Geopolitička analiza: Lik “cara” Putina – još jedan pogled na velikoruse i velikosrbe

lik putina rusija
Foto: Fah, commons.wikimedia.org; fotomontaža: narod.hr

Američki se magazin Politico u potrazi za odgovorima o „liku i djelu“ Vladimira Putina obratio bivšoj savjetnici triju američkih predsjednika – Fioni Hill, obavještajnoj analitičarki i savjetnici američkih predsjednika Georgea W. Busha, Baracka Obame i Donalda Trumpa, te jednoj od vodećih američkih stručnjakinja za Rusku Federaciju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Prema mišljenju Fione Hill, Putin nastoji ponovno uspostaviti rusku dominaciju nad onim što Rusija vidi kao svoj imperij i to provođenjem ideje o “Ruskom svijetu”.

Po njoj, ova zamisao o “Ruskom svijetu” znači ponovno okupljanje svih onih koji govore ruski – na različitim lokalitetima a koja su u nekom trenutku pripadala Ruskom Carstvu, pri čemu provedba te ideje očito uključuje „tvrdu i meku i silu“, piše za Narod.hr geopolitički analitičar Tonči Mirić.

(Ovdje napominjemo da je Carska Rusija u određenom povijesnom razdoblju uključivala i Aljasku, te da je po modelu „Ruskog svijeta“ Aleksandar Vučić kompromitiranu / istrošenu ideju „velike Srbije“ preobukao u ideju „Srpskog svijeta“.)

Dakle, prema analitičarki Hill, Putin je višekratno isticao u svojim nastupima da su se ruske i europske granice tijekom povijesti višekratno mijenjale. No, to ne znači, po Hill, da će sva ta „odmetnuta“ područja (Abhaziju, Južnu Osetiju, Dombas, Pridnjestovlje…) Putin anektirati i učiniti ih dijelom Ruske Federacije (RF) – kao Krim.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naime, istaknula je da se „može uspostaviti dominacija marginaliziranjem zemalja, tj. osiguravajući okolnosti da njihovi čelnici ovise o Moskvi, i to tako da ih ona npr. imenuje na namještenim izborima ili što bi im osiguravala veze s ruskim gospodarskim, političkim i sigurnosnim mrežama a to se sada može vidjeti diljem bivšeg sovjetskog prostora“ i šire.

Putin i Ruska Federacija

Nedavno, tj., uoči invazije na Ukrajinu ruski je predsjednik Vladimir Putin izjavio, u razgovoru s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom, da je „agresivni“ NATO – 1999. velikom vojnom operacijom bombardirao jednu od europskih prijestolnica – Beograd.

Glede toga, njemački mu je kancelar, jezgrovito odgovorio da je Alijansa to napravila da bi spriječila genocid na Kosovu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dakle, postavlja se pitanje zašto je to Putin uopće rekao Scholzu i kakva li se agenda krije iza toga?

Naime, Putin je znao da su srpske snage do tada, tj. do NATO-ova bombardiranja Srbije, na Kosovu likvidirale više od 13.000 Kosovara, znao je da je u BiH stradalo više od 70.000 Bošnjaka (uključivo da je počinjen genocid), znao je da je poginulo više od 23.000 Hrvata, te da je u tim sukobima stradalo i više do 30.000 Srba!? (Mogući odgovor dajemo u zaključku uratka.)

Nadalje, tih je dana „car“ Putin „pljunuo“ i na komunizam koji je, po njemu, stvorio Ukrajinu.

Obrušio se i na Lenjina – zbog njegove svojedobne ideje o pravu naroda na samoodređenje do odcjepljenja, te na Nikitu Hruščova koji je Ukrajini svojedobno poklonio Krim.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U tom se kontekstu Putin „samoproglasio, pred ruskom TV javnošću, i nasljednikom carske dinastije Romanova, te osobom koja danas provodi dekomunizaciju, te liderom koji godinama nakon pada Berlinskoga zida ispravlja ruske komunističke greške i ‘povijesnoj Rusiji’, prijetnjama i oružjem, vraća ono što je odavno njezino“!

Iz navedenoga uistinu proizlazi da je „car“ Putin “vožd Slobodan Milošević s nuklearnim arsenalom”, kako je Vladimira Putina nazvao novinar New York Timesa. Naime, ovdje je za istaknuti da je Carska Rusija bila veća od SSSR-a, kao što je i Kraljevina SHS bila veća od Socijalističke Republike Srbije.

U međuvremenu, tj. 24. 2. 2022. došlo je do ruske agresije na Ukrajinu…

Foto: commons.wikimedia.org

Srbija

“Pobjeda je naša”, “Kijev je ruski grad”, “Pozdrav ruskoj braći”, ovo su samo neke od poruka koje su se predvečer 24. 2. 2022. mogle čuti na beogradskim ulicama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naime, u srbijanskom glavnom gradu Beogradu organiziran je „auto-karavan podrške“ RF povodom njezine invaziji na Ukrajinu.

