Geopolitička analiza: Čeka li Vučić na bolju ponudu za Veliku Srbiju, unatoč genocidu?

Više istraživanja javnog mnijenja u Rusiji (RF) pokazuju da je mnogo veći broj onih – koji podržavaju Putinov rat i to ne samo sadašnji u Ukrajini, već i mogući protiv EU. Naime, rezultati su pokazali da bi rusko društvo prihvatilo i rat protiv bivših saveznika u Varšavskom paktu, uz narativ „poslije Ukrajine na redu je Poljska“. Preciznije, četiri istraživanja, među kojima su „nezavisne, oporbene i agencije bliske državi“ (Nezavisno, VCIOM, FOM, Active Group) pokazuju da u RF rat protiv Ukrajine podržava – od 51 do 75% ispitanika, piše Tonči Mirić u novoj geopolitičkoj analizi za Narod.hr.

Rusofilsko navijačko raspoloženje

Što se tiče Republike Srbije tamo se rusofilska navijačka raspoloženja vide u medijima, na društvenim mrežama i skupovima podrške Vladimiru Putinu. Tako, prema istraživanju, koje je nedavno objavila Nova srpska politička misao (NSPM), 61% građana Srbije smatra da su SAD i NATO krivi za rat u Ukrajini, dok samo 5% građana Srbije smatra da je Ukrajina u pravu, odnosno da vodi obrambeni rat!

Dakle, očito je kako je percepcija građana u RF i u Republici Srbiji, takva da oni smatraju, kako su „najveći gubitnici Hladnog rata“, pri čemu Zapad – na čelu sa SAD-om otvoreno preziru, a čini se da bi protiv njih bili spremni i ratovati.

Vidi: > Geopolitička analiza: Lik “cara” Putina – još jedan pogled na velikoruse i velikosrbe

Nastavak političkih igara

U kontekstu ovotjednih Vučićevih pobjeda na izborima u Srbiji, razmotrimo tamošnje glavno političko pitanje, tj. hoće li Srbija prijeći Rubikon i smjestiti se na zapadnu stranu civiliziranog svijeta?

Dakle, Vučića čeka “veliko iskušenje” ako bi se htio pozicionirati na pravoj strani povijesti a što mu ne bi bilo lako, s obzirom na podršku koju RF ima u srbijanskom društvu. Dakle, hipotetički ako bi se Vučić i Srbija htjeli okrenuti Zapadu, nije isključeno da bi ga velikosrbi „’osudili’ zbog izdaju sna o Velikoj Srbiji“, kao npr. Zorana Đinđića, Olivera Ivanovića…

No, unatoč tom riziku, Vučiću je vjerojatno jasno da „i jedno i drugo“, tj. očuvanje statusa kandidata za članstvo u EU i položaja ruske pete kolone unutar europskog prostora, neće biti moguće održati!?

U tom kontekstu vjerujemo da se već počeo osjećati „kao Sarajlija – kojega netko promatra s njemu (Vučiću) poznatih brda“!

Ovdje je prikladno parafrazirati i sjajnog Bojana Tončića (Al-Jazeera) koji je na tridesetogodišnjicu početka „ubijanja Sarajeva“ i Vučićeve postizborne opaske „kako Srbija prema rezultatima izbora skreće u desno“, poprilici napisao da je besmisleno govoriti o navodnom skretanju agresora u desno, a da se (on) mentalno nije ni pomaknuo od rovova i topničkih formacija iznad Sarajeva – s kojih su djelovali zločinci i neljudi tj. desnica – kojoj on (srbijanski predsjednik) u suštini i pripada!

U tom je sklopu beogradski analitičar Dušan Janjić pojasnio da „sadašnja slika srbijanskog parlamenta nije samo izraz volje građana, nego i onoga što su radili (Vučićev) SNS i BIA formirajući razne desničarske ekstremiste – ‘Dveri’ i ‘Zavetnike’…“, a mi bi dodali, kako bi se „SNS mogao lakše pozicionirati kao stranka centra i tako lakše politički trgovati, plašeći EU gorima od sebe“!

Ipak, dio ove političke igre su i međunarodni faktori. U tom okviru napominjemo da su Amerikanci u Srbiju poslali prvorazrednog diplomata – Christophera Hilla, koji je nedavno u Senatu izjavio kako „ide u Srbiju da bi im objasnio kako moraju prihvatiti – ono što im se ne dopada“, dok s druge strane, Rusi arogantno ističu „kako Srbija ima problem, s obzirom da je Vučić njihov / Putinov nepouzdan partner“?

