Neočekivana pobjeda oporbe na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori već danima privlači pozornost medija u čitavoj regiji. Događaji u najmanjoj državi na Balkanu kao da su nas sve na tren vratili trideset godina unazad, u vrijeme velikih narativa o nacionalizmu, komunizmu i demokraciji. Dok jedni govore o “pobjedi prosrpskih snaga” i skretanju Crne Gore s “europskog puta”, drugi ističu kako je ovo “povijesna pobjeda” kojom je s vlasti maknut “europski Lukašenko”. Postoje tu i oni treći, koji će nam skrenuti pozornost kako tu stvar nikako nije crno-bijela, već puno kompleksnija, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju djelomice prenosimo.
Oni će nam, tako, kao naročito zanimljiv detalj isticati svojevrsni paradoks kako se na čelu nacionalističke, “prosrpske” koalicije, našao jedan etnički Albanac, koji drži kontrolni paket akcija, bez kojih nije moguće formirati vlast.
Riječ je o Dritanu Abazoviću, mladom i obrazovanom političaru građanskog opredjeljenja i prozapadne orijentacije, koji je odmah postao nova politička zvijezda. Ali, kojem god od ovih ideoloških narativa dali za pravo, u biti se radi samo o magli koja nam zaprečuje pogled na ono bitno kod događanja u Crnoj Gori, a to je tehnologija osvajanja i preuzimanja vlasti.
(…)
Stara mudrost kaže kako se prijatelji uvijek drže blizu, a neprijatelji još bliže. Zar ne bi Abazoviću bilo puno mudrije da je svoja četiri glasa iskoristio kako bi išao s onima koji imaju stvarnu vlast i koji mogu provesti dogovoreno? Kao što je “kupus-koaliciji” postavio uvjete oko NATO-a i Kosova, isto je tako mogao postaviti uvjete i DPS-u.
Bio bi to strukturni udar na Đukanovićevu vlast jer ovaj ne bi imao izbora i morao bi prihvatiti Abazovićevu “nepristojnu ponudu”, a ne bi mogao opstruirati takvu vlast. DPS bi morao provesti sve uvjete koji bi se pred njih postavili, jer bi alternativa bila dolazak oporbe na vlast.
Uz to, mnogi bi potencijalni prebjezi pred optužbama za korupciju sklonište potražili u Abazovićevu poštenju i tako jačali njegov utjecaj, a marginalizirali Đukanovićev. Ovako, svojom političkom kratkovidnošću Abazović omogućuje Milu Đukanoviću da vrlo brzo povrati sve poluge vlasti pod sloganom – prije je bilo bolje!, zaključuje Borislav Ristić u kolumni za Večernji list.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