Vozila su se u dugačkoj koloni kretala k Veleposlanstvu RF, pri čemu su sudionici kolone, s ushićenjem nosili brojne ruske zastave i zastave s likom Vladimira Putina.

Kako je sve izgledalo i kakve su sve poruke poslane možete pogledati u videima, koje je objavio portal Pravda.rs.

Vidi: Čega se pametan stidi: Pogledajte kakvu je podršku Putin dobio u Beogradu

Nadalje, u tom je čudnom rusofilskom zanosu čak netko iz Srbije na društvenim mrežama, napisao, „sad kad bi Rusi krenuli i na moju Srbiju, ja bih bio na strani Rusije“!?

Dodatno, prema proruskim stajalištima koji sada dominiraju u Srbiji, vidi se narativ iz 1991. ali sada „o ugroženosti Rusa“, a kojim se koristi za potvrdu pravičnosti agresije na Ukrajinu. Dakle, ratno nasljeđe ZB-a koristiti se kao “pojačivač” za poticanje antizapadnog narativa.

Ipak, Republika Srbija je dijelom bila „mudrija“ od ljudi s beogradskih ulica i s društvenih mreža. Naime, podržala je suverenitet Ukrajine ali, uz Bjelorusiju, jedina RF nije uvela sankcije.

Konkretnije, ovih je dana predsjednik Skupštine Republike Srbije Ivica Dačić za RTS izjavio da je “obveza usklađivanja vanjske politike s politikom EU postupna – tj. sve do ulaska u EU”, što, kako je naveo, Srbija ne očekuje u bliskoj budućnosti.

Dodao je i sljedeće: “Garantiraju li nam da ćemo sutra ući u EU? Ne, nego za deset, 15, 20 godina. Pa dobro, i mi ćemo našu vanjsku politiku uskladiti za 10, 15, 20 godina”, zaključivši da EU traži od Srbije da uvede sankcije Rusiji – “državi koja najviše štiti naš državni i nacionalni interes”!?

Opisanom kontekstu odlično odgovara sljedeća Churchillova misao: „Mogu razumjeti da je neka zemlja neutralna, ali je važno na čijoj je strani neutralna“.

Dakle, ovdje bi se čak moglo ironično napisati da je u ovom slučaju „Srbija neutralna, ali na strani Rusije“.

U tom se sklopu, u brojnim analizama odmah nakon parafraziranih srbijanskih stavova glede Ukrajine, izdvaja stav novinarke beogradskog Danasa, Ivane Šundić Mihovilović, koja je u izjavi za Al-Jazeeru istaknula da je Srbija odavno zauzela stranu i odabrala sebi ravno društvo.

Naime, iznijela je da smo “već duže moralno i vrijednosno plutajući otok koje je izopćen iz civilizacije.

U Srbiji su ratni zločinci ugledni građani – pa što ne bi bili i ruski zločinci. Branit ćemo ‘svetinje Srbije’ i slaviti rusku okupaciju. Bar dok brat Putin ne pokuca i na naša vrata, a blizu je i već nas drži u šaci. Ovo je Putinov osobni rat, ne ruskog naroda, što potvrđuju i prosvjedi u više gradova Rusije usprkos opasnosti od progona, batinanja i hapšenja. Ono što žalosti jeste činjenica – da je podrška zločinima ‘gospodara Rusije’ veća u Srbiji nego u samoj Rusiji”!

Plan teritorije Velike Rusije – Zeleno: Rusija, Svijetlo zeleno: Provincije (commons.wikimedia.org)

Foto: commons.wikimedia.org

Zapadni Balkan

S obzirom na navedeno, ako se zapitamo kako se predmetna ruska agresija na Ukrajinu može odraziti na sigurnost ZB, dolazimo do sljedećeg:

Ako pođemo od toga da je Putin krenuo u invaziju ne toliko zbog teritorija Ukrajine, koliko zbog pokušaja da promijeni sustav međunarodnih odnosa uspostavljenog nakon kraja Hladnog rata, te ako je želja Kremlja da sebe predstavi kao ravnopravnog Zapadu – to se mora jasno reflektirati i na ZB.

Vidi: Geopolitička analiza: ‘Kubanska kriza’ u XXI. stoljeću

Vidi: Geopolitička analiza: Bitka Zapada i Rusije za Ukrajinu – skriveni geostrateški pogled

Dakle, RF će prije svega raditi na tome da učvrsti svoje savezništvo sa Srbijom i RS/BiH, uključivo i mrežom SPC-a, kao s kao bastionima ruskog interesa na ZB.

U tom će okviru, Putin nastaviti i s destabilizacijom Crne Gore (CG) i Sjeverne Makedonije, iako su one u međuvremenu ušle u NATO, naravno uz destabilizaciju BiH.

Nadalje, prema navodima ukrajinske političke analitičarke Marije Kučerenko koje je izjavila za Al-Jazeeru “da su na ZB već vrlo aktivni ruski plaćenici – ‘Savez dobrovoljaca Donbasa (SDD)’, zatim takozvana ‘Balkanska kozačka vojska’ i organizacija ‘Kosovski front’ – koja u posljednje vrijeme vrbuje plaćenike koji se na istoku Ukrajine bore za Rusiju. Navela je i da je „SDD“ izravno povezan s administracijom ruskog predsjednika, zaključivši da bi „stanovništvo na ZB trebalo biti spremno suprotstaviti se prijetnjama tih ljudi i organizacija, jer bi oni mogli pokušati destabilizirati situaciju, posebno u BiH i CG, i to u pozadini tamošnjih političkih kriza“.

Vidi: Balkanska kozačka vojska – ratni plaćenici u Crnoj Gori

Ujedno, osim pozicioniranja ruskih plaćenika na ZB, uočljivo je, posebice u CG, i korištenje političkim eksponentima srpske i ruske politike – kakav je primjerice Demokratski front (DF), te u tom smislu nije iznenađujuće to što su ovih dana utvrđeni kontakti ruskih obavještajaca s predsjedavajućim Skupštine Crne Gore Strahinjom Bulajićem.

Vidi: Geopolitička analiza: Putin preko Vučića otvara novo bojište u NATO-voj članici

Naime, po pisanju podgoričke Pobjede „ruska je agenturna mreža u CG potpuno aktivirana, s ciljem da ruski obavještajci i njihovi suradnici sprovode intenzivnu akciju destabilizacije CG“.

U tom se sklopu nadalje ističe, da je „jedan od razloga ‘otvorene ofanzive’ ruskih obavještajnih službi u CG, prema riječima operativaca ANB lojalnih državi – to što pokušavaju da u što kraćem roku, dok je pažnja cjelokupne svjetske javnosti okrenuta ka dešavanjima u Ukrajini, riješe u svoju korist situaciju u CG.”

(Napominjemo da je, čini se, glavnina sigurnosne službe CG pod rusko-srpskim nadzorom.)

Tako je Pobjeda u subotu, 26. veljače, objavila da se prethodno spomenuti crnogorski dužnosnik Strahinja Bulajić sastao 20. veljače s ruskim obavještajcima SVR Viktorom Antipinim i Aleksandrom Perišovim u Danilovgradu, na sjeveru Crne Gore – vjerojatno s ciljem primanja instrukcija u smjeru destabilizacije CG! (Napominjemo da je SVR ruska vanjska obavještajna služba kojoj je na čelu Sergej Nariškin.)

Dakle, vidljivo je, dolazi vrijeme još jačeg angažmana RF na ZB, što koincidira i s pojačanim angažmanom Zapada, tako da se ZB, uz Siriju, Libiju i dr., ponovo pretvara u mini-front na kojem se sučeljavaju Zapad i RF.

 

MOGUĆI ZAKLJUČAK

Sjetimo se, još tijekom rata u istočnoj Ukrajini 2014., ukrajinski dužnosnici su optužili Moskvu da ratom obnavlja politiku stvaranja velike Rusije. Podsjećamo – tada je ukrajinski veleposlanik u RH, Oleksandr Levčenko, izjavio kako Putinove metode podsjećaju na poznatu ideju “Slobodana Miloševića o stvaranja velike Srbije, s početka 90-ih godina”.

Ujedno, u ovom se sklopu potrebno sjetiti i „ruskih enklava“ Abhazije, Južne Osetije odmetnutih od Gruzije, „ruskog“ Pridnjestovlja odmetnutog od Moldavije, te „ruskih“ Luganska i Donjecka odmetnutih od Ukrajine, pri čemu se u niz nameće potreba za svrstavanjem i Republike Srpske, koja se upravo „odmeće od BiH“, dok se situacija u CG najblaže rečeno – usložnjava!

Dakle, osnovna pravila logike nas upućuju – da je ovdje riječ o političkim potezima kreiranim u istom ishodištu, tj. u Moskvi.

*

Glede rata u Ukrajini, treba istaknuti da bi pristanak Kijeva na vojnu neutralnost – opcija koju su još davno zagovarali vodeći američki diplomati i geopolitički stratezi, poput Henrya Kissingera i pok. Zbigniewa Brzezinskog – vjerojatno okončala rat za kratko vrijeme, dakako uz ukrajinsko priznanje gubitka Krima i Donbasa (Luganska i Donjecka).

U protivnom Putin bi se mogao zaustaviti tek možda (nakon brojnih žrtava i razaranja) na granicama još davno, u Moskvi, iskreirane „Novorusije“?!

Regije pod kontrolom „Novorusije“ (tamno crveno Donbas /Donjeck i Lugansk) i regije prema kojima Novorusija ima teritorijalne aspiracije (svijetlo crveno), izvor: commons.wikimedia.org

Foto: commons.wikimedia.org

Završno, Drugi hladni rat nije ideološkog karaktera, već mu je bit u povlačenju crvenih linija u odnosu na interesna područja Zapada i RF.

Navedeno konkretnije znači da će strateški odnos među velesilama ostati na razini Prvog hladnog rata, tj. sila će, odnosno nuklearni će teror, nažalost za našu civilizaciju, biti ključan u međusobnom razračunavanju RF i Zapada!

O autoru

* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.