Povijest Olimpijskih igara: Od 1976. do 1992. godine

Foto: wikipedia

Posebna se čast ukazuje osobi koja prilikom otvaranja Igara donešenu baklju preuzima poslijednja, te plamenom iz baklje upali vatru na samom stadionu, simbolizirajući tako početak Igara. Iako je plamen naravno upaljen već ranije i donešen bakljom, ta se osoba naziva palitelj Olimpijskog plamena.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kronologija olimpijskih igara Montreal, 1976.

– broj sudionika: 6084 (1260 žena i 4824 muškaraca)

– broj zemalja sudionica: 92

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– broj sportova: 21

– broj disciplina: 198

– Igre je otvorila: kraljica Elizabeta II.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– olimpijski plamen: atletičari Stéphane Préfontaine i Sandra Henderson

– olimpijska prisega sportaša: dizač utega Pierre Saint-Jean

– olimpijska prisega sudaca: atletski sudac – Maurice Forget

Tekst se nastavlja ispod oglasa

– gradovi protukandidati: Los Angeles i Moskva

Jugoslavenska reprezentacija nastupila je sa 78 sportaša koji su se natjecali u 14 sportova i osvojili osam medalja – dvije zlatne, tri srebrne i tri brončane.

Prvi osvajač olimpijske medalje za kajakaški sport na olimpijskim igrama bio je Hrvat Matija Ljubek (Belišće, 22.11.1953. – Valpovo, 12.10.2000.). U Montrealu je osvojio zlatnu medalju u kanuu jednokleku (C1) na 10.000 m, dok je u sprinterskoj disciplini C1 na 500 m osvojio brončanu medalju. Nastupio je na četiri olimpijske igre – Montrealu (1976.), Moskvi (1980.), Los Angelesu (1984.) i Seoulu (1988.).

Srebrnu medalju na košarkaškom turniru osvojili su odabranici izbornika Mirka Novosela. Poklekli su tek u finalu izgubivši od tada još uvijek nepobjedivih Amerikancima. U sjajnoj ekipi košarkaša srebrno odličje osvojili su Hrvati Krešimir Ćosić, Vinko Jelovac, Željko Jerkov, Andro Knego i Damir Šolman. Reprezentacija je nastupila u sastavu: Blagoje Georgijevski, Dragan Kićanović, Vinko Jelovac, Rajko Žižić, Željko Jerkov, Andro Knego, Krešimir Ćosić, Damir Šolman, Žarko Varajić, Zoran Slavnić, Dražen Dalipagić i Mirza Delibašić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

S Igrama u Montrealu počeli su bojkoti, koji su nastavljeni na sljedećim dvjema igrama – u Moskvi i Los Angelesu. Montrealsku olimpijadu bojkotirale su 22 afričke zemlje. One su tražile da se iz Igara isključi Novi Zeland jer je njegova ragbijaška momčad gostovala u Južnoafričkoj Republici, gdje je vladao aparthejd.

Sportskim uspjesima Igre su obilježile dvije tinejdžerice, 15-godišnja rumunjska gimanastičarka Nadia Comaneci, te 18-godišnja istočnonjemačka plivačica Kornelia Ender.

Mlada Rumunjka prva je gimnastičarka koja je za svoju vježbu dobila čistu desetku. No, nije dobila samo jednu, nego čak šest desetki. Osvojila je zlato u višeboju, na gredi i dvovisinskim ručama, broncu za vježbi na tlu i ekipno srebro.

Kornelia Ender zamalo je izjednačila Spitzov rekord. Odlična Njemica osvojila je pet zlatnih medalja – na 100 i 200 m slobodno, 100 m leptir, te u štafetama 4×100 m slobodno i 4×100 m mješovito.

Kronologija olimpijskih igara Moskva, 1980.

– broj sudionika: 5179 (1115 žena i 4064 muškaraca)

– broj zemalja sudionica: 80

– broj sportova: 21

– broj disciplina: 203

– Igre je otvorio: predsjednik Leonid Brežnjev

– olimpijski plamen: košarkaš Sergej Belov

– olimpijska prisega sportaša: gimnastičar Nikolaj Andrijanov

– olimpijska prisega sudaca: hrvački sudac Aleksandar Medved

– grad protukandidat: Los Angeles

– novinari: 5615 (2685 iz tiska i 2930 iz elektronski medija)

Jugoslavensku reprezentaciju predstavljalo je 164 sportaša u 17 sportova koji su osvojili devet medalja – dvije zlatne, tri srebrne i četiri brončane.

