Kraj 2024. godine obilježilo je nekoliko izvanrednih i neočekivanih događanja, naoko neovisnih jedni o drugom. Događanja koja se tiču pokušaja nasilnog rušenja legalne vlasti u trima državama, geostrateški i geopolitički izuzetno važnim u globalnoj ‘velikoj igri’. To su Gruzija, Sirija, Južna Koreja. Uz sav taj kaos, u EU imamo legalne i nenasilne značajne krize vlasti. Osobito nakon povijesnog i pravnog presedana poništavanja parlamentarnih izbora za predsjednika države u Rumunjskoj. Dodamo li tome da se raspada vlada u Njemačkoj i Francuskoj, dvjema najvažnijim članicama EU, dobivamo sliku prilično kaotične političke situacije.
Ubrzane političke nestabilnosti se događaju nakon američkih izbora gdje je Donald Trump pomeo demokratsku kandidatkinju Harris. Što je vrlo zanimljivo. Jer svijet još uvijek vodi stara politička struktura s Bidenom na čelu, koja vuče mnoge političke poteze koje se nisu usudili povlačiti dok su bili na vlasti (pomilovanje Bidenovog sina, zahtijevanje od strane države Ukrajine da snizi dobnu granicu za mobilizaciju na 18 godina, eskalacija rata u Ukrajini s novim oružjima i dr.).
Europa kipti od nezadovoljstva
Europa cijela kipti od nezadovoljstva. Ona počinju od istočnih granica EU gdje se nalaze bivše komunističke države kao Poljska, Mađarska, Slovačka i Rumunjska, često pod udarom Bruxellesa zbog političkih vlasti ili situacije u tim državama, koja često nije bila ili nije po volji vladarima iz Bruxellesa.
Nastavlja se preko južnih i zapadnih država EU koje su na strašnom udaru ilegalnih imigranata, poput Italije, Grčke, Hrvatske, Mađarske i drugih pogođenih stalnim ilegalnim priljevom većinom mladih muškaraca iz Azije i Afrike, često bez putovnica i identiteta, s jasnom pretpostavkom da među njima ima i pripadnika brojnih islamističkih skupina koji siju terorizam i ratove po svijetu.
Nezadovoljstvo i u Nizozemskoj
Nezadovoljstvo dolazi i do sjevernih granica EU, npr. u Nizozemskoj. Poljoprivrednici u Nizozemskoj već dugo vremena glasno i jasno izražavaju nezadovoljstvo zbog politike svoje Vlade, podložne naputcima i politici Bruxellesa, koja se provodi u vezi s poljoprivredom. Posebno u kontekstu smanjenja emisija stakleničkih plinova i zaštite okoliša. Oni smatraju da takva ‘zelena politika’ nizozemske vlade, pod utjecajem agende EU, uništava cijeli stvoreni visoko sofisticirani i kvalitetni poljoprivredni sustav koji je Nizozemska vrijedno razvijala desetljećima. Osim toga, Nizozemci planiraju uvesti oštre mjere u imigrantskoj politici. A pritisak za tako nešto postoji i u Irskoj.
Na drugoj strani imamo rat u Ukrajini, čiju eskalaciju otvoreno i bez rukavice podupiru Zapadne države na čelu sa SAD-om. Politički je nekorektno i za osudu što to čini predsjednik SAD-a na odlasku Joe Biden i njegova odlazeća administracija, kao i vječni američki saveznik Velika Britanija.
Došlo je do toga da ministar iz strane države (Blinken, SAD) zahtijeva od druge suverene države (Ukrajine) da smanji dobnu granicu za mobilizaciju s 25 na 18 godina, u cilju slanja što većeg broja vrlo mladih punoljetnika Ukrajinaca u ratnu klaonicu na jugu i istoku Ukrajine.
>Rutte i Blinken: Ukrajina treba još oružja, a potrebno je mobilizirati i 18-godišnjake
Sve ovo se događa vrlo intenzivno i ubrzano baš od vremena kada je za predsjednika SAD-a izabran Donald Trump, koji je najavio zaustavljanje velikog rata i krvoprolića u Ukrajini. Trump, za razliku od Bidena i Demokrata, ne želi da mladići od 18 godina odlaze u rovove Luhanska i Donjecka. Trump želi prestanak rata u Ukrajini, zaustavljanje velikih razaranja i političke pregovore.
