Zlatna hrvatska olimpijka Sara Kolak iz Osla: ”Hvala Bogu moji su svi dobro, a ovdje je naizgled sve normalno…”

Foto: fah

Jedna od najboljih hrvatskih atletičarki, 25-godišnja Sara Kolak, inače senzacionalna olimpijska pobjednica iz Rija 2016. godine, još uvijek se nalazi ”zarobljena” u Norveškoj, točnije Oslu. Podsjetimo, Sara je u veljači otišla na pripreme za novu sezonu u kojoj su joj, kao i većini vrhunskih sportaša, glavni cilj bile Olimpijske igre u Tokiju i Europsko atletsko prvenstvo u Parizu, međutim, Igre su odgođene i prebačene za iduću godinu, dok je Europsko prvenstvo otkazano.  Dakako, sve to zbog pandemije koronavirusa, koja, srećom, dolaskom toplih dana polako jenjava.

”U Oslu sam nešto više od devet tjedana. Pokušala sam otići doma sredinom ožujka, ali nisam dobila avionsku kartu, a potom su granice zatvorene. Iskreno, ni sama ne znam kakav je sada postupak za vraćanje u Hrvatsku. Morala bih vjerojatno zvati našu ambasadu u Norveškoj, a ono što znam je da bih nakon dolaska doma, u Ludbreg, trebala biti dva tjedna u samoizolaciji. Tako da za sada ne razmišljam o nekom brzom povratku”, kazala je Sara, u razgovoru za Večernji list.

Kako su Sarini roditelji kod kuće?

”Hvala Bogu, svi su dobro, čak se i brat uspio vratiti i sada je s roditeljima. Eto, jedino mene nema. No, moji su se već navikli na to da me dugo nema doma. Znalo je biti razdoblja i po nekoliko mjeseci da nisam dolazila u rodni kraj. Otkako sam postala profesionalna sportašica, prvo sam živjela u Rijeci, pa u Sloveniji.”

U Oslu nije lako biti stranac, sve je skupo…

”Da, čak i većina Norvežana odlazi u susjednu Švedsku u mjesečnu nabavu namirnica. Nisam sigurna, ali čini mi se da je u Švedskoj puno toga i do 50 posto jeftinije. Čak su neki išli u kupnju u Švedsku i dok traju mjere, no oni koji su uhvaćeni morali su platiti visoke kazne. Znam samo da kada sam prvi put bila u Oslu i ondje kupovala, ostala sam šokirana koliko je sve skupo. A kada sam se vratila doma, šokiralo me ponovno koliko je kod nas sve puno jeftinije.”

Sara ne ide često u restorane? Uostalom, sad su i zatvoreni…

”Rade samo dostave. No, znam i kuhati, a kuham doista sve, od kojekakvih tjestenina i mesa do juha i variva. Imam puno recepata i kuham po njima. Ako negdje nešto zapne, nazovem baku. No, ono što najvišem volim raditi u kuhinji, pokušavam izbjeći u širokom luku.”

Voli peći kolače, no, mora paziti na kilograme…

”Sada kada ne mogu obaviti puni trening, to ne bi bilo dobro, trebam paziti na kilograme. Što je najgore, kolače voli peći i moja cimerica, tako da se moramo suzdržavati od slatkoga. ”

Tko pokriva troškove smještaja?

”Hrvatski olimpijski odbor i Hrvatski atletski savez i neizmjerno sam im zahvalna na tome. Treba istaknuti da oni ne troše neki dodatni novac jer bih ja taj novac ionako trošila na pripremama. A bi li one bile u Norveškoj ili negdje drugdje, to sad nije važno.”

Kakav je život u ovo doba korone u Oslu?