Kako su američki sportaši bojkotirali Igre u Moskvi, košarkaši Jugoslavije su pobjedama nad SSSR-om i Brazilom osigurali nastup u finalu gdje su sa 86:77 pobijedili Italiju. Kapetan reprezentacije bio je legendarni Krešimir Ćosić, a uz njega su još igrali Hrvati Andro Knego, Mihovil Nakić, Željko Jerkov, Branko Skroče i Duje Krstulović. Zlatnu medalju osvojila je ekipa koju su vodili Ranko Žeravica i Mirko Novosel u sastavu: Andro Knego, Dragan Kićanović, Rajko Žižić, Mihovil Nakić, Željko Jerkov, Branko Skroče, Zoran Slavnić, Krešimir Ćosić, Ratko Radovanović, Duje Krstulović, Dražen Dalipagić i Mirza Delibašić.

Rukometašice su prvi put nastupile na Olimpijskim igrama u Moskvi, a u srebrnoj jugoslavenskoj reprezentaciji igrale su Katica Ileš, Mirjana Ognjenović, Ana Titlić i Biserka Višnjić. Srebrnu medalju osvojile su: Ana Titlić, Slavica Jeremić, Zorica Vojinović, Radmila Drljača, Katica Ileš, Mirjana Ognjenović, Svetlana Anastasovska, Radmila Savić, Svetlana Kitić, Mirjana Đurica, Biserka Višnjić, Vesna Radović, Jasna Merdan, Vesna Milošević, a izbornik je bio Hrvat Josip Samardžija.

Vaterpolisti Jugoslavije su na Olimpijskim igrama u Moskvi osvojili četvrtu srebrnu medalju. Vaterpolo reprezentacija Jugoslavije koju je vodio izbornik Trifun Miro Ćirković, igrala je u sastavu: Luko Vezilić, Zoran Gopčević, Damir Polić, Ratko Rudić, Zoran Mustur, Zoran Roje, Milivoj Bebić, Slobodan Trifunović, Boško Lozica, Predrag Manojlović i Milorad Krivokapić.

U olimpijskom debiu broncom su se okitile jugoslavenske košarkašice za koje su igrale dvije članice zagrebačkog “Montinga” – Sanja Ožegović i Mira Bjedov. Reprezentacija Jugoslavije nastupila je u sastavu: Vera Đurađković, Mirsada Bećirspahić, Jelica Komnenović, Mira Bjedov, Vukica Mitić, Sanja Ožegović, Sonja Pekić, Marija Tonković, Zorica Đurković, Vesna Despotović, Jasmina Perazić i Biljana Majstorović.

Nakon zlatne medalje četverca sa Igara u Helsinkiju (1952.) veslači splitskog “Gusara” osvojili su, nakon 28 godina, i drugu olimpijsku medalju. Brončano odličje pripalo je dvojcu Zlatku Celentu i Dušku Mrduljašu i kormilaru Josipu Reiću.

Zbog sovjetske intervencije u Afganistanu, Igre su bojkotirale zemlje Zapadnog bloka na čelu sa Sjedinjenim Američkim Državama. Bojkotu se nije odazvala Velika Britanija, a upravo su dvojica Britanca obilježila Igre – srednjoprugaši Seabastian Coe i Steve Ovett. Oštri rivali gotovo dvije godine nisu trčali jedan protiv drugoga i s velikim se nestrpljenjem očekivao njihov dvoboj u Moskvi. Ovett je bio favorit na 1500 m, a Coea su smatrali boljim na 800 m. No, dogodilo se suprotno. Ovett, koji je prije Igara imao 45 uzastopnih pobjeda na 1500 m i jednu milju, taktički je izgubio utrku od Coea i završio je na trećem mjestu. Isto tako, taktički je pogriješio Coe na 800 m. Pobjeda je pripala Ovettu, a Coe se morao zadovoljiti srebrom.

