Rodna ideologija: Dizač utega koji tvrdi da je žena natjecat će se na Igrama Commonwealtha u ženskoj kategoriji

Laurel Hubbard, dizač utega koji tvrdi da je žena, natjecat će se kao predstavnik Novog Zelanda u ženskoj konkurenciji na Igrama Commonwealtha sljedeće godine, usprkos tome što je – muškarac. Hubbard, 39-godišnji muškarac, bivši prvak u dizanju utega u muškoj kategoriji, u svojim tridesetim godinama odlučio se za tretman ženskim spolnim hormonima, čime je, iako je muškarac, zadovoljio uvjete Međunarodnog olimpijskog odbora za natjecanje u ženskoj kategoriji.

Hubbard će se natjecati u “+90 kg” kategoriji koja predstavlja najvišu kategoriju za žene, a tek srednju kategoriju za muškarce. Već je nadmoćno pobjeđivao u ženskoj konkurenciji, npr. 19. ožujka 2017. kada je na međunarodnom natjecanju u Australiji podigao 268 kg, čak 10 kg više (što u dizanju utega predstavlja veliku razliku) od drugoplasirane dizačice Deborah Acasona koja je tom prigodom izjavila: „Svi zaslužujemo imati jednake šanse. Teško je kad vjerujete da nemate [jednake šanse]. Ako nismo na istom, zašto se bavimo ovim sportom?”

Da to što se Hubbardu omogućuje natjecanje u ženskoj kategoriji nije pošteno prema ženama tvrdi i predsjednik Australskog dizačkog saveza Michael Keelan koji je za Associated Press izjavio kako je Hubbard u jasnoj i nepoštenoj prednosti. “Ako ste muškarac koji je godinama dizao određene težine (…), u psihološkoj ste prednosti znajući da ste te težine već dizali.”, tvrdi Keelan te nastavlja: “Osobno smatram da je to nepošteno, a smatraju to i mnogu ljudi u svijetu sporta”.

Koliko je dopuštanje muškarcu da se natječe u ženskoj konkurenciji nepravedno i diskriminatorno prema ženama, svjedoči i slučaj Tracey Lambrechs koja je u kategoriji “90+ kg” osvojila brončanu medalju na Igrama Commonwealtha u Glasgowu 2006. Međutim, Tracey je bila prisiljena izgubiti 17 kg te prijeći u nižu kategoriju jer je njeno mjesto u reprezentaciji Novog Zelanda zauzeo upravo Hubbard. Tracey je izjavila kako osjeća da “u ovom slučaju postoji nepoštena prednost iako je sve prema pravilima [Međunarodnog olimpijskog odbora]. Sve što mogu jest nadati se da će oni [MOO] sagledati situaciju i donijeti promišljeniju odluku”.

Zamke rodne ideologije (1.): ‘Žene koje su bili muškarci’ gaze ženske sportašice

Prema Međunarodnom olimpijskom odboru, muškarac se može natjecati u ženskoj kategoriji pod uvjetom da u periodu od jedne godine prije prvog natjecanja te sve do kraja natjecateljske karijere održava razinu testosterona ispod 10 nanomola po litri. Međutim, MOO zanemaruje važne znanstvene činjenice prema kojima promjena razine spolnih hormona kod muškaraca ne može promijeniti već izgrađene tjelesne predispozicije – kosti i mišiće. Muškaraci i žene su fiziološki različiti i te razlike jednostavno nije moguće izbrisati.

Na primjer, kada se radi o trčanju, muškarci su u načelu brži od žena. Kako je to objašnjeno u izdanju časopisa Runner’s World iz 2015.: „Na svakoj udaljenosti do maratona, razlika između svjetskih rekorda muškaraca i žena iznosi 9 do 10% – a kod rekreacijskih je trkača razlika slična ili čak veća.” Profesor bioloških znanosti sa Sveučilišta Ohio, Chris Schwirian, rekao je za Runner’s World: „Muškarci postižu bolje rekorde na 100 do 800 metara uglavnom zato što muškarci u prosjeku imaju veću mišićnu masu, a velik su dio toga brzotrzajni mišići, što im omogućuje da postižu veću snagu i brzinu i anaerobno proizvode energiju. Na svim udaljenostima većim od 800 metara glavni je uzrok razlike viši prosječni anaerobni prag muškaraca (VO2max), zato što oni u načelu imaju manje tjelesne masti, više hemoglobina i mišićne mase te veća srca i pluća nego žene.

Muškarci u prosjeku imaju duže i veće kosti, što im daje mehaničke prednosti pred ženama, budući da imaju veću težinu, visinu i šire koštane okvire kao potporu mišićima. Njihove su kosti također gušće te imaju čvršće ligamente, što ih čini manje podložnima sportskim povredama.

Zamke rodne ideologije (3.): Muškarac Fallon Fox zadao svojoj ženskoj protivnici potres mozga i prijelom orbite

Budući da ovi fizički i fiziološki čimbenici daju većini muškaraca očitu kompetitivnu prednost u sportovima, je li pošteno ili čak sigurno da se muškarci – s većom mišićnom masom, srcima i plućima i većom snagom, ubrzanjem i brzinom – natječu protiv djevojaka i žena?

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr