Geopolitička analiza: Bliži li se kraj Vučićeve strategije ‘namjerne dvosmislenosti’ ili je riječ o ‘fake news’?

Bliži li se kraj Vučićeve strategije ‘namjerne dvosmislenosti’ ili je samo riječ o ‘fake news’ i o ‘fake picture’?

Vučićeva BIA nadzire i ulicu; prije je na grafitu pisalo brat a sada piše rat; je li to najava odustanka od savezništva s Putinom (s kojim se Vučić sastao 19 puta) ili se samo čekaju rezultati agresije na Ukrajinu, tj. dolazak RF do Rumunjske?, piše Tonči Mirić u novoj geopolitičkoj analizi za Narod.hr.

Rat u Ukrajini uglavnom se promatra kao apokaliptični sukob između Zapada i Istoka. S jedne strane, Zapad baštini institucije poput konkurencije, sveučilišta, znanosti, medicine, demokracije, vladavine prava, protestantske radne etike i potrošačkog društva – što je nesporno civilizacijski vrh ovoga doba.

S druge strane, imamo rusku velikodržavnu (fašistoidnu) ideju koja doseže čak do Balkana, do Bugarske (koju se često smatra „trojanskim konjem“ Moskve u EU-u i NATO-u) i do Srbije (koja je ruski „trojanski konj“ na Zapadnom Balkanu). U tom smo kontekstu mišljenja da je priklanjanje spomenutih naroda velikoruskoj ideji pitanje slobodnog izbora, no s time da ćemo mi taj odnos – spram RF, ipak pokušati proanalizirati kroz velikosrpski projekt jer on nosi sigurnosne rizike i po Srbe i po njihove susjede!

Vidi: > Geopolitička analiza: Lik “cara” Putina – još jedan pogled na velikoruse i velikosrbe

Velika Rusija; Foto: commons.wikimedia.org

U ovom je kontekstu zanimljivo istaći i jednu rusku izreku koja tvrdi kako: “Pile nije ptica, a Bugarska i Srbija nisu inozemstvo”, pa ako se tome doda i okolnost da Putinov dvorski filozof Aleksandar Dugin, naučava, kako je: „naša istina ono što mi smatramo da je istina – i sve što trebamo učiniti je – da ostatak svijeta uvjerimo kako je to istina“, onda je možda vrijeme da i Bugarska i Srbija „pobjegnu od Rusije – glavom bez obzira“. Štoviše, u slučaju Srbije, i bez obzira „u kojim će granicama pobjeći – u granicama Velike Srbije, Male-velike Srbije ili Republike Srbije“!?

S obzirom na navedeno, moguće je da je Vučićeva politička Srbija zrela za tu odluku ali otvoreno je pitanje – jesu li za to zreli i (veliko)Srbi, na kojima zadnjih dana „rade“ njegovi tabloidi i grafiteri (koji su odraz srbijanske službene politike), dajući im „smjernice“ za pravac ka mogućoj novoj politici prema Zapadu!

Naime, imajući u vidu „prorusko“ javno mnijenje, koje je do sada Vučić „brižno njegovao“, a znajući da se sastavlja nova vlada, logično je da će srbijanski predsjednik nastaviti s odugovlačenjem trenutka, kada će „s novom politikom “, izaći pred javnost.

Dakle, ako bi se to zaista i dogodilo, srbijanskoj bi javnosti ostalo samo sjećanje na razdoblja i okolnosti da se neposredno pred svako formiranje Vlade u Beogradu, odlazilo u Moskvu po mišljenje ili na diktat…

„Insajderski“ pogled Sonje Biserko

Prema uvaženoj beogradskoj analitičarski Sonji Biserko, međunarodne okolnosti su se znatno promijenile s ratom u Ukrajini, pri čemu Srbija – većinski podržava Rusiju. Ta srpska većina smatra da će RF doći do ušća Dunava (Novorusija), tj. do granice s Rumunjskom, a nakon čega bi se za Srbiju stvorile nove prilike, tj. došlo bi do preokreta koji bi išao „pod ruku“ s njenim velikosrpskim aspiracijama.

Ukrajina i Novorusija: mogući konačni ruski cilj rata u Ukrajini!?

S druge strane postoje i oni koji misle da Srbija treba uvesti sankcije RF i u tom je smislu “sve veći pritisak Zapada da se Srbija već jednom odredi gdje pripada. Da zauzme stranu vanjske politike EU… jer ako Srbija odabere krivu stranu,… ona srlja u izolaciju”!

