Nastavila se hrvatska žetva olimpijskih medalja u Tokiju. Sedmu po redu i drugu srebrnu osvojio je Tonči Stipanović u klasi laser. Sa srebrnim jedriličarem razgovarala je Zrinka Grancarić, koja se javila u podnevni Dnevnik.
Zadnji dio regate sve je odlučio, što je bilo u glavi?
– Svašta je bilo u glavi, vrtjele su se svakakve slike, rekao sam sebi da ne smijem pustiti, da ima još do cilja, da se borim koliko god je moguće pa ću na kraju vidjeti hoće li biti suze radosnice ili tužne. Na kraju je sve super prošlo, stvarno sam uzbuđen i sretan zbog ove nove srebrne medalje.
– Je li srce tuklo u finalu?
– Da, kad sam ušao u cilj, nisam znao gdje sam. Glava puca od veselja, od vike, srce je kucalo kad se digla ona zastava od tri minute sve do maloprije.
Pet godina je prošlo od Rija, a dvije medalje su sada tu. Kako je to biti prvi hrvatski jedriličar u povijesti s dvije olimpijske medalje?
– Lijepo je, nisam nikad gledao na tu stranu, jednostavno, rezultat je tu, za sve oni koji su tu uz mene sve ove godine. Naravno, najviše je zaslužan trener. A to što sam sada ispisao povijest možda je manje bitno, važnije je da ova medalja potakne djecu da krenu jedriti i da u budućnosti imamo još ovakvih medalja i trenutaka.
Na kraju je Stipanović pozdravio ekipu u Jedriličarskom klubu Mornar, gdje se slavi od ranog jutra po hrvatskom vremenu.
– Pozdrav ekipi! Nadam se da će vam ostati snage za slavlje kad se vratimo doma!