Vidi:  > Geopolitička analiza: Koje su veze Putina, Merkel, Vučića, Dodika…?

Sagledavajući sadašnju političku poziciju Srbije, za podsjetiti je kako Srbija nije preko noći zalutala u kontekst „ruskog / srpskog svijeta“, već da se tu radi o više-desetljetnom projektu.

Naime, integracija u EU bi značila kraj projekta Velike Srbije – s obzirom da ulazak u EU ne podrazumijeva samo usvajanje raznih propisa, odnosno tehničko otvaranje i zatvaranje poglavlja, već i prihvaćanje demokratskog sistema vrijednosti.

Završno, glede političkih igara, ističemo da svako veliko i/ili malo geopolitičko „pomicanje“ Beograd koristi kao priliku za pokušaj realiziranja onoga što nije ostvario za vrijeme Miloševićevih ratova 90-tih. Dakle, jasno je da „od Garašanina i Načertanija, preko Moljevića i Homogene Srbije, te četničkog pokreta u Drugom svjetskom ratu, pa do Miloševićevih četnika devedesetih i ovih četnika kao što je danas Vučić, sve je to jedan projekt od kojega velikosrbi ne odustaju“, rezimirao bi Andrej Nikolaidis!

ZAPADNI BALKAN I REALIZACIJA VELIKODRŽAVNIH PROJEKATA

„Namotavanje“ ratnih igara

Sada prelazimo na teži teren od „politički igra“, radi se o mogućnosti otvaranja ratnog konflikta na Zapadnom Balkanu (ZB), pri čemu ćemo se dijelom poslužiti stajalištima ukrajinske analitičarke Marije Kučerenko (pri Zakladi Come Back Alive, jedne od najvećih zaklada u Ukrajini.)

Dronovi na Hrvatsku i Rumunjsku

Dakle, ne tako davno, ruski veleposlanik u BiH Igor Kalabuhov rekao je na sarajevskom TV kanalu – Face TV (18.3.2022.) da BiH ima pravo odlučiti hoće li biti članica NATO-a ili ne, ali da će oko toga Moskva „zadržati pravo na reakciju – po analogiji s Ukrajinom“.

Radilo se o prijetnji koju je iznio imenovani ruski diplomat, da bi na „pojašnjavajuće“ pitanje – kako to da RF nije zabrinuta – zbog država koje su već u NATO-u, Kalabuhov kratko odgovorio: „kako znate da nemamo planove protiv RH, Poljske, Bugarske…?

Prema Kučerenko, ovu se izjavu, može smatrati priznanjem odgovornosti za provokaciju Hrvatske – kada je besposadna letjelica Tu-141 „Striž“ pala na Zagreb (11.3.2022.), pri čemu je predmetni dron prethodno neometano preletio teritorij još dvije države članice NATO-a – Rumunjsku i Mađarsku.

Nekoliko dana kasnije (14.3.2022.) slična je provokacija, po Kučerenko, bila ponovljena i u odnosu na Rumunjsku. Naime, tada je na rumunjsko tlo pala moderna ruska bespilotna letjelica „Orlan-10“.

Osim navedenih „hadwerskih“ indicija o ruskim aktivnostima, ne treba zaboraviti ni na instrumente nevojnog utjecaja koje RF koristi. Dakle, riječ je o mreži regrutiranih agenata – kako političara i medijskih djelatnika, tako i marginalnih grupa koje RF može iskoristiti za destabiliziranje pojedinih država. U tom sklopu, prema, Kučerenko, ne treba zaboraviti na strukture poput – ogranka „Saveza dobrovoljaca Donbasa na Balkanu“ i „Balkanske kozačke vojske“, te drugih paravojnih struktura! U tom pogledu, CG će biti jedna od njihovih glavnih meta, zajedno s BiH i Kosovom…

Dakle, po Kučerenko, „nemojte misliti da su riječi ruskog veleposlanika u BiH bile slučajnost ili da će Rusiju bilo što spriječiti da prijeđe s riječi na djela – osim odlučnost NATO-a, koji je jedini faktor za njihovo odvraćanje“!