Glede „srpskog svijeta“, u tom rusko-ukrajinskom kontekstu, Biserko je izjavila da “on sam po sebi za ZB nije opasan, no postaje opasan u kombinaciji s ‘ruskim svijetom’“. Po Biserko, Srbija sama – ne može ništa. „Može se aktivirati tek preko RF, a ona nije za podcijeniti…jer može izazivati kaotične situacije i potencijal za to postoji… A na Vučiću je što će odabrati… Ako odabere Zapad, Vučića čeka i posao derusifikacije, ali ima medije pod sobom (mi bi rekli možda i ulicu), i s njima neće biti problem objasniti sve prednosti odabira Zapada…”, zaključila je Sonja Biserko.

Greške u manipulaciji bosanskih Srba, prepričano prema zapažanju / ideji Borisa Dežulovića

Neovisno o uvodno spomenutom Vučićevom nadzoru „ulice“ i optimizmu Sonje Biserko glede derusifikacije Srbije, ponekad se i „režirani skupovi“ mogu otrgnuti, pa u tom smislu ističemo sljedeću poučnu i tragikomičnu „priču“.

Dakle, na nečemu nazvanom “Narodni skup Sloboda” – u Banja Luci, se pod srpskim zastavama okupilo nekoliko tisuća sudionika iz svih krajeva i početaka Republike Srpske, a među govornicima se na Trgu Krajine pojavio i profesor prava Radomir Lukić, odani „pretorijanac“ Radovana Karadžića.

“Ovaj skup nije organiziran da vam se kaže što trebate raditi, nego da nam vi kažete što mi trebamo raditi za vas. To trebaju čuti zapadne vlade! Zbog toga ću vam postaviti nekoliko pitanja, a od snage vašeg odgovora zavisit će da li će to čuti – oni koji to trebaju i čuti. Zato ću vas pitati…”, najavio je Lukić uz glasno odobravanje mase, pa je dramatično pogledom zaokružio prepun trg i upitao: “Jeste li vi genocidan narod?”

Na to mu je nekoliko tisuća Srba uglas i složno (i samouvjereno) odgovorilo: “Jesmo!”

…potom je Lukić (s nelagodom) odmah skočio na sljedeće pitanje: “Je li Republika Srpska genocidna tvorevina?”

Na što je nekoliko tisuća Srba, razumije se, odgovorilo: “Je!”

„… Lijep se kaos, ukratko, zametnuo na trgu, pa je profesor, očajnički domišljajući pitanje na koje bi naučen potvrdni odgovor “je!” konačno bio točan, zaurlao: ‘Je li Republika Srpska rezultat borbe Srba za slobodu?'”

Na što su, jasno – „nepogrešivo prepoznavši profesorovo trik pitanje“ – svi Srbi uglas odgovorili: “Nije!”

Sad već – psihički poljuljan, profesor Lukić je u magnovenju izvukao posljednje pitanje – “Jeste li spremni da predate Republiku Srpsku bilo kome?” – a nekoliko je tisuća Srba, shvativši da su se maločas epski „zaje..li“, ovaj put spremno i jednoglasno odgovorilo: “Jesmo!”

Dakle, gdje je profesor pogriješio – pita se Dežulović i odgovara, evo gdje: puku se nikada ne postavlja pitanje na koje se kao točan očekuje negativan odgovor. Jer što? Na vlastitim skupovima veseo se narod okuplja da čuje samo ono što želi čuti, i s vremena na vrijeme poviče “tako je!”.

E sada, pitanje je bi li (veliko)Srbi „ispravno shvatili“ mogući politički zaokret od RF prema Zapadu, a što je teže pitanje od pitanja koja je Lukić postavio u Banja Luci ili bi se „sve pretvorilo u opći kaos“, tim više što se i Ruse oko toga „nešto pita“.

U tom se smislu možemo sjetiti i dva pokušaja izvođenja državnih udara u CG i Sj. Makedoniji, te slanje „drona upozorenja“ na, Beogradu nedaleki, Zagreb…!?

Vučić u kontekstu velikosrpskog projekta, uvodi „novog igrača u igri sa Zapadom“, a na klupu povlači Vulina i Dačića“?