Trump je najavio i druge strateške poteze u politici, ekonomiji, obrazovanju i kulturi SAD-a, koja je pod velikim utjecajem neomarksističke ideologije i ‘woke’ antihumanističkih ideologija. I to s ciljem okretanja Amerikanaca prema tradicionalnim i pozitivnim vrijednostima Zapada i Amerike, koja su pod utjecajem neomarksističke i woke ideologije bila istisnuta i središta društvenog života. A to je prije svega obitelj kao nukleus svake društvene zdrave zajednice, pozitivno domoljublje i poštivanje slobode govora, privatnog vlasništva i privatnog poduzetništva pod jednakim uvjetima za sve građane.
>Scholz Kijevu obećao oružje, ali ne i pozivnicu u NATO
Gruzija, Južna Koreja i Sirija – početak najave kaosa?
Važno je napomenuti da su i Gruzija i Sirija i Južna Koreja izuzetno važne strateške točke na svjetskoj geopolitičkoj ‘velikoj igri’ i velikoj transformaciji svijeta koja je trenutno u tijeku.
Detaljniju analizu situacije u Gruziji napravili smo u članku ‘Narančasta revolucija’ – što se događa u Tbilisiju i ima li sličnosti s Majdanom?
Dodajmo da je strateški važan položaj Gruzije na Kavkazu sa velikom granicom prema Rusiji, na obalama Crnog mora, sa kontrolom prostora gdje se prelazi iz južnih ruskih stepa prema Iranu i državama Bliskog Istoka. Ne zaboravimo da je to prostor prema kojem je Njemačka jurišala u Drugom svjetskom ratu želeći doći do bogatih naftnih polja Perzije i Bliskog Istoka.
Planinski trokut Gruzija-Armenija-Azerbejdžan smješten između Kaspijskog jezera i Crnog mora, na novom Kineskom putu svile, izuzetno je važno političko i geostrateško područje srednje i zapadne Azije.
Što se tiče Koreje i pokušaj uvođenja izvanrednog stanja od strane predsjednika države, s jasnim elementima državnog udara, treba istaknuti da je taj pokušaj odjeknuo šokantno na Zapadu.
Južna Koreja – otvaranje novog kriznog žarišta?
Ljudi na Zapadu desetljećima percipiraju Južnu Koreju kao stup demokracije na Dalekom Istoku, nasuprot susjedne Sjeverne Koreje i Kine kao totalitarističkih država s jednopartijskom vlasti.
>Predsjednik Južne Koreje proglasio izvanredno stanje
Povijest Koreje, s militarističkim aspiracijama Japana, i snažnim utjecajima Kine i carske Rusije (kasnije SSSR-a) bila je obilježena borbom za nezavisnost ovog starog i kulturnog najnaprednijeg naroda Azije.
Marital law In South Korea Is Over But Watch this Video & Note All Of The phones Recording It .
The Advantage of the modern era is the power-that be knowing that 1 million Cameras are Documenting thier Every move.
It wasn’t always like thisDo you follow Taylor Lorenz or… pic.twitter.com/EwrUBWvjVM
— Real Life Footage (@RealLifeFootage) December 3, 2024
https://platform.twitter.com/widgets.js
Od sredine XIX. stoljeća Koreja, pod pritiskom Japana, SAD-a i europskih sila, izlazi iz razdoblja gospodarskog i trgovačkog izolacionizma. Tada su formirane dvije temeljne političke opcije. S jedne strane bili su konzervativni političari koji su podržavali izolaciju (sličnoj onoj japanskoj), dok su liberali bili otvoreni prema Japanu i drugim silama. Potkraj XIX. stoljeća u Koreji su se prelamali interesi Kine i Japana. Godine 1893. došlo je do kinesko-japanskog rata. Razlog? Upravo Koreja.
Kina je bila poražena i mirom u Shimonosekiju (17. travnja 1895.) prisiljena priznati korejsku nezavisnost, pod japanskim protektoratom.
