Zanimljivo je medijsko viđenje hrvatskog dvokoraka prošlog tjedna, govorimo naravno o dvostrukoj pobjedi, najprije nogometnoj rapsodiji protiv Kosova, a onda i neki će reći rutinskoj pobjedi u Finskoj. Možda se ipak nije radilo o rutinskoj pobjedi, s obzirom na činjenicu da smo strahovali do zadnje sekune za bodove, no, radi se o pobjedi što u ovom trenutku ipak najvažnije. Ne zaboravimo ono što mnogi, posebno u medijima, namjerno zaboravljaju, prije samo pet dana malo se tko mogao kladiti da će Vatreni u samo nekoliko dana ostvariti dvije pobjede u gostima. Ne trebate imati fotografsko pamćenje da se ne biste sjetili o čemu govorimo.
Sjećate li se s koliko je skepse reprezentacija ispraćena iz Zagreba nakon što je postalo jasno da će se Vatreni morati suočiti s dvostrukim izazovom bez najboljih igrača, dakle, bez Luke Modrića, Ivana Rakitića, Marka Pjace, Dejana Lovrena, a onda je Čačić još u prvom poluvremenu dvoboja protiv Kosova ostao bez Vedrana Ćorluke? Sjećate li se s koliko su grča, žuči mediji i takozvani stručni analitičari zagovarali Mandžukićevo preseljenje na klupu? Upravo je Mario Mandžukić s četiri pogotka u dvije utakmice bio junak hrvatskog pobjedničkog dvokoraka, igrač Juventusa još jednom je pokazao da se strpljenje i povjerenje isplati, što, naravno, ne znači da mediji nisu imali pravo na umjerenu kritiku budući da je Mandžo na Europskom prvenstvu ovog ljeta bio, nažalost, najveće razočarenje. Niti je Ante Čačić genijalac zato što je uporno forsirao Mandžukića, niti je Mandžukić igrač koji zaslužuje da ga se trener samo tako odrekne. Istina je kao i uvijek negdje u sredini. Ne možete slučajno čitavu karijeru igrati u najboljim europskim klubovima, ne osvaja se Liga prvaka slučajno.
Naravno da je Hrvatska i u oslabljenom sastavu bila apsolutni favorit u obje utakmice u kojima je s više ili manje muke taj status potvrdila, međutim, upravo ovo potonje je najteže, potvrditi status favorita, posebno u dvije uzastopne utakmice u gostima, u razmaku od samo nekoliko dana, a koje se igraju na sasvim različitima stranama Europe, nije lako. Favoriti ne pobjeđuju uvijek, a posebno ne ako im nedostaju igrači Reala, Barcelone, Liverpoola, Juventusa…
Malo objektivnosti hrvatskim medijima ne bi nanijelo nikakvu štetu, problem je očito samo u volji. Tako neki medji pišu da je Hrvatska igrala dosadan nogomet u Finskoj, takvi zapravo imaju pamćenje političara, od danas do sutra, Hrvatska je protiv Turske na Maksimiru u 1. kolu kvalifikacija odigrala sjajnu utakmicu, kao nikad dotad nadigrala Tursku, međutim nije pobijedila. Koliko Hrvatsku znači dobra igra ako ona ne donosi plodove? Dva boda izgubljena protiv Turske itekako bi mogla na kraju nedostajati Vatrenima. Naime, najveći konkurent Hrvatske na putu prema Rusiji reprezentacija Islanda rutinski je svladala Tursku 2_0.
Napokon svi mediji hvale ponašanje hrvatskih navijača, njih nekoliko stotina koliko ih je Vatrene bodrilo pjesmom u Finskoj. Spominje se tek strah od poziva Uefe zbog skandiranja jednog dijela navijača u Skadru protiv Kosova koje je bilo, složit ćete se, dosta ružno uz povike “ubij Srbina”. Takvi mediji ponekad doista djeluju kao da se raduju hrvatskoj nesreći, kao da je priželjkuju, još gore od toga – kao da u njoj sudjeluju kao njeni kreatori.
Vatreni ponovno pobjeđuju, ponovno u seriji, to je nekima dosadno i neka je. Očito je takvima najzanimljivija Hrvatska kad gubi.
