„Hrvatska je moja domovina i ja sam rođen i kao Hrvat“. (Otto von Habsburg)
Na današnji dan 2011. umro je prestolonasljednik i čovjek koji je trebao biti car prve prave „male Europske Unije“ Austro-Ugarske Otto von Habsburg. Uvijek je sa osobitom radošću i uvjerenjem isticao da od svih naroda najviše voli baš Hrvate, a kao dokaz tome jest činjenica da je krajem života koristio samo hrvatsku putovnicu. S velikim žarom želio je dokazati svoju pripadnost Hrvatskoj i Hrvatima, a cijelom svijetu je govorio kako su Hrvati poseban narod. Duboko je bio ganut hrabrošću Hrvata u Domovinskom ratu, redovima grubih vojnika-ratnika koji pred hrvatskim crkvama skrušeno čekaju na ispovijed i strelovtim obnovom porušene zemlje nošene entuzijazmom i odricanjem naroda.
Na današnji dan preminuo je 2011. u visokoj 99. godini života poznati nadvojvoda Otto von Habsburg. Da Austro-Ugarska nije propala 1918. Otto bi zakonskim redom nasljeđivanja sjeo na prijestolje Hrvatske, Ugarske, Češke i ostalih zemalja kojima je nekoć vladala dinastija Habsburg. Naime, Ottov otac Karlo Habsburški bio je posljednji vladar Austro-Ugarske. Pošto je bio veliki mirotvorac i vrlo posvećeni katolik proglašen je blaženim, što je rijetkost među vladarima novijeg doba.
Otto von Habsburg bio je aktivan u europskoj i austrijskoj politici. Vršio je funkciju predsjednika Međunarodne Paneuropske unije, a bio je i dugogodišnji poslanik u Europskom parlamentu. Kontaktirao je sa svim vodećim državnicima svijeta.
Sprovod Otta von Habsburga bio je prvorazredan svjetski događaj. Na posmrtnoj misi u bečkoj katedrali sv. Stjepana bili su prisutni sadašnji i bivši vladari – kralj Karl XVI. Gustaf od Švedske, Mihael od Rumunjske, Simeon od Bugarske, knez Hans-Adam II. od Liechtensteina, veliki vojvoda Henri od Luksemburga, veliki meštar Malteškog reda i drugi. Misu je predvodio osobno bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn.
Zanimljivo je da je, u skladu s tradicijom dinastije Habsburg, Ottovo tijelo pokopano odvojeno od njegovog srca. Naime, srce je sahranjeno u znamenitom samostanu Pannonhalma u Mađarskoj, dok je ostatak tijela sahranjen u carskoj kripti (Kaisergruft) koja se nalazi ispod Kapucinske crkve u Beču. U toj su kripti u impozantnim sarkofazima sahranjena tijela čak 145 pripadnika carske dinastije, uključujući slavnu Mariju Tereziju.
Otto von Habsburg i Hrvati – ljubav koja je trajala 99 godina
Hrvatsku je doživljavao kao svoju domovinu, i uvijek se predstavljao i kao Hrvat. “Kada sam rođen, rođen sam i kao Hrvat. To nikako ne smijemo zaboraviti. Osim toga, poznajem mnogo Hrvata, i kada god sam mogao nešto učiniti za Hrvatsku, učinio sam to, jednako tijekom Drugog svjetskog rata kao i u vrijeme Domovinskog rata“, riječi su koje često govorio Otto von Habsburg.
„Hrvatska je potpuno drukčija od Balkana, ona pripada zapadnim zemljama. Kad odete u Dubrovnik, kao da ste u Veneciji. Pogledajte Varaždin – u njemu je vidljiva sva austrijska tradicija.
Hrvatska je oduvijek bila zapadna zemlja, ona je obranila Zapad od najezde Turaka. Bitka kod Siska bila je značajna za cijelo austrijsko carstvo, i obrana tog malog grada koji su obranili hrvatski vojnici, spasila je Zapad. Beč danas ne bi bio kakav je da nije bilo te bitke i velike hrabrosti koju su Hrvati iskazali u njoj. Ali to kao da se zaboravlja, takve se stvari više ne vrednuju na pravi način.”, govorio je carski prestolonasljednik.
Kada je svojevremeno bio upitan poznaje li jugoslavenskog (srbijanskog) prestolonasljednika Aleksandra Karađorđevića samo kratko odgovorio: “Ne.” Niti pitanje što misli o njemu nije ga navelo da progovori mnogo više. “Imam obiteljske razloge zbog kojih ne mogu gajiti ikakve dublje simpatije prema njemu. Mislim da možete shvatiti i zašto. Osim toga, način na koji su Srbi tretirali Makedonce, Albance, Hrvate, nisam to nikada odobravao i ne smatram to primjerenim.”
Što se pak dubljih razloga tiče, ubojstvo nadvojvode Franje Ferdinanda u Sarajevu 28. lipnja 1914., kada je u njega pucao pripadnik Mlade Bosne Gavrilo Princip, smatra se neposrednim povodom za Prvi svjetski rat, koji je označio kraj Habsburške monarhije, a ujedinjenjem južnoslavenskih naroda, sva vlast pripala je srpskoj kraljevskoj dinastiji Karađorđević, koja je izvukla ogromni kapital iz toga, a pritom i surađivala s četničkim pokretom tijekom Drugog svjetskog rata, koji je provela u izgnanstvu u Londonu.
A ono što mu se nije sviđalo u Hrvatskoj nadvojvoda Otto von Habsburg sveo je na jedan problem – loš politički marketing. “Možete biti skromni i radišni koliko god želite, ali ako svoje kvalitete ne predstavite na pravi način, nitko ih neće primijetiti”, njegova je i danas aktualna poruka hrvatskim političarima, pogotovo proeuropski orijentiranima sa hrvatske demokršćanske političke scene.