Gimnastičku publiku oduševio je sovjetski vježbač Aleksandar Ditjatin, koji je osvojio medalje u svim gimnastičkim disciplinama – ukupno osam, od čega tri zlatne, četiri srebrne i jednu brončanu.

U boksu su dominirali Kubanci, a legendarni Teofilo Stevenson osvojio je treće uzastopno zlatno odličje u teškoj kategoriji.

Kronologija olimpijskih igara Los Angeles, 1984.

– broj sudionika: 6829 (1566 žena i 5263 muškaraca)

– broj zemalja sudionica: 140

– broj sportova: 23

– broj disciplina: 221

– Igre je otvorio: predsjednik Ronald Reagan

– olimpijski plamen: desetobojac Rafer Johnson

– olimpijska prisega sportaša: atletičar Edwin Moses

– olimpijska prisega sudaca: gimnastička sutkinja Sharon Weber

– gradovi protukandidati: nije bilo gradova protukandidata

– novinari: 9190 (4327 iz tiska i 4863 iz elektronskih medija)

– volonteri: 28.742

Jugoslavenska reprezentacija nastupila je sa 140 sportaša u 16 sportova koji su osvojili rekordnih 18 medalja – sedam zlatnih, četiri srebrne i sedam brončanih.

Nakon što je na OI u Montrealu 1976. osvojio zlatnu i brončanu medalju u kanuu jednokleku C-1, Matija Ljubek je u Los Angelesu sa Zemuncem Mirkom Nišovićem u kanuu dvokleku C-2 na 500 m osvojio zlatnu medalju, a na 1000 m srebrnu. S četiri osvojene olimpijske medalje Ljubek je najuspješniji olimpijac na ljetnim igrama.

Antun Josipović iznenadio je boksački svijet osvajanjem zlatnog olimpijskog odličja u poluteškoj skupini na Igrama u Los Angelesu 1984. U povijesti olimpijskog boksa ostalo je zapisano da je jugoslavenski sudac Gligorije Novičić u polufinalnom susretu između Novozelanđanina Barryja i Amerikanca Holyfielda zbog knock-outa poslije gonga diskvalificirao američkog boksača. Barry se zbog posljedica knock outa nije mogao boriti u finalu, pa je Josipović bez borbe dobio zlatnu medalju.

Vlado Lisjak, hrvač “Gavrilovića” iz Petrinje, u Los Angelesu je osvojio zlatnu medalju u lakoj kategoriji. U finalu je poslije samo 57 sekundi borbe ‘tuširao’ Finca Sipilu kojemu je pripalo srebro, a Amerikancu Martinezu brončano odličje.

Nakon Mexica (1968.) jugoslavenski vaterpolisti osvojili su drugu zlatnu olimpijsku medalju. Zbog bojkota, na Igrama u Los Angelesu nisu igrali SSSR, Mađarska i Kuba. Na pobjedničkom postolju od 13 vaterpolista, čak su devetorica bili Hrvati, a zlatnu medalju su osvojili: Milorad Krivokapić, Denis Lušić, Zoran Petrović, Božo Vuletić, Veslin Đuho, Zoran Roje, Milivoj Bebić, Perica Bukić, Zoran Sukno, Tomislav Paškvalin, Igor Milanović, Dragan Andrić i Andrija Popović.

Na XXIII. olimpijskim igrama u Los Angelesu zbog bojkota nisu nastupile zemlje iz tzv. istočnog bloka, pa je na rukometnom turniru nastupilo samo šest reprezentacija. Jugoslavenska reprezentacija koju je vodio Josip Samaržija uvjerljivo je s pet pobjeda osvojila zlatnu medalju ispred Koreje i Kine. Zlatnu medalju osvojile su: Jasna Ptujec, Slavica Đukić, Dragica Đurić, Mirjana Ognjenović, Zorica Pavičević, Ljubinka Janković, Svetlana Anastasovska, Svetlana Dašić (Kitić), Alenka Cuderman, Svetlana Mugoša (Antić), Mirjana Đurica, Biserka Višnjić, Jasna Merđan-Kolar, Ljiljana Mugoša (Vučević) i Emilija Erčić.

Dvanaest godina poslije trijumfa na prvom rukometnom olimpijskom turniru u Münchenu (1972.) jugoslavenski rukometaši osvojili u Los Angelesu i drugo zlatno olimpijsko odličje. Reprezentacija je igrala u sastavu: Mirko Bašić, Zlatan Arnautović, Ronald Pušnik, Momir Rnić, Veselin Vuković, Milan Kalina, Jovica Elezović, Zdravko Zovko, Branko Štrbac, Pavle Jurina, Veselin Vujović, Slobodan Kuzmanovski, Dragan Mladenović, Zdravko Rađenović i Mile Isaković.

Izbornik Mirko Novosel vodio je košarkašku ekipu Jugoslavije koja je na Igrama u Los Angelesu osvojila brončanu medalju, a igrala je u sastavu: Dražen Petrović, Aleksandar Petrović, Nebojša Zorkić, Rajko Žižić, Ivan Sunara, Emir Mutapčić, Sabit Hadžić, Andro Knego, Ratko Radovanović, Mihovil Nakić, Dražen Dalipagić i Branko Vukićević. Bio je to debitantski nastup Dražena Petrovića na olimpijskom turniru. Reprezentaciju Jugoslavije su u polufinalu porazili Španjolci sa 61:74, a u borbi za treće mjesto Novoselovi odabranici su sa 88:82 nadvisili Kanadu. Zlato je pripalo SAD-u, a srebro Španjolskoj.

Za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije koja je na Igrama u Los Angelesu osvojila brončano odličje igrali su: Ivan Pudar, Vlado Čapljić, Mirsad Baljić, Srećko Katanec, Marko Elzner, Ljubomir Radanović, Admir Smajić, Nenad Gračan, Milko Đurovski, Mehmed Baždarević, Borislav Cvetković, Tomislav Ivković, Jovica Nikolić, Stjepan Deverić, Branko Miljuš, Dragan Stojković i Mitar Mrkela.

Istočni blok, na čelu sa Sovjetskim Savezom, jednako je uzvratio Amerikancima za bojkot Igara u Moskvi. Iz “kolosijeka je iskočila” jedino Rumunjska, kojoj se na kraju to višestruko isplatilo jer je bila druga na tablici osvojenih medalja.

Igre su protekle u znaku američkog atletičara Carla Lewisa, koji je najavio da će ponoviti uspjeh Jesseja Owensa s Igara u Berlinu godine 1936., i osvojiti zlato na 100 i 200 metara, u skoku u dalj i štafeti 4×100 m. O tome se pričalo i pisalo uoči Igara, za vrijeme trajanja i nakon njih.

Njegov podvig završen je posljednjeg dana Igara pobjedom američke štafete na 4×100 m, s novim svjetskim rekordom. U svim je disciplinama pobijedio uvjerljivo, a gledatelje je zadivio brzinom i gipkošću. U olimpijskoj karijeri osvojio je ukupno devet zlatnih medalja, što je uspjelo samo još Paavu Nurmiju, Marku Spitzu i Larisi Latinjinoj. Također je jedan od trojice koji je četiri puta pobjeđivao u istoj disciplini. Zlatnu medalju u skoku u dalj osvojio je u Los Angelesu, Seoulu (1988.), Barceloni (1992.) i Atlanti (1996.). U Los Angelesu počelo je i njegovo višegodišnje suparništvo u utrci na 100 m s Kanađaninom Benom Johnsonom (Johnson je u Los Angelesu bio treći na 100 m).

Kronologija olimpijskih igara Seoul, 1988.

– broj sudionika: 8391 (2194 žena i 6197 muškaraca)

– broj zemalja sudionica: 159

– broj sportova: 23

– broj disciplina: 237

– Igre je otvorio: predsjednik Roh Tae-woo

– olimpijski plamen: atletičari Chong Son-man, Kim Won-tak i Son Mi-jong

– olimpijska prisega sportaša: košarkaš Hur Jae i rukometaš Son Mi-na

– olimpijska prisega sudaca: džudo sudac Lee Hak-rae

– grad protukandidat: japanska Nagoja

– novinari: 11.331 (4978 iz tiska i 6353 iz elektronskih medija)

– volonteri: 27.221

Jugoslavenska reprezentacija nastupila je sa 155 sportaša u 17 sportova koji su osvojili 12 medalja – tri zlatne, četiri srebrne i pet brončanih.

Najuspješnija jugoslavenska olimpijka u Seoulu bila je članica “Osijeka 1784” Jasna Šekarić koja je u disciplini zračnog pištolja oborila svjetski rekord i osvojila zlatnu medalju, a u disciplini sportski pištolj bila je brončana.

Treću zlatnu olimpijsku medalju vaterpolisti Jugoslavije osvojili su pod vodstvom Ratka Rudića koji je vodio reprezentaciju i na Igrama u Los Angelesu. Od 13 igrača koji su dobili medalje, bilo je sedam hrvatskih vaterpolista: Deni Lušić, Dubravko Šimenc, Perica Bukić, Veselin Đuho, Mislav Bezmalinović, Tomislav Paškvalin i Renco Posinković, a u reprezentaciji su bili još Aleksandar Šoštar, Igor Milanović, Goran Rađenović, Igor Gočanin, Mirko Vičević i Dragan Andrić.

Od ekipe koja je na Igrama u Los Angelesu osvojila brončanu medalju ostao je ostao kapetan Dražen Petrović. U finalu su igrači SSSR-a pod vodstvom trenera Aleksandra Gomerskog nadigrali jugoslavensku momčad sa 76:63. U ekipi koja je osvojila srebrnu medalju od Hrvata su igrali: Dražen Petrović, Danko Cvjetićanin, Zoran Čutura, Toni Kukoč, Stojko Vranković, Dino Rađa i Franjo Arapović, a uz njih srebro su zaslužili još i Zdravko Radulović, Žarko Paspalj, Vlade Divac, Jure Zdovc i Želimir Obradović.

U trećem nastupu na olimpijskim igrama košarkašice Jugoslavije, za koju su igrale i Hrvatice Kornelija Kvesić, Žana Lelas i Danira Nakić, osvojile su u Seoulu srebrno odličje. Srebrno odličje osvojila je ekipa u sastavu: Stojana Vangelovska, Mara Lakić, Žana Lelas, Eleonora Vild, Kornelija Kvesić, Danira Nakić, Slađana Golić, Polona Dornik, Razija Mujanović, Vesna Bajkuša, Anđelija Arbutina i Bojana Milošević.

Na prvom stolnoteniskom olimpijskom turniru u Seoulu zagrebački Zadranin Zoran Primorac je sa suigračem Illiom Lupulescuom iz Uzdina osvojio srebrnu medalju u igri parova. Nakon Seoula Primorac je nastupio za Hrvatsku na OI u Barceloni 1992., Atlanti 1996. i Sydneyu 2000.

Damir Škaro (Zagreb, 1959.), član “Metalca” u svom trećem nastupu na olimpijskim igrama – nakon Moskve 1980. i Los Angelesa 1984. – osvojio je brončanu medalju u poluteškoj skupini i jedini je hrvatski boksač koji je kao natjecatelj nastupio na trima olimpijskim igrama.

Rukometaši Jugoslavije su u utakmici za drugo mjesto u skupini sa 25:21 svladali Švedsku, a u borbi za treće mjesto i Mađarsku rezultatom 27:23. Brončana ekipa igrala je u sastavu: Mirko Bašić, Momir Rnić, Zlatko Saračević, Iztok Puc, Goran Perkovac, Irfan Smailagić, Zlatko Portner, Veselin Vujović, Jožef Holpert, Alvaro Načinović, Slobodan Kuzmanovski, Ermin Velić, Muhamed Memić, Rolando Pušnik, Boris Jarak.

Brončano odličje na stolnoteniskom turniru osvojio je i ženski par Jasna Fazlić (članica zagrebačke “Mladosti”) i Gordana Perkučin (članica novosadske Vojvodine).

