Ako je SDP i imao ambiciju, kako se u dijelu medija, ne bez razloga, spekulira, preuzeti Hrvatski nogometni savez ne bi li se uhljebio tim ljudi blizak vladajućoj stranci, koji je navodno spreman za ”akciju”, bolju priliku, nakon što su ”institucije ”profunkcionirale” i “počele raditi svoj posao” na Zdravku Mamiću, nisu mogli poželjeti, sve da su tu priliku sami ”kreirali”.
Zakotrljalo se s Poljuda, nastavio ministar Ostojić uvredama?
Pogotovo poslije ”performansa” s kukastim križem na Poljudu prije tri tjedna, poslije čega su mahom, bez konkretnih dokaza, vodeći dužnosnici SDP-a, poput ministra unutrašnjih poslova, Ranka Ostojića, za sve optužili HNS, i, na vrlo ružan način, Anicu Kovač, inače suprugu Roberta Kovača, brata hrvatskog nogometnog izbornika, Nike Kovača te bivšeg standardnog šefa obrane Vatrenih!? SDP-ov ministar je nas Facebooku na vrlo primitivan način, nedostojan jednog ministra, izvrijeđao Anicu Kovač. “Ma ne j……zid….to samo ukazalo…..!”, napisao je. A u komentarima, na pitanje tko je pregledao teren prije utakmice, odgovorio je: “Vjerovatno neka bivša missica u ime organizatora”. Ministar je u komentarima vrijeđao, naime, na komentar “Puno sramote po Hrvatskoj se ukaže…”, ministar Ostojić je replicirao: “…da se zvijezda ukazala bilo bi viđeno ….” Ovo jesu seksističke urede, nažalost, često se u Hrvatskoj ponavljaju.
Zanimljivo je, i to treba imati na umu kada se govori o zbivanjima na Poljudu uoči i za vrijeme kvalifikacijske utakmice za Euro 2016. između Hrvatske i Italije, da tri tjedna poslije incidenta odgovorni za incident nisu pronađeni, iako se u javnosti stalno provlači da su to učinili huligani. Sada malo ozbiljnije, ali, ono, doista, navedite samo jedan primjer kada je policiji trebalo tri tjedna da pronađe huligane pored toliko nadzornih kamera na našem najljepšem stadionu, posebno u kontekstu činjenice da je stadion zbog sankcija UEFA-e bio zatvoren za navijače? Naime, policija sasvim sigurno ima ”registar” huligana i izgrednika na nogometnim stadionima. Nitko s tog ”registra” nije ”likovni umjetnik” s Poljuda?
Drugi korak je uvijek lakši
Zanemarimo na trenutak čelnog čovjeka Dinama, Zdravka Mamića, njegovog brata i trenera kluba, Zorana, idemo vjerovati institucijama. Što bi se dogodilo eventualnim dužim udaljavanjem Mamića iz Dinama? Odgovor i nije teško pretpostaviti, vjerojatno bi došlo do novih izbora u hrvatskom prvaku, bez braće Mamić Skupština kluba možda bi i drugačije glasovala, u tom slučaju prošli bi možda neki drugi kandidati, bliski nekoj drugoj političkoj opciji?
Zašto ne reći? Kandidati bliski aktualnoj vlasti te SDP-u, stranci koja nema gotovo nikakvu potporu najboljih hrvatskih nogometaša koji redom igraju u najvećim europskim nogometnim klubovima, poput Reala, Barcelone, Atletica ili Intera. SDP ne kontrolira najprofitabilniji hrvatski sport, i to ih godinama boli, u nogometu se vrti veliki novac, posebno u HNS-u s obzirom na činjenicu da su Vatreni redoviti sudionici najvećih svjetskih i europskih nogometnih natjecanja pod okriljem FIFA-e i UEFA-e. Kolač je to koji mnogi žele okusiti, ako ne i čitavog progutati. Kad smo kod Dinama, sasvim sigurno, tko kontrolira Dinama taj ima veliki utjecaj na HNS, radi se o prvom koraku, drugi je, ako i kad prvi uspije, uvijek lakši.
Zašto direktan udar na Šukera nije moguć?
Zašto direktan udar politike na HNS, dakle, na Davora Šukera, koji, što god mi mislili o najboljem vatrenom golgeteru svih vremena, ima svoja poznanstva i veze u nogometnom, i ne samo nogometnom, svijetu? Naime, koliko god možda izgledalo licemjerno, koliko god sa skepsom te nevjericom gledamo na FIFA-u i UEFA-u, posebno nakon skandala i uhićenja nekih visokih dužnosnika FIFA-e u Švicarskoj, činjenica je da i svjetska i europska krovna nogometna asocijacija ne podnosi uplitanje politike u sport, niti bi prošle neke političke direktive kojima bi se smjenjivali čelni ljudi HNS-a.
Uostalom, nemamo amneziju, prisjetimo se, prije nekoliko godina, dok je predsjednik HNS-a bio, danas, nažalost, pokojni Vlatko Marković, a ministar obrazovanja i sporta Željko Jovanović, pokušalo se odmah ići direktno, bez puno okolišanja, na Mamića, ali i na Markovića te Šukera, koji je tada bio ”predodređeni’ nasljednik Vlatka Markovića. Akcija SDP-a i Željka Jovanovića naišla je na otpor i doživjela debakl onog trenutka kada je postignut dogovor na relaciji vodstvo HNS-a – Igor Štimac, koji je postao hrvatski nogometni izbornik poslije odlaska Slavena Bilića u ljeto 2012. godine, a po završetku Europskog prvenstva u Poljskoj i Ukrajini. Jovanović je vrijeđao, više od toga nije mogao.
Naravno, kako smo spomenuli, UEFA-a je čvrsto stala uz HNS i vodstvo najmoćnijeg hrvatskog sportskog saveza, sve ostalo je povijest i uspomena na prvi pokušaj ‘preuzimanja’ Dinama, reprezentacije, HNS-a, a onda i u potpunosti hrvatskog nogometa. U močvari, o kojoj je govorio, koju je obećao isušiti, tadašnji ministar Željko Jovanović se umalo utopio. Jovanović je otišao, ambicije SDP-a očigledno su ostale. Hoće li uspjeti u novom pokušaju?
Čak i da su Mamići krivi to nimalo ne mijenja činjenicu da SDP žarko želi HNS i svoje ljude na čelu hrvatskog nogometa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