Godine 1905. Koreja službeno je postala japanski protektorat, a 1910. anektirana je Japanu i postala dio japanskog carstva. Tada je došlo do intenzivne gospodarske eksploatacije Koreje od strane Japana, pa čak i etničkog nasilja nad Korejancima sličnog onom koje su npr. istarski Hrvati u to vrijeme proživljavali od fašističke Italije u cilju gušenja hrvatskog identiteta Istre.
U Drugom svjetskom ratu na konferenciji u Kairu (1943.) donesena je odluka prema kojoj je Koreja nakon II. svjetskoga rata trebala postati nezavisna država. Odmah nakon rata (kolovoz 1945.) došlo je do podjele interesnih sfera između SSSR-a i SAD-a u Koreji, pa do općeg bratoubilačkog rata Korejanaca koji je trajao 1950.-1953. sa ogromnim žrtvama u korejskom narodu. Tako su stvorene dvije korejske države: Sjeverna Koreja pod utjecajnom sferom Kine i SSSR-a, i Južna Koreja pod utjecajnom sferom SAD-a. Linija razgraničenja išla je po 38. paraleli.
Bap po toj podjeli i stvaranja dvije korejske države, od kojih je Sjeverna Koreja višedesetljetna komunistička diktatura, se referencirao južnokorejski predsjednik Yoon kada se obraćao naciji prilikom šokantnog uvođenja izvanrednog stanja.
Južna Koreja: Izvanrednim stanjem štite ustavni poredak
“Izvanredno stanje ima za cilj iskorijeniti prosjevernokorejske snage i zaštititi ustavni poredak slobode”, rekao je Yoon u televizijskom obraćanju.
Ne možemo se oteti dojmu da se radi o otvaranju još jednog kriznog žarišta na svijetu i to na njegovom strateški najvažnijem dijelu – Pacifiku. Mjestu gdje se povijesno sreću interesi Japana, SAD, Rusije, a danas i Kine. Napominjemo to iz razloga što je Kina i ranije bila uključena u geopolitičke igre u svojoj pacifičkoj zoni, ali nikada s takvom političkom, ekonomskom i vojnom snagom kao danas. Dapače, u II. svjetskom ratu Kina je bila žrtva okrutnog japanskog militarizma, koji možda surovošću nadilazi komunistički i nacistički militarizam iz tog vremena prve polovice 20. stoljeća.
Kina, SAD i Rusija na Pacifiku
Danas je Kina jedan od tri stožerna stupa transformacije multipolarnog svijeta: Kina, SAD i Rusija. Korejska događanja, uz činjenicu da je korejski narod podijeljen u dvije države, zasigurno nisu slučajna i imaju mogući odjek na puno širu pacifičku zonu od same Južne Koreje – Korejski poluotok je izuzetno strateški važno područje na Pacifiku s obzirom na svoj istureni položaj prema Japanu i Kini, gdje se danas prelamaju mnogi politički i ekonomski interesi velikih sila na Indo-Pacifiku, a koji možemo smatrati neuralgičnom potencijalnom točkom najvećih sukoba.
Podsjetimo se da je uvod u Prvi svjetski rat bio rat između Japana i Rusije 1905., koji se vodio za prevlast nad lukom Port Artur u Korejskom zaljevu, tj. za prevlast nad Korejom i Mandžurijom. Slično se ponovilo od strane Japana uoči Drugog svjetskog rata, a 1945. godina i kraj rata označila je žurnost pobjednika u zauzimanju pozicija na Pacifiku, poglavito od strane SAD-a i SSSR-a. Što je završilo podjelom Koreje na dvije države, potpuno isto se dogodilo i Njemačkoj. Pa čak možda i bilo uzrokom bacanjem atomskih bombi na Nagasaki i Hirošimu s ciljem brze predaje Japana Saveznicima, u strahu od mogućeg uključivanja SSSR-a u napad na Japan. Podjsetimo se, Crvena Armija bila je prisutna na Pacifiku s potencijalom iskrcavanja u Japan. Samo dva dana nakon bacanja atomske bombe na Hirošimu, SSSR objavljuje rat Japanu, a dan kasnije SAD ponovno bacaju atomsku bombu na japanski grad Nagasaki. Nakon toga Crvena Armija zauzima veliki dio Koreje, ulazi na Sahalin i Kurilske otoke sjeverno od Japana. Japanci ubrzano potpisuju predaju Saveznicima u strahu od najezde sovjetske vojske, a Crvena Armija zauzima Mandžuriju koja je bila okupirana od Japana, te je predaje pod suverenitet Kine ugovorom potpisanim u Moskvi.
Sirija je jedna od najvažnijih država Bliskog Istoka, s obrzirom na svoju strateški i politički položaj. Za prevlast i utjecaj u Siriji bore se najveće svjetske sile, s jedne strane Izrael uz potproru SAD-a, s druge strane ‘neutralna’ Erdoganova Turska, a s treće strane šijitski Iran uz podršku Rusije.
Šokantno osvajanje Alepa od strane bivšeg ogranka Al-Qaide
Sirijski pobunjenici su prošli tjedan, vrlo iznenadno i šokanto za cijeli svijet, zauzeli Alep u napadu na ovaj višemilijunski grad na zapadu Sirije. Opću ofenzivu pokrenula je militaristička paravojska Hayat Tahrir al-Sham (HTS). Taj šokanatan događaj nije bio kraj događanjau Siriji, već je HTS krenuo prema jugu osvajajući velike gradove jedan za drugim, da bi na kraju ušli u glavni grad Damask.
Razvoj događaja koji nitko nije očekivao prije dva tjedna, može se reći da je to šokantan niz događanja koji će bitno utjecati na političku i vojnu situaciju na Bliskom Istoku
Zapadni mediji izvještavaju o HTS-u da se radi o ‘pobunjeničkim skupinama koje bore protiv nedemokratskog i autoritarnog režima sirijskog predsjednika Asada’. U stvarnosti se radi o nekadašnjem džihadističkom ogranku zloglasnog radikalnog islamističkog pokreta Al-Qaida.
Organizacija HTS osnovana je 2012. pod imenom Al-Nusra, a već godinu dana kasnije zaklela se na vjernost Al-Qaidi. Al-Qaida je međunarodna teroristička islamska organizacija koja je poznata po svojim zločinačkim napadima širom svijeta. Osnovao ju je Osama bin Laden 1988. godine. Glavna svrha organizacije je islamski terorizam i džihadizam , tj. ‘sveti islamski rat’ protiv što većeg broja zemalja koje ovi vjerski fanatici smatraju neprijateljskim prema islamu. Postojao je opći konsenzus u političkim i medijskim krugovima takve paravojske nazivati pravim imeom – islamski teroristi, što i jesu. Ali u zadnje vrijeme se jezik za takve skupine u msm javnosti promijenio, ne samo za Siriju, pa ih se počinje nazivati i drugim imenima kao: pobunjenici, militaristi, vojne skupine i dr.
Kada je doživio poraz u sirijskom ratu HTS je, uz pomoć i zaštitu Turske, konsolidirao svoju moć u sirijskim provincijama uz tursku granicu, Idlib i Alepo, tako što je slomio svoje rivale, uključujući pripadnike Islamske države, te uspostavio takozvanu Vladu spasa Sirije koja treba upravljati osvojenim teritorijem. Konačni cilj HTS-a je rušenje predsjednika Asada i uspostavljanje nekog oblika islamske vladavine.
Konačni cilj HTS-a je rušenje predsjednika Asada i vlast u Siriji
Očigledno je da je oružana oproba Asadu iskoristila činjenicu da je Izrael nanio značajne štete iranskoj takozvanoj „osovini otpora“ u Siriji, posebno Hezbolahu. Vrlo oslabljeni Hezbolah, kao i Rusija ometena borbom u Ukrajini, otežalo je obranu Asadovog režima.
Hamas i Hezbolah su u stvarnosti proxyji Irana. Međutim, tu treba dodati i Hute, kao i dosadašnji režim u Siriji, koji je apsolutno pod rusko-iranskim utjecajem. Hamas i Hezbolah su u velikoj meri demontirani. Pretrpjeli su ozbiljne gubitke, a s tim gubicima smanjuje se i iranska moć, odnosno utjecaj koji se projektirao preko ovih terorističkih organizacija.
