Surfajući internetom, koliko god to bilo teško s obzirom da svaki link koji vodi na poraz Vatrenih u Lensu još uvijek rastužuje i dobrim dijelom boli, ne možete izbjeći neke portale koji nisu nikad ni prestali s kontinuiranom mržnjom prema hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, koja traje otprilike koliko i portali koji forsiraju jezik netolerancije i općenito jezik nasilja.
Povlačenje koje to nije bilo?
Naravno, u različitim vremenskim razdobljima, ovisno o trenutnom političkom i društvenom situaciju, takvi notorni “mediji” dobrim su se dijelom povlačili na rezervne položaje. Kad bi dočekali prigodu ponovno bi se aktivirali i ponovno na isti način, istom mržnjom.
Kao primjer povlačenja, odnosno glume, možemo izvući i neke sekvence s netom za Vatrene zavšenog Europskog nogometnog prvenstva. Naime, kako ćete pozivati na smjenu izbornika Ante Čačića ako su njega puno ozbiljniji mediji, poput L’Equipa ili Guardiana, proglašavali najboljim trenerom Eura?
Dakle, oni, medijski rušitelji, se nisu usudili pozvati na rušenje, iako su to htjeli, u trenutku dok je 90 posto Hrvata ponosno na svoje Vatrene. Naravno, prvi su poraz iskoristili za nastavak svojih rušilačkih tendencija, pa i na upućivanje poziva na rušilačke akcije kakve smo, nažalost, vidjeli u St. Etienneu, kada je nekolicina huligana zapravo napala Hrvatsku. Naime, nisu ti napadači topovskim udarima gađali svečane lože na stadionu, iako bi, dakako, i to bilo za svaku osudu, oni su gađali vatrogasce, Perišića, Rakitića, Ćorluku, Srnu i ostale igrače koji su ih nastojali smiriti. Gađali su hrvatsku nogometnu reprezentaciju.
Pozivaju na bojkot, a najviše pišu o onima koje “bojkotiraju”!?
Medijski sponzori takvog otvorenog nasilja, tih rušilačkih pohoda, već mjesecima pozivaju na bojkot Vatrenih, i već se mjesecima sramote zbog činjenice da im bojkot nikako ne uspjeva, nisu uspjeli nekoga nagovoriti da se priključi bojkotu, pa čak ni sebe. Primijetili ste da su najviše o hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji pisali baš oni koji su je “bojkotirali?”
Tko su “ubojice hrvatskog nogometa?”
U svom pohodu i frustraciji koju ne želi, čak više ni ne mogu, zaustaviti, proglasili su neke iz vodstva HNS-a “ubojicama hrvatskog nogometa!” Naravno, možemo mi koliko god želimo prigovarati Davoru Šukeru, dapače, i trebamo zbog nekoliko nelogičnih poteza i izjava koje graniče sa razinom dostojnom predsjednika najmoćnijeg sportskog saveza u državi, međutim, Davor Šuker, kao najbolji strijelac SP-a u Francuskoj 1998. godine stvarao je hrvatski nogomet. Ako ni zbog čega drugoga a onda zbog toga ispod civilizacijske je razine Šukera nazvati “ubojicom”, makar se radilo o “ubojici hrvatskog nogometa.” Samo da podsjetimo one koji olako barataju teškim riječima. Na Euru u Francuskoj nisu se uspjeli plasirati ni Nizozemci, inače, službeno treća reprezentacija svijeta. Tko je “ubio” nogomet u Nizozemskoj?
Na potezu je država
Ako zaista kao nacija, kojoj je nogomet na neki način u venama, dio svakodnevice, napraviti ozbIljan korak naprijed, ako želimo ponoviti 1998., izaći iz sjene “Ćirinih sinova”, moramo Vatrenima omogućiti barem minimalne uvjete za pripreme, ambijent dostojan takvih ciljeva i takvih igrača, što u prijevodu znači kako ih za početak moramo zaštiti od mržnje.
Na potezu je država, institucije ove zemlje koje su dužne učiniti sve što mogu kako se St. Etienne ne bi više ponavljao i kako bi medijski sponzori izgreda na tribinama također snosili odgovornost za huškanje na nasilje. Ako zakoni koje imamo nisu adekvatni, ako sputavaju djelovanje institucija, zaboga, dame i gospodo, mijenjajte ih ili mijenjajte sebe.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