Napokon je prekinuto razdoblje bojkota i na okupu su bili svi najbolji. No, Igre je obilježio najveći doping skandal u povijesti olimpizma. Dogodio se u dugoočekivanoj utrci na 100m, gdje se trebalo vidjeti tko je najbolji sprinter – branitelj naslova iz Los Angelesa Carl Lewis ili Ben Johnson, koji je u međuvremenu postao svjetskim rekorderom. Pobijedio je Johnson u vremenu novoga svjetskog rekorda (9,79), a Lewis je bio drugi. No, nakon samo nekoliko dana objavljeno je da je Johnson pao na doping testu. U trenutku je ostao bez zlatnog odličja, svjetskog rekorda, slave i časti.

U plivanju su briljirali Amerikanac Matt Biondi koji je osvojio pet zlatnih odličja te jedno srebrno i jedno brončano, i fenomenalna Kristin Otto iz istočne Njemačke koja je skupila šest zlatnih medalja.

Atletskim stazama dominirala je graciozna Florence Griffith-Joyner, kojoj su dugi nokti bili zaštitni znak. Ona je te 1988. naprosto “eksplodirala” i već je na američkim “trialsima” bilo jasno da će biti prva dama atletskih natjecanja. Pobijedila je na 100 m, u štafeti 4×100 m i na 200 m sa svjetskim rekordom (21,34), koji se i danas čini nedostižnim.

Kronologija olimpijskih igara Barcelona, 1992.

– broj sudionika: 9356 (2704 žena i 6652 muškaraca)

– broj zemalja sudionica: 169

– broj sportova: 28

– broj disciplina: 257

– Igre je otvorio: kralj Juan Carlos I.

– olimpijski plamen: paraolimpijski streličar Antonio Rebollo

– olimpijska prisega sportaša: jedriličar Luis Doreste Blanco

– olimpijska prisega sudaca: vaterpolski sudac Eugenio Asensio

– gradovi protukandidati: Amsterdam, Beograd, Birmingham, Brisbane i Paris

– novinari: 13.082 (5131 iz tiska i 7951 iz elektronskih medija)

– volonteri: 34.548

Hrvatski sportaši prvi put su nastupili na ljetnim olimpijskim igrama pod hrvatskim obilježjima. Najboljem hrvatskom tenisaču Goranu Ivaniševiću pripala je čast da ponese hrvatsku zastavu na svečanosti otvaranju Igara u Barceloni. Na Igrama je nastupilo 39 hrvatskih sportaša koji su se natjecali u 12 sportova i osvojili tri odličja – jedno srebrno i dva brončana.

Srebrno odličje osvojila je košarkaška reprezentacija pod vodstvom trenera Petra Skansija u sastavu: Vladan Alanović, Franjo Arapović, Danko Cvjetićanin, Alan Gregov, Arijan Komazec, Toni Kukoč, Aramis Naglić, Velimir Perasović, Dražen Petrović, Dino Rađa, Žan Tabak, Stojko Vranković. U finalnoj utakmici hrvatsku je momčad porazio NBA “Dream Team” rezultatom 117:85.

Dva brončana odličja osvojio je tenisač Goran Ivanišević u pojedinačnoj konkurenciji i u igri parova s Goranon Prpićem.

Nakon što su u Seoulu u polufinalu eliminirani od Sovjetskog saveza, Amerikanci su uvidjeli da košarkaška reprezentacija mora biti sastavljena od najboljih igrača koje imaju, tj. od NBA igrača. U Barcelonu je doputovao “Dream Team”. Michael Jordan, Magic Johnson, Larry Bird, Charles Barkley… imali su takvu medijsku pozornost kakva nije zabilježena u povijesti igara. Pratio se svaki njihov korak, a na terenu su s lakoćom pobjeđivali suparnike s 20-ak ili 30-ak koševa razlike. U finalu su svladali reprezentaciju Hrvatske, koju su smatrali najjačom ekipom ostatka svijeta.

Po broju osvojenih odličja istaknuli su se bjeloruski gimanastičar Vitalij Ščerbo i mađarska plivačica Krisztina Egerszegi.

Ščerbo je osvojio šest zlatnih medalja, od čega četiri u jednom danu. Bio je zlatni u pojedinačnom i momčadskom višeboju (kao član reprezentacije ZND-a, bivšega Sovjetskog Saveza), na ručama, karikama, u preskoku i na konju s hvataljkama.

Krisztina Egerszegi osvojila je zlato na 100 i 200 m leđno te na 400 m mješovito.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.