrače šalje u Hajduk i Dinamo?
Možda ni njoj nije jasno što je željela reći, ali je sasvim očito što je željela postići; kampanja je u tijeku i predsjednica nastoji pridobiti glasove s juga koji su velikom većinom navijači Hajduka.
Ne bi li im se dodvorila predsjednica je prigrlila torcidinu navijačku podvalu o Rijeci kao klubu za kojeg navijaju i navijači Partizana i Crvene zvezde.
Ovaj se Torcidin mit proteže od utakmice finala kupa maršala Tita 1987. godine u kojoj su se sastali Hajduk i Rijeka.
Na toj utakmici osim navijača Hajduka i Rijeke bili su prisutni i navijači Zvezde i Partizana koji su tom prilikom navijali protiv Hajduka, u to vrijeme većeg konkurenta nego što im je bila Rijeka.
Je li moguće da se je Predsjednica s namjerom da pridobije glasove u Dalmaciji svjesno i namjerno spustila na nivo izmišljenog navijačkog vrijeđanja i to još na nacionalnoj osnovi i pri tom opet svjesno žrtvovala svaku simpatiju koju je imala u svom rodnom kraju?
Je li moguće da je Predsjednica dolazila na zapad legendarne Kantride i podržavala rezervni klub Partizana i Crvene zvezde, a da su joj pri tom u srcu bili Hajduk i Dinamo?
Odgovore na ova i sva druga pitanja koja su ostala nakon bizarne predsjedničine izjave očekujemo što prije jer svi mi koji smo Rijeku pratili po svim stadionima bivše države, koji smo voljeli i uvijek ćemo voljeti Rijeku baš kao i našu domovinu Hrvatsku koju smo branili po svim našim ratištima u Domovinskom ratu to i zaslužujemo!”, navodi se u priopćenju.
Izjava predsjednice je nespretna, no, u suštini kolika je točna i što je sport, ponajprije nogomet, bio tijekom komunističke Jugoslavije?
Naravno, predsjednica, koja je posljednjih dana pod žestokim napadima ljevičarskih ekstremista, od Hrvoje Klasića, autora sramne knjige kojom se veliča komunistički uzurpator Mika Špiljak, do brojnih drugih, zbog svoje izjave o Željeznoj zavjesi, je dobrim dijelom u pravu, nogomet je osamdesetih bio više od sporta, čak i ne samo osamdesetih.
Naime, Dinamo je za vrijeme komunističkog režima, a posebno od sedamdesetih pa sve do pada simbola komunističke sramote u Europi – Berlinskog zida, bio simbol Zagreba i hrvatstva. Poznati je antagonizam komunističkih unitarista, a među njima i Vladimira Bakarića, prema Dinamu, za kojeg je, prema legendi, baš Bakarić rekao kako je najbolje kada je sedmi na tablici.
A bio je to i Hajduk. Naime, Torcida je osnovana davne 1950. godine, legenda Hajduka i hrvatskog nogometa, Božo Broketa, bio jedan od Hajdukovaca (uz velikane Vladimira Bearu i Bernarda Bajdu Vukasa) koji je inspirirao Vjenceslava Žuvelu i ostale da osnuju Torcidu, navijačku skupinu Hajduka. Oduševljen pobjedom zagrebačkog Dinama nad Crvenom zvezdom, Broketa je ‘Plavima’ poslao brzojav u kojem je stajalo: ”Dok je srca bit će i Croatie”...
Ne zaboravite, bilo je to u vrijeme najmračnijeg komunizma, kad se Titov režim na staljinistički način obračunavao sa svim stvarnim i ponajprije izmišljenim neprijateljima.
Uoči velikosrpske agresije na Hrvatsku BBB-i i Torcida pjevali su ”Dinamo i Hajdik dva su srca bratska njima se ponosi čitava Hrvatska…” Neki će reći, obrana Hrvatske od velikosrpskog i jugo – komunističkog terora počela je na Maksimiru 1990. 13. svibnja, kada je razularena Arkanova banda, Delije, nesmetano divljala.
Svi hrvatski klubovi, neki više, neki manje, pa tako i Rijeka, bili su tijekom komunističkog ludila oaze hrvatske, zaklon i utjeha ljudima iz tih dijelova Lijepe naše, nada da će jednog dana svanuti sloboda i da komunistički uzurpatori, a među njima i Mika Špiljak, više nikada neće zbog verbalnog delikta terorizirati neistomišljenike. Nažalost, kao da se povijest ponavlja i kao da se mračna vremena vraćaju.
Uostalom, na bojište su, u obranu domovine, među prvima otišli i pripadnici navijačkih skupina BBB-a, Torcide, Armade, Kohorte… Mnogi se nisu vratili.
Na utakmica KK Cibone, tamo početkom osamdesetih, pjevalo se ”Marjane, Marjane… i još jedno slovo ime Isusovo…” YouTube ne može sakriti istinu, čak da to i želi. Tko želi može poslušati što se pjevalo u Zagrebu nakon utakmice Cibona – Crvena zvezda 1984. Cibona je pobijedila i osvojila naslov prvaka Jugoslavije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