U ovom bi kontekstu mi dodali da je 5.4.2022. američki državni tajnik Antony Blinken izjavio za hrvatsku javnost i nacionalne čelnike, kako „SAD svojim saveznicima čuvaju leđa“, odnosno da se „napad na jednu članicu NATO-a smatra napadom na Savez“!

RS/BiH, zračna luka kod Trebinja

Postoje indicije da se gradi rusko-srpska vojna baza, na udaljenosti od otprilike 30-tak km sjevero-istočno od Dubrovnika i to pod izlikom da se radi o velikom međunarodnom aerodromu. Njegovu bi izgradnju financirala Republika Srbija (moguće ruskim dugom za plin i naftu?).

Naime, prema Jadranu Kaporu (Slobodna Dalmacija), moguće je da je upravo izgradnja ove zračne luke bila tema telefonskog razgovora ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i predsjednika RS/BiH Milorada Dodiga, i to četvrtog dana po ruskoj agresiji na Ukrajinu!?

Napominjemo da jedna takva „potencijalna ruska baza“, već postoji u Nišu.

Intenziviranje hibridnog rata u Crnoj Gori, članici NATO-a

Nakon uvođenja sankcija RF – procjenjuje se, kako je tu državu već napustilo više od 300.000 mladih i obrazovanih ljudi, te da će je sankcije razvojno vratiti 15-ak godina unazad. U tom se kontekstu procjenjuje i da bi Rusija ove godine mogla imati „drastičan“ pad BDP-a!

Državljanstva i nekretnine

Glede državljana RF i države CG, u ovom je sigurnosnom kontekstu zanimljivo istaći da su Rusi vlasnici ili suvlasnici oko 19.000 nekretnina, odnosno skoro četiri milijuna m2 zemljišta u CG. Radi se o službenim podacima koji se evidentiraju još od 2006., kada su Rusi, nakon stjecanja nezavisnosti, počeli intenzivno kupovati nekretnine u CG i to uglavnom u Budvi i Baru.

Rusi su bili i glavni korisnici tzv. „ekonomskih državljanstva“, a koja se dodjeljuju pojedincima koji u CG ulože između 250.000 i 450.000 €. U tom je smislu indikativna činjenica da je od kraja 2020. pa do sredine veljače ove godine odlazeća prosrpska / proruska Vlada Zdravka Krivokapića dodijelila ukupno 315 takvih „počasnih državljanstava“. Od tog broja 291 je dodijeljeno po osnovi ekonomskog interesa – od čega Rusima 190, službeno je predočeno američkom RSE-u.

Znakovito je i da je to Vlada činila usprkos apelima Europske komisije da se taj program ukine, s time da nije poznato ima li među njima i osoba koje su na crnoj listi EU i SAD. (Podsjećamo da je Krivokapićeva vlada uspostavljena, očito pogrešnom procjenom, Zapada!)

Ovdje navodimo i da u CG živi oko dvije i po tisuće državljana Ukrajine, dok je broj Rusa višestruko veći!? Osim toga, ovdje je i za navesti da je broj ukrajinskih izbjeglica u CG nešto manji od 6000 ljudi.

Teroristička prijetnja

Dana 1.4.2022. Podgorička je Pobjeda objavila vijest da su toga dana e-poštom stigle poruke, odnosno terorističke prijetnje – Crnogorskoj vladi, MUP-u i Glavnom gradu Podgorici sa sadržajem: „Dići ćemo sve škole u zrak…ukoliko ne dođe do promjene vlasti u CG i ne dođe do promjene čelništva Nacionalne sigurnosne agencije (ANB-a)“. Prijetnje su potpisane od strane organizacija “Muška država” ruskog ekstremiste Vladislava Pozdnjakova, uz što je Pobjeda prokomentirala kako se radi „o bezumnom pokušaju širenja panike u Crnoj Gori i destabilizaciji države“.

U ovom sklopu treba istaći da se DF kao tamošnja proruska /prosrpska stranka, ogradila od spomenutih terorističkih prijetnji izjavom kako se radi o „domaćoj (crnogorskoj) kuhinji“?!

Vjerojatnost SAO-izacije

Navedenoj niski hibridnih prijetnji u CG, može se dodati i otvoreno pitanje bi li NATO bio dužan štititi CG ako bi npr. neki savez „srpskih“ općinskih skupština sa sjevera države, donio odluku da formira neku „srpsku autonomnu oblast“ u CG i zauzme policijske postaje, blokira puteve i sl.?

Bi li NATO intervenirao u tom slučaju, možda jedino, ako bi Rusi i lokalni Srbi – štogod slično i u isto vrijeme, zatražili, odnosno uspostavili na crnogorskom Primorju!?

MOGUĆI ZAKLJUČAK

Svjedoci smo da se ovih dana njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier ispričao zbog pogrešne političke procjene Vladimira Putina, u smislu kako nije vjerovao da će Putin „prihvati potpunu gospodarsku, političku i moralnu propast svoje zemlje – zbog osobne ‘imperijalne zablude’“, dodavši “pogriješio sam, kao i drugi”, priznao je Steinmeier. Možda je mislio na Angelu Merkel?!

*

Spomenute se pogrešne političke procjene tiču i ZB, a tih je “grijeha“ bilo… Naime, taj je isti, naivni, Zapad „žrtvovao već dostignutu crnogorsku demokraciju u ime neke buduće demokracije – uništavajući je velikosrpskim / Amfilohijevim klerofašističkim kadrovima“. Naime, izvjesno je da je uspostavi (proruske / prosrpske) vlade Zdravka Krivokapića „kumovao“ Zapad i to u prvom redu Njemačka, odnosno njena bivša kancelarka – Angela Merkel.

Ujedno, iako u nešto širem kontekstu, podsjećamo i na to da je to onaj isti Zapad kojemu smo se, svojedobno, čudili što je dodijelio Nobelovu nagradu Peteru Handkeu – čovjeku koji je „lio krokodilske suze“ za ratnim zločincem Slobodanom Miloševićem.

Negativna sinergija ruskog i srpskog imperijalnog projekta

Ovdje je potrebno osvrnuti se i na Handkeovog ideološkog blizanca – Emira Kusturicu. Naime, njemu se ovih dana europska kulturna javnost iščuđava što je podržao Putinovu agresiju na Ukrajinu, pri čemu zaboravljaju da je on i prije tri desetljeća podržao sličan Miloševićev, velikodržavni projekt. Odnosno da je riječ, vjerojatno o „kupljenom čovjeku“, koji je stao na stranu agresora na vlastitu zemlju i na vlastiti narod, čovjeku koji je relativizirao genocid u Srebrenici!?

S obzirom na sve prethodno navedeno a i sukladno uvredljivoj balkanskoj poslovici kako „nema budale kao što je Švabo“ (prema nizu tumačenja ova se poštapalica odnosi i druge Zapadnjake), za očekivati je, nažalost, da će Vučić nastaviti s provođenjem projekta Velike Srbije, naslonjen na Putinove ambicije! (A koliko je faktična defašizacija Srbije još daleko najbolje govore česta gostovanja ratnog zločinca Veselina Šljivančanina („krvnika s Ovčare“) koji na beogradskoj Happy TV objašnjava tijek ruske „specijalne operacije u Ukrajini“, usputno braneći i srpski velikodržavni projekt.)

Po beogradskom povjesničaru prof. dr. Nikoli Samardžiću sličan je ruski utjecaj na Srbiju postojao i uoči Prvog svjetskog rata, pri čemu s ovdje možemo grubo našaliti i upitati se – je li Gavrilo Princip znao za spomenutu bizarnu poslovicu!?

Ipak, da ne završimo pesimistično, već ironično – zahvaljujući recentnim događanjima, sada i politički naivci mogu shvatiti negativnu sinergiju ruskog i srpskog imperijalnog projekta, odnosno njihovo isprepleteno funkcioniranje.

*

U konačnici, moguće rješenje za ovu situaciju, makar na ZB, bio bi, po socijalnim psiholozima, prosperitetni iskorak demokratske RH, članice EU i NATO-a, spram / nasuprot Srbiji koja već ionako plaća visoku cijenu svog velikodržavnog projekta, kojega doduše dijelom sufinancira RF – kroz povlaštenu cijenu energenata (ali do kada – tek će se vidjeti, zbog uspostavljenih sankcija,).

Dakle, Zapad još uvijek ima vremena ispraviti „svoje grijehe“ (nered) koje je počinio na Zapadnom Balkanu!

A što se tiče Ukrajine i tamošnjeg rata, dovoljno govori činjenica da je Zapad Rusiji od početka agresije na Ukrajinu, za plin i naftu isplatio 35 milijardi €, dok je Ukrajini pomogao s milijardu €. Dakle, taj je konflikt još daleko od rješenja…

O autoru

* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr