Hrvatska rukometna reprezentacija iznad svih očekivanja igra na Europskom prvenstvu, tim prije što su je uoči puta mnogi otpisali, od razno – raznih ekstremno ljevičarskih portala, tiskanih medija do stručnjaka i analitičara kakvih u Hrvatskoj ima valjda više nego u cijeloj Europskoj uniji zajedno. Izabranici Line Červara u prvoj fazi Eura pobijedili su Crnu Goru, deklasirali vrlo dobru Bjelorusiju i na kraju u jednoj rezultatski nevažnoj utakmici dobili i Srbiju. S maksimalna dva boda Hrvatska odlazi u drugu fazu Europskog prvenstva. Hrvatska će u drugom krugu igrati redom protiv Austrije, Njemačke, Češke te na kraju protiv velikog favorita turnira Španjolske, s realnim izgledom za polufinale, ali bez imperativa.
Uoči turnira Lino Červar suočio se s brojnim problemima, ozlijeđenim igračima, nije bilo malo onih koji su Hrvatsku otpisivali već u prvom krugu. Danas ti isti traže medalje, polufinale, finale, pa čak zamjeraju stručnom stožeru hrvatske reprezentacije što je punom snagom išao na Srbiju i po tko zna koji puta potvrdio koliko je hrvatski rukomet iznad rukometa kakvog igraju naši susjedi. Pravi šampioni ne kalkuliraju, pobjeđuju kad god im se za to ukaže prilika. I zato pravi šampioni traju dugu, u vrhu su godinama, instant pravci od slučaja do slučaja.
Da se čovjek zapita, kome smeta odlična atmosfera u hrvatskoj reprezentaciji, nevjerojatna simbioza igrača, stručnog stožera i sjajnih navijača, u što se čitava Hrvatska mogla uvjeriti prateći zbivanja proteklih dana iz Graza? Sjajan dojam nisu pokvarile ni laži Vučićevih tabloida u Srbiji, koje su prenijeli i neki hrvatski mediji, a kojima su naše navijače pokušali pretvoriti u običnu huligansku hordu koja po Grazu progoni nemoćne navijače posrnule rukometne reprezentacije Srbije.
Igrom i ostvarenim rezultatom zadovoljan je ( A zašto ne bi bio!?) i Mario Kelentrić, trener vratara u PPD Zagrebu i hrvatskoj rukometnoj reprezentaciji.
”Mogu reći samo pozitivne stvari, doduše….”
”S obzirom na to da smo pobijedili u sve tri utakmice, mogu reći samo pozitivne stvari. Doduše, šteta je što nije pružena prilika igračima koji igraju manje, da odmorimo naše glavne igrače, Jer, ako ćemo doći do finala, čeka nas još šest utakmica. No, sve u svemu, priča je vrlo pozitivna, od publike, preko atmosfere u momčadi i oko nje do zdravstvenog stanja igrača”, kazao je Kelentrić, koji je na pripremama za Euro bio zadužen za rad s vratarima.
”Radio sam s njima do odlaska u Austriji, poslije sam se vratio klupskim obvezama te sam sad na pripremama s PPD Zagrebom. Mislim da je učinak vratara zasad prilično dobar. Prva utakmica bila je solidna, no treba znati da je prva uvijek specifična, kako za igrače, tako i za vratare. U drugoj se Marin Šego podigao, a protiv Srbije je bio fenomenalan. I Matej Ašanin je dobro reagirao kad je ušao u igru protiv Bjelorusije.”
Kelentrić tvrdi da su obrane vratara usko povezane s kvalitetom igre u obrani, što je posve logično. Ako je vratar kao na streljani, i tako svih šezdeset minuta, malo će toga uspjeti zaustaviti.
‘‘Zna se, kad Duvnjak igra obranu ovako kao što igra na ovom Euru, tada igraju i svi drugi, a i golman brani. U prvoj utakmici nije bilo bajno, ali čim je obrana bolja, i Šego se digao, to je taj recept, nije to ništa novo. Kad je obrana dobra, tada iskusan i kvalitetan vratar kao što je Šego, reagirao ovako.”
Utakmica protiv Srbije podigla je Duvnjaku samopouzdanje?
”To je takav dan, poskidao je zicere, držao nas u igri, sudjelovao u preokretu. Sinergija obrane i golmana je sve… Sigurno je da jedna takva utakmica iskusnog vratara može držati u sljedećih nekoliko utakmica. Pozitivna je stvar da je on tako reagirao i tako branio. U sljedećoj utakmici očekujem ga barem na toj razini, ako ne i na još boljoj.”
”Put prema polufinalu – otvoren!?”
Čemu se Kelentrić nada u drugom krugu, koliko može ova Hrvatska koju je većina medija uoči Eura otpisala?
”Pretpostavljamo da će nam Austrija i Njemačka biti dvije ključne utakmice za plasman u polufinale. Put nam je otvoren, možda posljednja utakmica sa Španjolskom neće ni o čemu odlučivati. Nama je i prije početka prvenstva bio otvoren put do polufinala, a pogotovo nakon što su otpali Francuzi. Ni Šveđani ne igraju bajno, Danci su na rubu ispadanja. Rijetko kad se na velikom natjecanju baš tako sve otvori. Imamo dobru atmosferu, dobru repku, a ostali rezultati svrstavaju nas među tri favorita za zlato!”
A onda je došlo na red pitanje koje traži probleme tamo gdje ih zasad nema. Naime, novinar Sportskih novosti pitao je Kelentrića: ”Imate li uopće kakvu komunikaciju s vratarima, i kako komentirate to što i vi niste na licu mjesta?”
”Bila je to malo čudna odluka, ali sam je prihvatio. Komunikacija može biti vrlo slaba, čujemo se malo poslije utakmice i to je sve, priprema utakmice ide teže. I dalje sam uvjeren da trener vratara mora biti na klupi, razgovarati s golmanom koji nije na terenu, komunicirati s vratarima… Onda je to kompletan posao. Pripreme su dobro odrađene, momci su svježi otišli na prvenstvo. Želim sreću do kraja momčadi i stožeru, a mi koji smo u rukometu, znamo da se svaki uspjeh reprezentacije “prelije” i na PPD Zagreb”, zaključio je Kelentrić za Sportske novosti.
Zar nije logično pretpostaviti kako bi Kelentrić bio tamo da se procijenilo da je trebao tamo biti? I ne samo on… Ne tako davno, u vrijeme najvećih uspjeha hrvatskog rukometa, zlatnih medalja sa Svjetskog prvenstva, Olimpijskih igara, većina medija tvrdila je kako je zapravo više od izbornika za sve zaslužan – Irfan Smajlagić, koji je, naravno, imao svojih velikih zasluga, no, izbornik je uvijek izbornik i kad pobjeđuje i kad gubi, ako je za sve kriv, onda je valjda i za nešto zaslužan.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
