‘Transrodni’ sportaši sve više postaju dijelom velikih natjecanja. Čini se kako je pokret za ‘jednakost’ nadahnuo ‘transrodne’ sportaše da se pridruže timovima svog odabranog roda. A to često znači i nepravdu u sportu jer kad se biološki muškarci natječu protiv bioloških žena u ženskim timovima – vidljiva je njihova nadmoć.
Nedavno je Sandra Perković u jednom mediju govorila o ovoj temi. Rekla je kako se u atletici znaju razlike između muškarca i žena.
“Svaki je muškarac bolji od žene, koliko god ona bila superiorna i jaka“, istaknula je Perković.
> Perković o ‘transrodnim sportašima’: Svaki je muškarac bolji od žene, koliko god ona bila superiorna i jaka
Zašto biološki muškarci imaju prednost pred ženama?
Biološki je jasno kako muškarci u prosjeku imaju duže i veće kosti, što im daje mehaničke prednosti pred ženama. A budući da imaju veću težinu, visinu i šire koštane okvire kao potporu mišićima to čini prednost još većom. Kosti su im gušće, ligamenti čvršći, a to ih čini manje podložnima sportskim povredama.
“Muškarci postižu bolje rekorde na 100 do 800 metara uglavnom zato što muškarci u prosjeku imaju veću mišićnu masu. Velik su dio toga brzotrzajni (engl. fast-twitch) mišići, što im omogućuje da postižu veću snagu i brzinu i anaerobno proizvode energiju. Na svim udaljenostima većim od 800 metara glavni je uzrok razlike viši prosječni anaerobni prag muškaraca (VO2max). To je zato što oni u načelu imaju manje tjelesne masti, više hemoglobina i mišićne mase te veća srca i pluća nego žene”, pojasnio je ranije profesor bioloških znanosti sa Sveučilišta Ohio, Chris Schwirian.
> S fiziološkog gledišta nejednakost je nemoguće izbrisati: Utrenirani muškarac je brži i jači od utrenirane žene
Bezuspješni pokušaji stvaranja posebne kategorije
U nekim sportovima, poput vodenih sportova, pokušala se uvesti posebna kategorija za ‘transrodne sportaše’, ali od toga se odustalo jer se nitko u njoj nije htio natjecati. Svjetska organizacija vodenih sportova zabranila je 2022. godine natjecanje ‘transrodnih’ žena u elitnoj ženskoj kategoriji. Tada su najavili da će pokrenuti “pionirski pilot projekt” kako bi promoviralo svoju “nepokolebljivu predanost inkluzivnosti, prihvaćajući plivače svih spolova i rodnih identiteta”.
Zabrana ‘transrodnim’ ženama da sudjeluju na elitnim ženskim natjecanjima ako su prošle muški pubertet došla je nakon istraživanja koje je pokazalo da su ‘trans žene’ zadržale značajnu prednost u odnosu na plivačice čak i nakon smanjenja razine testosterona lijekovima.
> Natjecali bi se kao muškarci ili žene, ali svoju kategoriju ne žele: Natjecanje u plivanju za ‘transrodne’ sportaše otkazano
Primjeri ‘transrodnih’ sportaša
Vrlo je poznat slučaj muškarca koji se predstavlja kao žena, plivačice Liee Thomas, koja se na fakultetu natjecala kao muškarac, a nakon ‘promjene spola’ osvojila NCAA titulu u ženskoj kategoriji.
Nedavno se boksačica Katia Bissonnette odbila suprotstaviti “transrodnoj” Myi Walmsley. Kako se Bissonnette povukla iz borbe, Walmsley je proglašena pobjednicom zbog nedostatka zamjenske natjecateljice u njihovoj težinskoj kategoriji.
‘Transrodna’ dizačica utega Mary Gregory prije nekoliko godina je proslavila uspjeh u kojem je oborila četiri ženska rekorda u dizanju utega na istom natjecanju, ali njezini protivnici su otkrili kako je Gregory zapravo muškarac.
A to su samo neki od primjera iz svijeta sporta.
Pitanje koje će odrediti budućnost fair-playa u sportu
Zbog svega navedenog čini se kako je upitan fair-play u sportu. Kako fizički i fiziološki čimbenici daju većini muškaraca očitu kompetitivnu prednost u sportovima pravo pitanje je je li pošteno ili čak sigurno da se biološki muškarci – s većom mišićnom masom, srcima i plućima i većom snagom, ubrzanjem i brzinom – natječu protiv djevojaka i žena?
*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