Izazivanje nestabilnosti i promjena vlasti u Siriji biti će će jedan od udara na sam Iran, koji ostaje bez jakog saveznika i tampon zone prema Izraelu.
Jasno je da je Rusija u potpunosti angažirana u svojoj borbi u Ukrajini, ali ima svoje snage u Siriji, uključujući ratne avione i jurišne helikoptere, vojnu policiju i vojnike, koji su raspoređeni u dvadeset baza. Veliki dio ruske vojne podrške Asadu dolazio je u vidu bombardiranja pobunjeničkih frakcija i islamista iz zraka, dok je Hezbolah, podržavao režim na terenu.
SAD i Rusija izmjenjuju optužbe za terorizam u Siriji
Posljedice rasplamsavanja sukoba u Siriji našle su se i pred vijećem UN-a. Na nedavnom sastanku Vijeća sigurnosti UN-a, održanom zbog iznenadne eskalacije sukoba u Siriji, Rusija i Sjedinjene Države razmijenile su oštre optužbe, optužujući jedna drugu za podršku terorizmu. Povod sukobu bio je upravo napad HTS-a na grad Alepo prošlog tjedna.
Zamjenik američkog veleposlanika u UN-u Robert Wood osudio je rusku i sirijsku vojnu intervenciju, optužujući ih za napade na civile i civilnu infrastrukturu. “To što je HTS na popisu terorističkih organizacija SAD-a i UN-a ne opravdava zlodjela Asadovog režima i njegovih ruskih saveznika,” izjavio je Wood, pozvavši na hitnu zaštitu civila pogođenih zonama sukoba.
Ruski veleposlanik u UN-u Vasilij Nebenzia uzvratio je tvrdnjom da SAD podržava terorističke napade na sirijske gradove. “Washington nema hrabrosti osuditi očiti teroristički napad na miroljubive civile. Sumnjam da će se Sjedinjene Države ikada iskreno boriti protiv međunarodnog terorizma,” izjavio je Nebenzia, istaknuvši zadovoljstvo što su Rusija i SAD trenutno na “suprotnim stranama barikada.”
Turska ‘neutralnost’ je laž?
”Razvoj događaja u Siriji ukazuje na potrebu da se sirijska Vlada mora pomiriti sa svojim narodom i oporbom”, a Turska je spremna doprinijeti takvom dijalogu, izjavio je turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan.
Njegovi komentari nakon sastanka s iranskim ministrom vanjskih poslova Abbasom Araqchijem dolaze nakon brze ofenzive u kojoj su militanti HTS-a došli do Alepa, gotovo desetljeće nakon što su bili istjerani iz ovog sjevernog sirijskog grada. “Bilo bi pogrešno objašnjavati događaje u Siriji bilo kakvom stranom intervencijom”, rekao je Fidan na konferenciji za novinare. “Najnovija zbivanja još jednom pokazuju da Damask mora postići pomirenje sa svojim narodom i legitimnom opozicijom”, rekao je.
Nakon nove ofenzive HTS-a prema jugu i osvajanja Damaska, sve jasnija postaje nova (stara) politika Turske u ovom sirijskom sukobu. Ta politika se zove neosmanizam. Neoosmanizam je nacionalistička, islamistička i panturkistička ideologija i političko-strategijski program koji zagovara obnovu i jačanje utjecaja današnje Republike Turske na svim onim područjima koja je krvavom ekspanzionističkom politikom osvojilo Osmansko Carstvo od 1300 godine pa sve do pada carstva 1922. godine. A Sirija tu spada u područje zone A, prema klasifikaciji utjecajnih sfera neosmanizma na A, B i C zone. Napomenimo da je susjedna Bosna i Hercegovina dio politike neoosmanizma s utjecajnom zonom C, što bi hrvatske političke i sigurnonosne službe trebalo zanimati.
Egzodus Kurda
Istovremeno, na djelu je veliki egzodus Kurda iz sjevera Alepa i Afrina nakon ulaska HTS-a u te gradove, kao i otvorena želja Turske da se obračuna sa Kurdima iz Sirije.
