“Moram reći, veliki problem je u medijima: Ono što ja gradim, mediji sruše. Pobjeda protiv Argentine bila je velika, a mediji pišu da je bila bezveze. Igrači to pročitaju i vraćaju se u neko loše stanje, misle da su loši. Znam što pričam igračima i znam kako razmišljaju. Mediji sve anuliraju. Normalno je da se tako gubi samopouzdanje. Protiv Argentine smo upisali veliku pobjedu. Bila je to najveća pobjeda. Danas nismo pobijedili, pobijedili smo protiv Argentine. Ključ su vjera i pozitivno ozračje. Mediji moraju podržavati Hrvatsku. Na kraju borbe se mrtvi broje, to je sveto pravilo. Ne možemo odmah krenuti kritički. Ne trebate nas ni hvaliti ni kuditi. Pišite protiv mene, nemojte protiv igrača. Pobjeda protiv Argentine nije bila loša. Možda iz nečijeg kuta jest, ali uvjeravam vas da nije”, rekao je nakon velike utakmice i još veće pobjede protiv za Hrvatsku uvijek neugodne Danske izbornik hrvatske rukometne reprezentacije Željko Babić. U riječima hrvatskog izbornika mnogi su osjetili podijeljene emocije, između tuge, ljutnje i bijesa, ali i sreće zbog velikog trijumfa.
Dakle, jasno je kao dan da su igrači uglavnom i nakon velike pobjede slabo raspoloženi kada treba razgovarati s novinarima, jasno je da takav osjećaj u reprezentaciji ne muči samo izbornika, on je opći osjećaj pojačan činjenicom da su Kauboji, kako neki nazivaju hrvatske rukometaše, odigrali jako loše dva prva susreta na Olimpijskim igrama i da su protiv ne baš jake Argentine bili na rubu sloma. Razočarenje medijima, bez generalizacije, jako prisutno u taboru hrvatske rukometne reprezentacije, osjećaj povrijeđenosti također.
Ima li izbornik Babić pravo, imaju li igrači pravo kada se ljute na novinare? Hrvatska rukometna reprezentacija zaista je odigrala jako loše protiv Katara, istog onog Katara koji je lakoćom pao protiv jačih reprezentacije i koji čak ni Tunis nije uspio pobijediti. Bilo je, naravno, žestokih, ali i dobronamjernih komentara novinara s ciljem da se trgne iz ljetnog sna reprezentativce zajedno s izbornikom, bilo je također i otrovnih komentara, neprimjerenih, posebno su prednjačile jedne dnevne novine, koje su tijekom dana, a prije utakmice s Dancima, žestoko napale sve u reprezentaciji, izbornika posebno. Zanimljivo je da se ti napadi nalaze, ili se su donedavno nalazili, odmah iza hvalopspjeva i ode posvećene pobjedi protiv Danske. Drugim riječima, većina novinara očekivala je poraz od Danske, a onda i definitivni napad na reprezentaciju s ciljem da se u perspektivi sruši izbornik Babić, koji je nekim medijima trn u oku već duže vrijeme zbog isticanja vjere.
Dakle, Babić je ljut, razočaran jednim dijelom opravdano, iako novinari, barem oni koji svoju profesiju ne koriste za podvale, laži, mržnju, reketarenje, samo nastoje što bolje mogu raditi svoj posao. Nekima to ide manje, a nekima više, od ruke.
Dojam je, koji su međusobno novinari podijelili u Riju nakon blistave pobjede, kako su rukometaši, predvođeni fenomenalnim Domagojem Duvnjakom, protiv Danske dali 200 posto, pa čak i više od toga vođeni željom za pobjedom ali i čistim inatom, željom da se novinarima pokaže kako nisu imali pravo kad su sasuli drvlje i kamenje na reprezentaciju i prije nego što je voda došla do ušiju, kad su ih otpisali. Otpisani hrvatski rukometaši uvijek su najopasniji, osjetili su to sinoć Danci na svojoj koži.
Domagoj Duvnjak je napokon odigrao na razini kakav treba Hrvatskoj i kakvu hrvatska rukometna reprezentacija očekuje od svog lidera, vođe, legitimnog nasljednika Ivana Balića. ako su se već ove priče o nasljednicima, ovih ili onih, izlizale. Naravno, bez obzira na vidljivo razočarenje ponašanjem nekih medija jasno je da se reprezentativci s izbornikom ne mogu dugo ponašati kao uvrijeđene primadone s obzirom da je Francuska pred vratima, a četvrtfinale olimpijskog turnira, ključna utakmica u Riju, odmah iza ugla. Doći će vrijeme kada Hrvatska neće imati pravo na kiks.
Izvor: narod.hr
