Bivši njemački kancelar Schröder: ‘Nadam se da će Trump pobijediti’

“Nadam se da će Trump pobijediti”, poručio je Gerhard Schröder, bivši njemački kancelar. Istaknuo je da želi mir u Europi, a hvali i Orbánovu mirovnu misiju.

Gerhard Schröder (Socijaldemokrati) gotovo je kultna figura u Njemačkoj. Iako je bivši kancelar, i dalje je iznimno popularan. To možda objašnjava zašto je toliko iznenađujuće da se čini kako podržava Donalda Trumpa na predstojećim izborima u zemlji gdje je Trump široko omražen.

Veliki razlog njegove podrške Trumpovoj pobjedi ima veze s trenutnim ratom u Ukrajini, prema intervjuu koji je dao švicarskom tjedniku Die Weltwoche, piše Remix News.

“S obzirom na našu povijest, postavimo pitanje: Kako masovni sukobi mogu dovesti do još većih sukoba? Može li svijet eksplodirati kad se velike sile sukobe? Moramo uložiti svaki napor kako bismo suzbili takve sukobe u ranoj fazi. Zvuči pomalo čudno sada reći da se nadam Trumpovoj pobjedi. Ali, u redu, možda je to rješenje,” rekao je Schröder. Međutim, kritizirao je Trumpa zbog kandidature u tako poodmakloj dobi.

Nuklearna eskalacija veća prijetnja nego što se misli

Poput Trumpa, Viktor Orbán je konzervativac i populistički heroj za mnoge. Ali u Njemačkoj, mnogi od onih koji glasaju za Schrödera preziru mađarskog lidera. Schröder, međutim, ne dijeli u potpunosti taj stav.

Naime, za Weltwoche je rekao da, iako nije “nužno Orbánov pristaša”, Orbánovu mirovnu misiju smatra vrlo korisnom i razumnom. Istaknuo je da je nuklearna eskalacija veća prijetnja nego što to javnost trenutno percipira.

Bivši njemački čelnik u intervjuu je govorio o nekim od najvećih problema Njemačke i svijeta. Potvrdio je da podržava mirovne pregovore u Ukrajini.

Ne slijedi uvijek službeni stav

Schröder je poznat po tome što ne slijedi uvijek službeni stav o kontroverznim pitanjima. Uključuje to i njegovu odluku da Njemačku drži izvan rata u Iraku. Zbog te je odluke u početku bio pod pritiskom, ali ona se retrospektivno pokazala ispravnom.

Nakon što je “čudom” zamijenio Helmuta Kohla nakon 16 godina, Schröder je bio netko tko se mogao suprotstaviti čak i vodstvu vlastite stranke ako se nije slagao s njihovim odlukama.

Primjer su optužbe za “antiamerikanizam” i “prorusku orijentaciju” koje su mu nekada bile upućene, kada je nakon terorističkih napada 2001. godine rekao “ne” ratu protiv Saddama Husseina.

“Imali smo savez s SAD-om, ali također je bilo i neslaganja u vezi s nekim pitanjima”, kazao je Schröder.

>Njemačka obavještajna agencija proglasila Remix News rusofilnim portalom

Rusija je pogriješila, ali mir se mora tražiti

Prema njegovom mišljenju, Vladimir Putin je također uvelike pridonio činjenici da je došlo do trenutka kada su, zajedno s francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom, odlučili ne slijediti Amerikance.

“Putin je tada bio vrlo važan. Smatrao je da je napad na Irak pogrešan i uvjerio Chiraca u to. To mi je također puno olakšalo posao. Shvatili smo da ništa dobro ne može proizaći iz takvog rata. Saddam Hussein bio je zli diktator. Ali, nije imao nikakve veze s terorističkim napadima 11. rujna. U to je vrijeme, nakon te odluke, također postalo jasno koliko je važna dobra suradnja između Francuske i Njemačke. Ako francusko-njemački motor stane, onda ni Europi ne ide dobro. Osim toga, nije bilo sumnje tko ima vodeću ulogu. Jacques Chirac bio je velika osobnost koja je već tada znala da je Njemačka najvažnija sila.”

U tom smislu, u vezi s rusko-ukrajinskim ratom, Schröder je naglasio da, unatoč njegovom dobrom odnosu s Rusijom i Putinom u to vrijeme, on uopće nije među onima koji vjeruju da se “rat koji je Rusija pokrenula protiv Ukrajine može nekako opravdati.”

“Znam za sukobe koji su postojali prije rata, u kojima mnogi ljudi nisu nevini. I znam da su mogle postojati i druge mogućnosti. Ali to ne može biti izgovor za ruski rat protiv Ukrajine. To uvijek mora biti jasno. Istodobno, moramo razmisliti o isporukama oružja i vojnoj pomoći Ukrajini. Jesu li to stvarno opcije za nas?”

Schröder: ‘Gubitnik rata – cijela Europa’

Schröder kaže da bi Ukrajinu trebalo podržati u obrani njenog teritorija. Ne bi, dodaje, trebala ovisiti isključivo o Amerikancima ili Kinezima da postignu primirje.

“Nitko u Rusiji ne vjeruje da bi kapitulacija zemlje bila moguća, ili da bi to UN mogao provesti”, kaže Schröder. Dodaje da “moramo iskoristiti svaku priliku da pozovemo na završetak ovog rata. Pogotovo jer je glavni gubitnik rata Ukrajina, a u širem smislu, cijela Europa”.

Schröder vjeruje da je najbolji način za završetak sukoba putem dijaloga između Amerike i Rusije, odnosno da Njemačka i Francuska trebaju kao prioritet raspravljati o ovom pitanju s njima kako bi mogli uvjeriti novog američkog predsjednika u potrebu za time. Takva inicijativa vjerojatno neće doći iz Kine, kaže on.

Migracijska politika Angele Merkel

Bivši kancelar otvoreno je govorio o nepraktičnosti “politike dobrodošlice” Angele Merkel kada je riječ o migracijama.

“Oni čiji su život ili tjelesni integritet ugroženi, mogu dobiti azil. Ali drugi, iz ekonomskih razloga ili kriminalci, takve skupine preuzimaju kontrolu nad situacijom bez da država pokazuje sposobnost reagiranja,” rekao je Schröder.

“Godine 2015. Angela Merkel je vrlo pravedno rekla da svi trebaju doći. (…) To je možda ispravno u Bibliji. Ali, u svakodnevnom životu to je nepraktično. Morate biti u mogućnosti dokazati je li netko stvarno imao pravo na azil ili ne. Zatim morate razgovarati o materijalnim uvjetima i usporediti ih s prihodom koji osoba može dobiti jednostavnim radom. Ako to nije uravnoteženo, a postoje strane koje znaju kako iskoristiti vakuum, krajnji rezultat će biti loš. Volja većine, a i ja sam jedan od njih, koji apsolutno žele zadržati pravo na azil je ugrožena. To je slučaj danas”, kazao je.

Rješavanje pitanja AfD-a

Što se tiče savjeta koji bi dao svojim stranačkim kolegama u vezi s AfD-om, Schröder je odgovorio da može razumjeti one koji ne žele formirati koaliciju, ali pravila demokracije uvijek se moraju poštovati. Napomenuo je da ne misli da je Sahra Wagenknecht komunistkinja i da Olaf Scholz treba jednostavno nastaviti otvoreno govoriti o ekonomiji.

“Ali, prije svega, politika mora prenijeti da samo društvo u kojem svi koji mogu, osim onih koji su previše bolesni, mladi ili stari, mogu brinuti o sebi i svojoj obitelji, može dobro funkcionirati. A samo ako oni koji ne rade ne dobiju pomoć, država blagostanja mora intervenirati. Ova ravnoteža ne smije se narušiti, inače će se mnogi ljudi zapitati: Zašto bismo išli raditi, ako oni koji žive od socijalne pomoći nisu mnogo lošije?”

Član ‘generacije bez oca’

Na pitanje što ga je najviše oblikovalo nakon Drugog svjetskog rata, kao člana “generacije bez oca” i života u ekstremnom siromaštvu, spomenuo je svoju srdačnu majku, “koja nikada nije izgubila nadu” i učinila sve kako bi osigurala da njezina djeca imaju bolji život.

Također se prisjetio tipične priče prema kojoj je njegova majka, koja je umrla u gotovo stotoj godini života, i dalje čistila, čak i za vrijeme njegovog mandata kao premijera. Ne zato što je morala zarađivati za život, već zato što je “trebala raditi”.

Kao svoje uzore u ovom području, naveo je Willyja Brandta i Helmuta Schmidta, rekavši da su “bili socijaldemokrati za koje se isplatilo boriti se da bi netko postao poput njih.”