Hrvatska nogometna reprezentacija prije tri godine zadivila je svijet, Vatreni, predvođeni izbornikom Zlatkom Dalićem, osvojili su povijesno svjetsko srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.
Vatreni su se vratili u domovinu, a u glavnom gradu svih Hrvata dočekalo ih je više od pola milijuna ljudi, doduše neki su pokušali sabotirati doček tako što su usred pučkog slavlja, na prepunom Trgu bana Jelačića, isključili Vatrenima mikrofon i to samo zato što su sportski heroji nacije poželjeli da im na dočeku pjeva Marko Perković Thompson. Kao heroje Vatrene su slavili i uvjetno rečeno hrvatski mediji, koji nikad nisu bili ni među prvi 1000 na svijetu, tri godine poslije Vatreni su stigli na novo veliko natjecanje, nikad kontroverznije Europsko prvenstvo, na čije utakmice hrvatski navijači gotovo da nemaju pristup, a zbog čega se požalio i izbornik Dalić. S Vatrenima su na novo veliko natjecanje otputovali i još uvijek, i vjerojatno ”zauvjek”, uvjetno rečeno hrvatski mediji.
No ništa više nije isto. Predvođeni najboljim igračem svijeta 2018. godine Lukom Modrićem, danas 35-godišnjem nogometašem, Hrvatska doista ne igra dobro, a ti isti, i dalje uvjetno govoreći hrvatski, mediji nakon dvije utakmice, jednog remija i poraza na Euru, žestoko napadaju hrvatske reprezentativce i izbornika Dalića, koji je na meti prosječnih trenera, i bivših golmana bivše jugoslavenske reprezentacije.
Takvi stručnjaci uglavnom u medijima prostor dobijaju kako bi se iživljavali na izborniku, čija momčad ne igra dobro, no za to postoji više objektivnih nego subjektivnih razloga. Naime, Hrvata i Rusa zajedno nema ”trista milijuna”, ali nas Hrvata ima oko osam, ako uključimo, a to neizbježno moramo, dijasporu. Iz takvog bazena, koji je manji od jedne plaže u Riju, teško je konstantno stvarati momčad, koja će svaki ciklus biti u samom svjetskom vrhu. Uostalom, Francuska je 1998. godine, predvođena Zinedine Zidaneom, briljirala i osvojila svjetsko zlato, u finalu su deklasirali Brazil 3:0. Samo četiri godine kasnije, na SP-u u Japanu i Južnoj Koreji, nisu prošli skupinu. Isti se slučaj dogodio Njemačkoj, koja je 2014. furiozno osvojila svjetski naslov u Brazilu, domaću reprezentacju su razbili u polufinalu, četiri godine kasnije u Rusiji nisu prošli skupinu. Takvih primjera je bezbroj. Gdje je Engleska, kojoj se danas ”hrvatski” mediji i treneri dive, a koja je navodno izmislila nogomet, u posljednjih trideset godina dalje od polufinala SP-a nisu stigli, jednom ih je zaustavila Dalićeva Hrvatska?
Smjena generacija je proces koji traje, ponekad duže, ponekad kraće, ali traje i još će trajati. Hrvatska reprezentacija, predvođena Miroslavom Blaževićem, 1998. osvojila je svjetsku broncu, dvije godine kasnije ti isti igrači nisu prošli grupu kroz kvalifikacije. Nažalost, ostali su doma i brončana generacija se raspala. Daliću je uspjelo ono što širi nije, i evo nas, ponovno na velikoj sceni. I opet će trebati vremena, i opet će naše vrijeme doći. Prije ili kasnije…
Tekst se nastavlja ispod oglasa