‘Naizgled je sve normalno. Terase su pune, no ne rade škole, vrtići, restorani, kina. Sport je stao. U kafiću mogu biti najviše četiri gosta. Ljudi se puno šeću, ima puno lijepih parkova u kojima sam znala trenirati. Naravno, nisam bacala koplje u parku da ne bih nekoga ozlijedila. Uostalom, za trening bacanja koplja ne treba se nužno i bacati koplje. Može se bacati omanja loptica ili medicinka. To su sve dobri treninzi za tehniku bacanja koplja. Dobra je vijest što je nedavno otvoren olimpijski centar, pa ću ondje sada moći trenirati. Samo, problem je s terminima jer ima puno vrhunskih sportaša i svi žele svoj termin. Dobila sam dosta kasni, večernji termin. Ali, ne bunim se. Meni je trening dobar i kada samo bacam lopticu u zid. U početku sam trenirala sama u stanu. Imali smo bučice, elastične gume, strunjače pa se moglo održati dobar trening.”

Kako zlatna hrvatska olimpijka provodi vrijeme?

”Kad nemam obvezan trening, onda kuham, obavljam razne kućanske poslove, pročitam dobru knjigu. Jednom tjedno odem u trgovinu, ali gledam da to bude u rano jutro kada nisu velike gužve. Naravno, gledam i puno filmova i serija. Velika sam obožavateljica Marvelovih junaka – Crne udovice, Hulka, Captain Americe, Thora, Iron Mana, Spidermana. Znala sam maratonski gledati te filmove. Neke sam gledala i pet-šest puta i nije mi bilo dosadno. Volim rješavati sudoku, a kod kuće imam i mali stolni tenis pa cimerica i ja igramo po cijele dane. Mini stolni tenis kupile smo početkom godine i nismo ni znale koliko će to biti dobra investicija. Vidjele smo ga u olimpijskom centru, a naš fizioterapeut mi je rekao da je igranje pingića raj za lakat. Imamo i pikado, ali ga ne igramo često jer bi bilo previše rupa u zidu. Šteta, nemamo PlayStation… ”

Tko je Sari Kolak cimerica u Oslu?

”Norveška bacačica koplja Sigrid Borge. Ona nije iz Osla pa smo se tako spojile. Isto smo godište i odlično se slažemo. Imamo iste teme za razgovor, slična područja interesa. Na kraju krajeva, obje smo vrhunske sportašice.”

Bit će to zanimljivo gledati kako će to izgledati kada će se boriti jedna protiv druge na nekom velikom natjecanju?

”Vjerujem da će i toga biti. Sigurna sam da ćemo jedna drugu podržavati, neće biti ljubomore ili mržnje između nas. Jedna drugoj čestitat ćemo na pobjedi.”

Može li cimerica Saru pobijediti?

”Naravno. Njezin je osobni rekord 63,28 metara, a to je rezultat koji bi trebao biti dovoljan za finale na bilo kojem velikom natjecanju. Na posljednjem velikom natjecanju bila je osma, prije dvije godine na Europskom prvenstvu u Berlinu. Inače, bila je europska prvakinja do 23 godine 2016. Trenutačno ima problema s ozljedom lakta, ali ide na bolje.”

Kakvo je stanje Sare Kolak s ozljedama?

Uvijek imam nekih sitnih, ali ništa strašno. Vjerujem da će se uspjeti spasiti dio atletske sezone. Bila bih jako žalosna da se baš ništa ne održi. Sad kad nema Tokija, bilo bi sjajno kada bi se održalo barem Europsko prvenstvo. Ne mora ono biti nužno potkraj kolovoza kako je bilo planirano, može se odgoditi i za listopad. U svakom slučaju, bit ću spremna za sezonu bez obzira na to kada će početi.”

Je li u Norveškoj naučila njihov jezik?

 ”Samo neke osnove, znam reći hvala, dobar dan, doviđenja… Znam brojiti do deset, znam sve dane u tjednu. Norveški jezik užasno je težak. Nije kao kod nas, da se izgovara onako kako se piše. Kod njih se na jedan način piše, na drugi izgovara. Ali, nemam problema s komunikacijom. Ovdje svi ionako znaju engleski.’

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr