– Ćiro Blažević bio je jedinstven. Vjerovali ili ne, minuta razgovora s njim vrijedila je najmanje deset. Toliko toga zanimljivog bilo je ispričano u jednoj minuti da je to zapravo nevjerojatno, rekao je Anton Samovojska za Dnevnik HRT-a.
– On je to imao, imao je tu snagu, imao je tu moć. Njega su opisivali kao trenera motivatora. Ima istine u tome, ali on je meni bio mnogo jači u jednom drugom detalju, a što je strahovito bitno da čovjek bude motivator. On je bio najbolji komunikolog kojeg sam upoznao.
Samovojska je istaknuo da ga je vijest o smrti trenera svih trenera silno ražalostila.
> Ćiro u jednoj od posljednjih objava: ‘Život mi je bio jedna obična kalvarija i trebalo je sve to proći’
– Ako postoji netko koga sam posebno volio u nogometnom svijetu, to je Ćiro Blažević. Volio sam ga iz vrlo specifičnih razloga, ne samo nogometnih. Prvo, iz ljudskih razloga. On je bio apsolutno poseban lik, pristupačan. Njega je svatko mogao zaustaviti u Zagrebu i zamoliti za sliku. Uvijek je bio nevjerojatno zanimljiv. Najlakša stvar u novinarskom poslu bila je napraviti intervju s Ćirom Blaževićem jer iz svake rečenice istrčavao je naslov. On je nevjerojatno osjećao koja je snaga medija i neprestano je ponavljao: “Vi ste najjači, vi ste najvažniji, vi ste meni najvažniji”. Bio je nevjerojatno dostupan. Mi smo ga mogli nazvati u ponoć, on bi spremno odgovarao na naša pitanja. Bili smo s njim i u nekim konfliktnim situacijama, posebno uoči SP-a 1998. jer te kvalifikacije bile su vrlo teške i tu je bilo pitanje trenutka hoće li Hrvatska otići u Francusku ili neće.
Međutim, Ćiro Blažević ako bi se na nekog naljutio danas, sutra bi već zaboravio i razgovarao s njim na najnormalniji mogući način. Jednom je napravio pogrešku. To je bilo 1996. nakon utakmice Hrvatska – Turska 1:0, kad kritike nisu bile bajne. Iako je Hrvatska pobijedila u prvom nastupu na velikom natjecanju briljantnim golom Gorana Vlaovića. On je tada objavio silenzio stampa. Mnogo poslije priznao je prvo da je bio nagovoren i drugo, mnogo važnije, da mu je to bila najveća pogreška u trenerskoj karijeri. Nikad ne smiješ prekinuti komunikaciju s medijima, s novinarima, jer to je nit koja te veže i daje život.
