Hrvatska boksačica Ivana Habazin po treći put u karijeri osvojila je naslov profesionalne svjetske prvakinje pobijedivši u KC “Dražen Petrović” jednoglasnom odlukom sudaca Mađaricu Kingu Magyar u meču za pojas po WBC verziji i privremeni pojas po WBA verziji u velter kategoriji (-67 kg). Nakon meča izjavila je kako je dužna 80 tisuća eura, ali da joj je Bog snaga i pokretač. Ivana nije imala nimalo lagan život, o čemu možete čitati u nastavku.
> Habazin pobijedila Magyar i ispisala boksačku povijest: ‘Bog nagrađuje žrtvu’
“Koliko para dugujem, meč u Zaboku, meč sad. Dugujem 80.000 eura, ali vjerujem da će se isplatiti. Možeš kupiti stan za to! Uzela sam rizik i išla po ove titule, u zadnje dvije godine probali su sve napraviti da ne dođe do ovoga, ali Bog je moja snaga i to me pokretalo. Kad sam se opustila u meču, to je bilo bolje. Kad sam se budila s mišlju “ajme, moram vratit pare”, baš je teško, ali zato je sad i slađe”, rekla je Habazin.
Težak život
Ivanu život je nije mazio od najranijih dana. Njen otac nastradao je u prometnoj nesreći, na motociklu, pa je ostala bez tate s nepunih godinu dana što joj je znatno otežalo djetinjstvo.
” Baš poput tri godine mlađeg brata Stjepana, Ivana je bila hiperaktivna curica, vrlo živo dijete, često u centru pažnje. Puno ju je toga zanimalo, kao što ju zanima i sada pa iza sebe ima tri upisana fakulteta, teologiju, pravo i diplomaciju. Zbog određenih poteškoća sa zdravljem jedno vrijeme bilo joj je preporučeno mirovanje, no ona to nije činila ni doma ni u školi. Zabraniti joj sat tjelesnog bilo je kao da joj branite život”, ispričala je ranije Ivanina mama Đurđica za Večernji list.
“Jedno su mi vrijeme prešućivali da se ona počela baviti boksom, a onda su mi nakon nekoliko mjeseci ipak rekli. Mnogi moji prijatelji time uopće nisu bili iznenađeni i njih je više iznenadilo kada je Ivana otišla u samostan”, ispričala je Ivanina majka.
Čvrst karakter Ivane Habazin
“Ivana je imala 14 godina kada se na to odlučila, a učinila je to samostalno. Teško mi je pao njen odlazak, no onda sam shvatila da je na sigurnom jer je u Božjim rukama. Takvo što je njoj dobro došlo, bilo je to dobro iskustvo za cijeli život”, priča i dodaje da je četiri godine kasnije čula da joj kći odustaje od ideje da bude časna sestra.
” Nazvala me u 10 navečer da bi mi to obznanila. Ona je čvrst karakter i ne odustaje od onoga što je naumila pa to, znajući je, i nije bilo tako veliko iznenađenje. Znala je ona meni prirediti i veće šokove pa sam preživjela”, dodaje.
Ivana je do te mjere posvećena boksu da za mladenačke radosti gotovo da i ne zna pa iskreno priznaje: “Nedostaju mi kavice s prijateljicama, no znam da nešto moram žrtvovati za sportski i akademski uspjeh. Noćni život i noćni klubovi uopće me ne zanimaju i to je svijet u kojem se ja ne bih snašla. Meni je isprazno da se netko mora napiti da bi se opustio i da bi mu bilo super. Meni je super, recimo, kada odem na večeru s prijateljima, u kino ili kazalište, a ne u zadimljene i bučne prostore u kojima uopće ne mogu ni razgovarati.”
Odlazak u samostan
Govorila je i sama o odlasku u samostan.
“Još kao klinka iz nižeg razreda osnovne škole ja sam govorila da ću studirati teologiju premda tada nisam ni znala što to znači. Poantu vjere u Boga ja nisam shvaćala sve dok nisam otišla na jedne duhovne vježbe, a nakon drugih na koje sam išla u osmom razredu ozbiljno sam počela razmišljati o odlasku u samostan što sam na koncu i učinila”, rekla je.
“Ja sam najdiscipliniranija osoba koju poznajem u svom okruženju. Možda da sam u samostan ušla nešto kasnije, zrelija, možda bi sve bilo drugačije. Ovako sam ondje boravila u vrijeme odrastanja i adolescencije i neke stvari nisu bile kako sam zamišljala pa sam si rekla da to nije za mene”, dodala je.
Habazin išla iz jedne krajnosti u drugu
“Kada sam izašla, teško mi se bilo priviknuti na običan svijet. Nisam bila povezana s ljudima, izgubila sam kontakte sa svojim vršnjacima. Osjećala sam da sam propustila neke stvari u odrastanju, no nije imalo smisla vraćati se na to. Na koncu se odlučila na neku novu krajnost – boks. Najprije sam upisala fakultet, a onda sam počela trenirati. Bila je to doista neka nova krajnost. Nije to bio bijeg, no tu sam se počela dobro osjećati. Opet sam mogla nečemu posvetiti život”, ispričala je.
Ivana je inače upisala čak tri fakulteta (teologiju je već završila) i planira upisati još i ekonomiju.
