Hrvatska vaterpolska reprezentacija poražena je od Francuske u jednoj utakmici kakva se samo jednom vidi u životu, a i kad je vidite zgadi vam se život i požalite što se uopće upustili u takvu rizičnu pustolovinu. Je li ovo preoštar zaključak nakon jednog poraza u sportu u kojem, kao i u svakom drugom sportu, postoje porazi i pobjede, kao sastavni dio sporta?
Naime, Francuska je u vaterpolu posljednji puta pobijedila ozbiljnu vaterpolsku reprezentaciju kad su Turci stigli pred Sisak i izgubili. Utakmica između hrvatske i francuske reprezentacije trebala je biti formalnost, obično odrađivanje posla, ona je, naime, trebala potvrditi ono što su mnogi očekivali u finalu, dvoboj Hrvatske i Srbije već na samom početku nokaut faze.
Ukratko, svi mediji, a pogotovo oni srbijanski, zaključili su, nakon što je Francuska napravila osmo svjetsko čudo i svladala aktualne olimpijske prvake, kako su se zapravo Hrvati uplašili Srbije. Koliko ima istine u tome trebaju li se Hrvati bojati ovakve Srbije? Srbija je, naravno, uoči Olimpijskih igara bila s pravom proglašena glavnim favoritom vaterpolskog turnira, a onda su zaredali s katastrofalnim igrama i došli na rub ispadanja. Jesu li i Srbi kalkulirali kad su gubili od onih koje su pobjeđivali zatvorenih očiju?
Tko jamči, i to uopće u takvim utakmicama kakve su inače utakmice Hrvatske i Srbije, može jamčiti Srbima pobjedu nad Hrvatskom kad već njihovi mediji pišu da su Hrvati kukavički pobjegli od Srbije? Tko na ovim Olimpijskim igrama bilo što i bilo kome može jamčiti? Kalkulacije su, nažalost, već godinama sastavni dio vrhunskoga sporta.
Srbija, kad već govorimo o kukavičluku, još uvijek nema niti jednu medalju, a očekivali su “sigurno” zlato Novaka Đokovića te osam odličja! Što je uopće danas sigurno u sportu? Kada govorimo o kalkulacijama, nema dvojbe da su izabranici Ive Tucka kalkulirali, nisu igrali, blago rečeno, punom snagom, no, utakmicu nisu prodali. Daleko od toga. Je li to moralno? Kad smo kod morala, tko će za koji mjesec pitati Damira Martina, hrvatskog veslača, kako je i zbog koga ostao bez zlatne olimpijske medalje? Srebro se dugo pamti, zlato jače bliješti.
Svi, od kada postoji sport i od kada postoje Olimpijske igre, kakuliraju, na ovaj način, sa željom da u odlučujućim utakmicama, barem na početku, izbjegnu favorite na papiru. Favoriti se kad već moraju radije obračunavaju u polufinalu, kad si osiguraju neki utješni izlaz u slučaju poraza.
Ako naši i srbijanski mediji žele ponešto naučiti o kalkuliranju i kalkulacijama možda bi bilo najbolje da pogledaju kako i kakve utakmice igraju Francuzi u rukometu, Španjolci u svim sportovima, pa i u vaterpolu, Srbi u košarci, koji su na dosta sumnjiv način poraženi od Francuske u trenutku kad je postalo jasno da četvrto mjesto u njihovoj grupi u eventualnom polufinalu donosi puno toga, sve osim Amerikanaca. Hrvatska je pobijedila prije tri dana Italiju u vaterpolu, ništa nesvakidašnje, reći će mnogi, no, sjetite se s koliko su gasa protiv Barakuda igrali Tailjani?
Nažalost, neki će reći da je Hrvatska postupila mudro, odnosno, da je zaista najvažniji rezultat, da se broje medalje i da bi se bilo opasno poigravati u ranoj fazi kada popravka nema, naime, kad izgubite u polufinalu imate još jednu priliku za medalju, broncu, ako izgubite u finalu ostaje vam srebro, no, poraz u četvrtfinalu najbolniji je poraz na jednom velikom natjecanju kao što su Olimpijske igre, svi, doslovno svi, kalkuliraju, osim Amerikanaca u košarci koji nemaju razloga nikoga izbjegavati jer ionako moraju imperativno sve pobijediti. Hrvatska vaterpolska reprezentacija želi medalju, nema, međutim, imperativ olimpijskog zlata, razlog je više za kalkulaciju, koju, naravno, možemo razumjeti, ali, nažalost, ne opravdati.
Hrvatski sportaši moraju biti, za razliku od mnogih drugih, srbijanskih pogotovo, iznad takvih jeftinih spletki koje narušavaju dugotrajno ugled hrvatskog sporta. Sporta općenito. Kad Srbi dijele lekcije iz sportskog ponašanja neka prvo pometu ispred svojih ulaznih vrata, ako ne mogu ručno neka angažiraju dovoljno veliku ralicu, zatraže od svojih sportaša da uklone neke primitivne, četničke tetovaže, pa se onda uključe u raspravu kako biti prvi, a ne pobijediti najbolje.
Tko Srbiji jamči da su baš oni najbolji budući da su uoči Rija najavili 18 medalja, a u zadnjem olimpijskom tjednu nemaju ni drvenu kuhaču, a kamoli medalju? Da, zaista, neki se kontroverzni potezi nazivaju taktičkim savršenstvo, drugi kukavičlukom. Ovisi iz kojeg kuta gledate.