SAD i UN pozivaju na prestanak napada na Kurde, dok Rusija u vojnom napredovanju HTS-a vidi otvorenu Erdoganavu politiku za rušenje legalne vlasti Sirije. Ali Moskva očito ne želi u ovom ruskom vrlo osjetljivom trenutku otvarati ni diplomatski, a kamoli kakav drugi prijepor prema Turskoj, važnoj članici NATO saveza.
No, broj izbjeglica u izbjegličkim kampovima raste, a zna se da je velika želja Turske da se što veći broj Kurda iseli iz Turske i cijele regije Kurdistana. A to će poglavito biti u Europu. Turska očito želi riješiti “neke svoje probleme” prije dolaska Trumpa na vlast, a čini se i da u praksi slijedi izraelski pristup rješavanju problema kurdskog pitanja.
Pitanje je što EU radi u ovoj situaciji i može li se nositi s mogućim novim milijunskim egzodusom, kurdskih, sirijskih i drugih izbjeglica kao posljedica eskalacije rata u Siriji.
EU se pokazala do sada kao nefunkcionalna i nemoćna odgovoriti ovim izazovima koje ovakve krize i ratovi u susjedstvu izazivaju u njezinom dvorištu. Politički i vojno, što se tiče Sirije (i Ukrajine), države Europske Unije ili bilo koju državu Europe nitko ništa ne pita, kredibilitet i snaga EU je odavno takva da nema participacije i aktivnog udjela u novoj transformaciji svijeta.
Izrael i rat u Siriji
Za Izrael su ovo izvanredne vijesti i ako su mogli na bilo koji način pomoći da se ovo dogodi onda sigurno i jesu. Zapravo njihovi brojni zračni napadi na prostoru Sirije svakako su pridonijeli i slabljenju sirijskih pro-sirijskih snaga, ali i prebacivanju vojske južnije, naročito za vrijeme eskalacije sukoba u Libanonu.
Jedan od najvećih geopolitičkih ciljeva Izraela je “izbaciti” Siriju iz tzv. Osovine otpora na čijem čelu se nalazi Iran. Zvuči li sve ovo već pomalo poznato? Na sličan način je Izrael neumorno radio na eliminaciji palestinskih sekularnih frakcija, PLO-a, čineći sve kako bi iste dodatno istisnuli islamistički militanti.
Od tih izraelskih operacija, koje su bile uspješne, u konačnici je zapravo nastao Hamas kao željeni i ubrzo neželjeni nusproizvod. Hamas danas predstavlja jednu od najopasnijih i najokrutnijih islamističkih organizacija koji su prijetnja Izraelu, ali i cijeloj regiji.
”U politici se ništa ne događa slučajno”
Očito je da je vrijeme nakon pobjede Donalda Trumpa na izborima postalo ubrzano. Neočekivana događanja nižu se dan sa danom, tako da ljudi ne znaju koja će ih šokantna vijest dočekati sutra sutra. Međutim, u politici nije ništa slučajno. ”U politici se ništa ne događa slučajno. Što god da se dogodi, možete se kladiti da je tako planirano”
Ove riječi navodno je izgovorio Franklin D. Roosevelt, poznati predsednik SAD-a u tri mandata (od velike ekonomske krize 1933. do pred sam kraj Drugog svetskog rata).
Navedena tvrdnja svakako je bila poznata „velikoj trojici”, jer je Roosevelt, zajedno sa Staljinom i Churchilom, (polu)tajno kreirao arhitekturu poratnog svjetskog poretka, na sastancima u Teheranu 1943. i na Jalti 1944. godine. Kao što je poznato, taj svjetski poredak je otišao u povijest s padom Berlinskog zida 1989. godine, raspadom SSSR-a i Varšavskog pakta (zbog kojeg je inicijalno i nastao NATO pakt). Svijet je otišao u unipolarni period globalne vladavine SAD-a, s nadom u ”američko 21. stoljeće”.
Danas je u tijeku promjena ovih promjena nastalih raspadom SSSR-a, a svijet se nezaustavljivo kreće u smjeru multipolarnosti.
A kako će sve završiti – to ne znamo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