Zastupnik vladajuće srbijanske stranke (Vučićevog SNS-a) Dragan Šormaz je nedavno izjavio kako je „vrijeme da Srbija dobije proeuropsku vladu“. Navedeni se neočekivani stav može smatrati ilustracijom stanja duhova u SNS-u, i to mjesec dana nakon izbora. Napominjemo da Vučić ovog „igrača s klupe“ priprema već dugo. Naime, on je još 14. 7. 2021. dao nastupni intervju američkom RSE-u pod naslovom „Dragan Šormaz – drugačiji glas u Vučićevoj stranci: Srbiji ne trebaju vježbe s Kinom i Rusijom!“

Dakle, ako se ikada i dogodi da se Srbija ozbiljno, dosljedno i trajno okani uloge ruskog „trojanskog konja“ na ZB i okrene se, bez rezervnih opcija, Europi, za to neće biti najzaslužniji nitko iz Amerike, nitko iz Europe i nitko iz Srbije, već – Vladimir Putin, sa svojim neuspješnim „blitz-kriegom“ na Ukrajinu.

Kupovina vremena do formiranja Vlade

Aleksandar Vučić ovih dana, po običaju i u skladu sa svojom političkom vještinom pokušava „kupiti što više dodatnog vremena za moguće prestrojavanje“. Naime, vjerojatno će razvući formiranje vlade na višemjesečno razdoblje (moguće čak do kolovoza), tijekom kojeg će se svi baviti nagađanjem hoće li vlada biti „proeuropska“, „proruska“, nešto između ili nešto četvrto. No, s time da izgleda kako „Srbiji nova vlada nije čak nije ni nužna – kako bi se povukli neki važni politički potezi, tj. i ova se ‘tehnička’ vlada može pridruži sankcijama RF – zbog agresije na Ukrajinu“!

Dakle, „dolazit će Vučiću narednih dana i tjedana brojni visoki i još viši emisari i povjerenici, bit će ljubaznih osmijeha i zavrtanja ruku, bit će ponuda koje se ne mogu odbiti i ponuda koje se, naprotiv, moraju odbiti, i trajat će to tako sve dok više ne bude manevarskog prostora za vječito perpetuiranje politike…“

Sve u svemu, ispada da je jedino važno pitanje, koje su iznjedrili travanjski izbori u Srbiji i ruska agresija u Ukrajini sljedeće – dolazi li vrijeme da SNS-ovci formiraju „proeuropsku vladu“!?

MOGUĆI ZAKLJUČAK

Hipotetički gledano, Vučić zaista treba imati „i vještine i hrabrosti“ za raskid s Putinom. Naime, u tom bi se slučaju trebao pripremiti i za „eskivažu“ mogućeg proruskog državnog udara u Srbiji (a što mu je poznato – vezano uz svojedobne neuspjele pučeve na ZB), pa i riskirati nešto hladnije radijatore na zimu…

Ipak, neovisno o navedenom u tom bi zaokretu, čini se, bio ključan karakter srbijanskog vođe ali i Putinovi „osigurači nad njime“. Dakle tek ćemo vidjeti hoće li biti išta od tog mogućeg skretanja srbijanskog broda prema Zapadu…

U tom se složenom sklopu može sagledavati i posjet Aleksandra Vučića Berlinu. Naime, radi se o posjeti kosovskog premijera Albina Kurtija i Vučića njemačkom kancelaru Olafu Scholzu a s kojim će razgovarati, uglavnom, na temu Kosova.

Dakle, sukladno Vučićevoj dosadašnjoj strategiji „namjerne dvosmislenosti“ ne možemo „ne izmaštati“ ni mogućnost da će Vučić posjet Berlinu iskoristi i da „pronađe odgovarajući diplomatski kanal“ kako bi njemačkom predsjedniku Frank – Walter Steinmeieru (svojedobnom ministru vanjskih poslova Angele Merkel ), prenio „hipotetičke“ Putinove strateške poruke. (Naime, Steinmeiera je Zelenski nedavno, vjerojatno na američku sugestiju, odbio primiti u Kijevu – „zbog bliskosti s Rusijom“!)

Vidi: > Geopolitička analiza: Vučić – lovac ili lovina?

*

S obzirom na spomenuto, može se rezimirati da će moguće velikosrpsko okretanje ka Zapadu ovisiti o dubini prodora Putinove armije u Ukrajinu.

U međuvremenu će Vučić nastaviti „trgovati s tuđim teritorijama“ sa Zapadom (i Erdoganom) i to sve do trenutka dok Zapad konačno „ne odluči prekinuti taj dugogodišnji ritual“.

Naime, do tada će Srbija držati u talačkoj krizi, više ili manje, sve svoje susjede – gdje je smjestila svoju „političku policiju“ – upravljajući tako svojim malignim idejama!

O autoru

* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr